U rebalansu ništa novo, opet se čuva državna potrošnja

I da premijer to nije kazao, potpuno je jasno da je rebalans politička odluka jer se u najvećoj mjeri sveo na povećanje javnih davanja i opterećenje građana. Popravljeni budžet ne donosi rezanje ukupne javne potrošnje, već će se novo zaduženje smanjiti za približno četiri milijarde kuna bildanjem prihoda.

Nastavak je to stare politike da se potražnja na domaćem tržištu čuva preko proračunske potrošnje, i u takvoj računici obujam i veličina proračuna igraju važniju ulogu od kvalitete ulaganja. U kratkom roku to možda i može pomoći, ali kod nas se politika čuvanja državne potrošnje provodi barem zadnjih deset godina. Vidimo da od nje nema ni kruha ni oporavka, ali postoje milijarde duga. U odnosu na 215 milijardi kuna trenutačnog javnog duga, prišteđene četiri milijarde kap su u moru tereta koji pritišće državu, ali bolje je da su četiri manje nego više, i to je dobra strana rebalansa.

Dug se mora staviti pod kontrolu jer strani financijeri ne priznaju predstečajne nagodbe i otpise dugova ni kao trajnu ni kao privremenu mjeru. Posljednjih mjesec dana, koliko je trajala priprema rebalansa, pokazalo se da na Markovu trgu vladaju taštine, partikularni interesi pa i iracionalnosti. Jedni ne daju na autonomiju sveučilišta, drugi na svoj resor, treći na sebe, pa je i rezultat kompromis koji vjerojatno neće potrajati. Sad sve opet ovisi o lijepom vremenu, turističkoj sezoni i tom famoznom izvozu u koji se svi zaklinju, a on nikako da krene.

Novi rebalans treba očekivati već u rujnu jer Hrvatska nije ni promolila nos iz recesije, a zbivanja u Ukrajini mogu Europu gurnuti u provaliju. Pokazalo se da su više razumijevanja za domaće nevolje pokazali ljudi iz Europske komisije i Međunarodnog monetarnog fonda nego što su to učinili domaći političari svih boja pa i sindikalci.

>> Linić: Oporezivat ćemo svaki dobitak od igara na sreću

>> Deficit smanjen novim porezima i rezanjima