U Saboru se sukobila nacionalistička ljevica s “izdajničkim” HDZ-om

Možda nikad u povijesti samostalne Hrvatske kao danas Hrvatski sabor nije bio izvrnut na glavu. Ljevičari su bili desničari, desničari su bili “izdajnici” nacionalnih interesa, a domoljubne govore održali su i oni koje žešći hrvatski nacionalisti smatraju trajnim “neprijateljima Hrvatske”.

Da je kojim slučajem netko tko ne poznaje dobro situaciju u Hrvatskoj usporedio uvodni govor Jadranke Kosor, ili kasniju Šeksovu raspravu, s briljantnim govorom Zorana Milanovića uime kluba zastupnika SDP-a, mogao bi pomisliti da je riječ o sukobu kompromiserske vladajuće stranke i tvrde nacionalističke oporbe. Pogotovu bi to mogao pomisliti i zato što se ovaj put saborska ljevica našla na istoj strani s hrvatskim biskupima i s ekstremnom desnicom.

Zapravo, vladajuća je stranka osamljena i možda nikad osamljenija od stvaranja Hrvatske. Ta se osamljenost pogotovo vidjela kad je Vladimir Šeks tražio najtežu kaznu za zastupnika HDSSB-a Boru Grubišića nakon što je Grubišića predsjedajući potpredsjednik Sabora Mimica kaznio samo opomenom jer je premijerku nazvao izdajicom, a ono što čini izdajom nacionalnih interesa. Mimica je odbio Šeksov zahtjev koji su mnogi zastupnici, pa i lijevi, dočekali mrmljanjem i dobacivanjem. A prije toga dogodilo se nešto uistinu neuobičajeno.

Predsjednicu Vlade i sporazum sa Slovencima strastveno, gotovo u hrvatskom domoljubnom zanosu, branio je - Milorad Pupovac! Tako je i u današnjem iskrenju patriotizma na sve strane Sabor bio izvrnut na glavu.

Naime, za razliku od Pupovca sporazumu se žestoko protivio Damir Kajin, ali se, kao i Pupovac, prsio hrvatskim domoljubljem, pa je podsjetio kako je, štiteći Hrvatsku od slovenske grabežljivosti zajedno s Franjom Tuđmanom, čak bio radikalniji od prvoga hrvatskog predsjednika! Hrvatski nacionalist Pupovac! Hrvatski nacionalist Kajin!

Tko se to tamo okreće u grobu - Franjo Tuđman ili Jovan Rašković? Ili možda Ivica Račan, čiji su grijesi iz njegova sporazuma s Drnovšekom napokon iskupljeni, jer taj sporazum sada ponavlja HDZ-ova Vlada? Ne zna se je li se tako sadašnjost više uplela u prošlost ili prošlost u sadašnjost. Ali ako je Račan, istina, ne potpisavši sporazum, Slovencima bio naumio dati stotinjak četvornih kilometara hrvatskog mora, J. Kosor teško može uvjeriti bilo koga - osim zastupnike svoje stranke - da, pristajući na slovensku vezu s otvorenim morem, ne pristaje na odricanje od hrvatskog teritorija.

Jer, kako duhovito reče Milanović, neće se naši susjedi na to more spuštati padobranima nego će imati prolaz koji će biti njihov. Zbog toga su danas protiv Vlade i Jadranke Kosor i Crkva, i istaknuti umnici najrazličitijih svjetonazora, i golem dio “obične” javnosti. Šeks, dakle, nije bio u pravu kad je zahtijevao najtežu kaznu za oštrog Grubišića jer je zastupnik Glavaševa HDSSB-a, uvrijedivši Jadranku Kosor, uvrijedio hrvatski narod kojeg ona predstavlja i koji ju je izabrao.

Jako je dvojbeno tko sad predstavlja hrvatski narod i jako je dvojbeno koliko bi ga HDZ i sadašnja vlast uspjeli pridobiti za sebe, to jest za sporazum sa Slovencima. Mnogošto govori da golemu većinu hrvatskog naroda Vlada u ovom slučaju ima protiv sebe. Teritorij, zemlja, ima sudbinsko i materijalno, i duhovno, i kulturno, i civilizacijsko, i psihološko značenje.

Protivljenje ovom sporazumu intelektualaca od najvećih nacionalista do najvećih kozmopolita pokazuje kako je elementarnost domovine za sve ista, kao zrak koji udišemo, kao sunce koje nas grije, omogućuje nam život i osvjetljava nam put. Ali za Vladu, Jadranku Kosor, HDZ i koaliciju sunce je Europska unija i kad iz nje na Hrvatsku pada mrak.