Tonći Kukoč-Petraello (24) osebujan je dečko, jedan od rijetkih koji nemaju dlake na jeziku. Govori što misli i radi što misli da je ispravno. Bez zadrške. Kod nogometaša, ali i većine javnih osoba, koji u pravilu prema van komuniciraju s "bombonima koji ispadaju iz usta", to je rijedak slučaj. Ovo je njegova, jedinstvena priča, a i cilj je jedan – biti najbolji. I to u kockastom dresu.
Oca vam u Splitu pamte kao odličnog malonogometaša, rođeni ste kraj Poljuda, prisjetite se malo djetinjstva, kako vas je ono odredilo?
– Tata mi je bio odličan igrač, mnogi su mi to govorili koji su ga gledali u igri. Imati kraj sebe čovjeka koji razumije nogomet za mene je bio dar od Boga! Dakako, on mi je usadio ljubav prema Hajduku, svaku sam utakmicu "bilih" gledao s njime. Cijelo sam djetinjstvo proveo uz "balun"!
Podsmjehivali su se, a sad...
Što vas je još u to doba zanimalo?
– Ništa! Za mene nisu postojale ni maturalne večere, ni izleti, ni maturalci, ništa mi nije bilo važno ako nije bilo vezano za nogomet. Presudni trenutak u mom životu bio je kada sam sa 15 godina otišao k ocu i rekao mu: "Slušaj, odlučio sam da neću ići u školu."
Kako su vaši reagirali?
– Otac je ostao je šokiran i pitao me: "Pa kako to misliš?" Objasnio sam mu kako sam već bio kod ravnatelja škole i rekao mu da ću se ispisati. Smatrao sam da se, ako nešto želim napraviti u životu, moram tome posvetiti u potpunosti. Majka je plakala dva dana...
Jeste li se držali toga plana?
– Bio sam posvećen nogometu sto posto. Prekrižio sam izlaske, alkohol i cigarete, to mi nije bilo važno. Dobio sam prvo stipendijski ugovor od Hajduka, a zatim i profesionalni. Znate da svaki Dalmatinac sanja igrati za Hajduk, a meni se to, hvala Bogu, i ostvarilo.
Danas ste u Bugarskoj. Kako ste zadovoljni polusezonom u Sofiji? Vodeći ste na ljestvici, kada ste došli u CSKA-a, tvrdili ste kako ćete im donijeti titulu, na što su se ondje čudili i pitali: "Kako to znate?" Ispada da će biti po vašem, ispred ste Ludogoreca koji je u LP umalo pobijedio Liverpool, jurite prema tituli... Što biste istaknuli?
– Prezadovoljan sam! Rekao sam kad sam došao; "Bit ćemo prvaci, a ja ću biti najbolji lijevi bek!" Prvo su mi se podsmjehivali, govorili su mi da su Levski i Ludogorets bolji, na što sam im ja ponavljao isto. Bio sam u pravu, danas najvećem konkurentu Levskom bježimo 16 bodova. To sve govori...
U 12 utakmica, koliko ste igrali za CSKA u polusezoni, osam puta ste završili u momčadi kola...
– Bilo je sve za deset! Uspio sam dokazati da sam najbolji lijevi bek u Bugarskoj, a još mi preostaje da to dokažem u svojoj Hrvatskoj, naravno, kad dobijem šansu za to.
Iz Italije ste otišli u Bugarsku, smatrali ste da ćete lakše izboriti mjesto u reprezentaciji jer ćete igrati u prvoj ligi. Je li to točno, objasnite malo ideju odlaska iz Serije B. Je li jedini cilj bio poziv u reprezentaciju?
– Da je Igor Štimac ostao izbornik Hrvatske, vjerujem da bih dobio šansu, jer me on gledao u Seriji B protiv Palerma i Varesea. Moja Brescia poslije je ponudila zastupniku Predragu Račkom i meni ugovor na još dvije godine, no odbili smo ga. Stigao je poziv sofijskog CSKA i nisam čekao ni sekunde. To je ipak prva liga, samo tako mogu do reprezentacije.
Laž je da me Rački napustio
Smatrate li da do tog cilja, poziva za reprezentaciju, možete doći?
