Bila je jesen 1991. godine kada je Ana Subotić bježala iz svojih Nijemaca. Na traktorima su se i ona suseljani skrili u šumu. Spas su pronašli u 35 kilometara udaljenoj Vrbanji. Kolonu izbjeglica čekala je i Katica Golubičić. Kazala je da u svoj dom može primiti šestero. I smjestila njih – četrnaest. Bila je tu i obitelj Ane Subotić.
Dvadeset i tri godine kasnije Katica Golubičić potražila je spas od poplave u Nijemcima u Aninoj kući:
– Kazali su nam da voda prijeti i Vrbanji, da treba evakuirati selo. Mojoj je majci 89 godina. Nismo imali što čekati. Nas dvije te snaha s dvoje djece došli smo k Ani. Unuk od 12 godina traktorom je noću prevozio naše 33 svinje. U utorak smo ga vodili u bolnicu u Vinkovcima.
– Doživio je stres – pripovijeda 66-godišnja Katica Golubčić.
Njezin je sin ostao u Vrbanji da pomogne u obrani od poplave. Mještani su i jučer tamo podizali nasipe ne bi li Savu preusmjerili u šumu pa se Katica Golubičić nada da će opasnost uskoro proći i da će se moći vratiti kući.
Rasim Džomba, 77-godišnjak iz Gunje, zna da u svoje selo neće tako skoro. Njemu i supruzi Sabihi te unucima Emiru i Mirzi krov nad glavom pružila je obitelj Mande i Stjepana Morovčanina u Nijemcima. Rasim je došao zadnji. Iz Gunje nije htio dok mu spasioci nisu obećali da će povesti i njegovu zlatnu retriverku Belu i njezinih pet štenaca:
– Žena i unuci otišli su u subotu. Ja sam ostao na katu s Belom i štencima, kuh'o čaj. Cijelu noć nisam oka sklopio, al’ da sam ostavio Belu i štence, griz'o bi se cijeli život. Zvali su me spasitelji tri puta. Tek kad su mi rekli da i psi mogu, pristao sam ići. Bilo je to u nedjelju popodne. Vezao sam Beli oko trbuha sajlu i spustio je. Štence sam stavio u kutiju od usisavača. I tako sam izišao iz sela – kaže Rasim Džomba.
Četiri štenca kani pokloniti mještanima Nijemaca. Belu i jednog psića vratit će kući. Iako je potopljena do balkona, nada se da će je brzo moći obnoviti. Kući u kojoj su živio njegov sin s obitelji nema, svjestan je, spasa. Tamo su ostale Mirzine i Emirove školske knjige. Dečki kažu da im nedostaje škola. Ravnateljica Osnovne škole Ivana Kozarca Tatjana Knežević poziva njih dvojicu, ali i ostalih četrdesetak školaraca koji su zbog poplava smješteni u Nijemcima da se ovdje uključe u nastavu:
– Svi su dobrodošli. Nećemo ih ocjenjivati. Samo im želimo olakšati ovo razdoblje u životu – kaže ravnateljica Knežević.
>> UŽIVO Hrvatske vode: Na vrijeme smo upozorili na prelijevanje nasipa
Dbro se dobrim vraca.