– Ne da mogu, nego ću sigurno doći do cilja! Prvak nije lako biti ni kad igrate u svojoj ulici s prijateljima, a kamoli u ligi u kojoj igraju Ludogorec i Levski. A ovaj prvi je hrvatskom prvaku Dinamu dao pet golova i "poslao ih u kino".
Jesu li vas ikad kontaktirali iz HNS-a, raspitivali se o vama, je li postojalo zanimanje?
– Spomenuo sam već Štimca, a i Robert Kovač me gledao kada smo igrali protiv Bayerna, a kontaktirali su i mog agenta Račkoga, koji vodi sve kada je u pitanju reprezentacija.
Smatrate li da su vam vaše izjave, konkretno one o konkurentima na vašoj poziciji lijevog beka vatrenih, umanjile šanse da igrate za A vrstu? Mislite li da ćete dobiti izbornikov poziv? Kada bi se to moglo dogoditi?
– Nisu. Ne znam kada će stići poziv, ali to će se sigurno dogoditi. Kada si kvalitetan, ne može nitko zatvarati oči.
Za vas su navodno zainteresirani Dinamo Kijev i Standard Liege. Kolike su šanse da odete? Bi li razlog odlaska iz CSKA ponovno bio želja za dokazivanjem struci A reprezentacije?
– Dokazujem se samo sebi, nogomet je dokazivanje svakoga dana. Što se tiče klubova, agent Predrag Rački vodi sve, a ponovit ću kako su neistine da me on ostavio. Uz mene je zauvijek, on je najbolji menadžer na Balkanu. Pa ja nisam igrao šest mjeseci, a on mi je pronašao angažman u Italiji, a to mogu samo najbolji! Čovjek mi je poput oca, njegova mi podrška mnogo znači.
Jeste li igrali s nekim igračima koji su danas u reprezentaciji?
– Nisam igrao, ali sam dobar s Rebićem, Perišićem i Livajom. Nas četvorica u istom dresu svaku momčad na svijetu možemo baciti na koljena!
Gledajte radije svoje mane
Jesu li vas kontaktirali Bugari, odnosno predlagali vam da odjenete dres njihove reprezentacije?
– Da, Bugarska me kontaktirala, ali mora proći minimalno dvije godine da zaigram, ta se procedura ionako zna.
Izrazili ste žaljenje što ste, svojom voljom, otišli iz Hajduka prije nego što je trenersku palicu preuzeo Igor Tudor te osvojio Kup 2013. u Maksimiru. Pratite li zbivanja u klubu, što mislite kada će Hajduk uspjeti dosegnuti novi trofej? Vratit ćete se, prema najavama, igrati i besplatno na kraju karijere?
– Naravno da pratim Hajduk, Igor Tudor je odličan trener, žao mi je što nisam ostao u klubu kada ga je on preuzeo. Njegova 3-5-2 formacija je najbolja za mene i vjerujem kako bi i Hajduk zaradio na mom transferu. Ako ostane na klupi, Hajduk će sigurno do trofeja, ima dobre igrače. Bugarskim sam medijima već rekao da za moj Hajduk igram besplatno, a za ostale klubove za novac, one koji će dobro platiti. Jer, volio bih da ne moram sa 36 godina, nakon karijere, ići raditi u trgovinu kao blagajnik...
Poznato je kako imate niz tetovaža, među ostalim i "ON-OFF" ili "Samo mi Bog može suditi". Koliko vam one znače? Otkud ideje za motive?
– Tetovaža je prekidač na uhu "on-off" i stoji na "off". To znači da gluposti ne dopiru do mene, već slušam samo onoga koga trebam. Zna se gdje će nam se na kraju suditi, ali kada trebamo pričati o nekome, tu smo najbolji. Nikad ne gledamo svoje mane, već samo ih tražimo drugima... Mene ne zanima tko će što reći i misliti o meni, ja živim i radim kako mislim da je najbolje. Ne želim u sedmom desetljeću života žaliti za onime što nisam napravio. Život je jedan, ne namjeravam ga provesti onako kako drugi žele...
>> Tonći Kukoč: Ne poznajem nikakve Miliće i piliće. Ja sam najbolji lijevi bek
>> Tonći Kukoč u proslavi pobjede HNS prozvao mafijom i osvojio Splićane
>> Kukoč: Kovač me mora pozvati, a ovu poruku HNS-u poslalo bi pola milijuna Hrvata
Ljudi doćekaše godine,a poneki ni pamet???