U sedam europskih država šefa Vrhovnog suda biraju suci

Zamjenik predsjednika Vrhovnog suda dr. sc. Marin Mrčela na HRT-u je ustvrdio da je aktualni izbor predsjednika VS-a potpuno ispolitiziran pa je dodao kako bi možda to trebalo promijeniti pa da ga sami suci biraju, jer ovako se “pojačava dojam da politika ima utjecaj na pravosuđe”. Predsjednik Zoran Milanović na to je oštro reagirao u svom stilu uzvrativši da on “misli da bi svi suci u Hrvatskoj trebali imati plavu kosu i plave oči”. Optužio je Mrčelu da iznosi politički stav pa je dodao kako je ideja da suci govore kako bi trebao izgledati Ustav opasna.

“Ljudi, prste dalje od Ustava”, rekao je i poručio sucima, dakle i budućem predsjedniku, da se ne bave politikom i zakonodavstvom, jer to nije njihov posao. Ocijenio je Mrčelin prijedlog “potpuno besmislenim”, “toga nema nigdje u Europi” i “tom dječačkom klubu na Vrhovnom sudu smeta što je prijedlog jedna žena koja je neovisna i razmišlja svojom glavom” i zaključio: “Njihovo negativno mišljenje o kandidatkinji s radošću očekujem na prsa”.

Ali, njegova kandidatkinja prof. dr. sc. Zlata Đurđević očigledno ne dijeli njegovo mišljenje jer u svom programu napisala: “Reforma pravosuđa vezana za reorganizaciju mreže sudova i jačanje ustavne ovlasti Vrhovnog suda je nužan, ali težak zadatak kojem treba pristupiti temeljito, promišljeno, sustavno koristeći sve intelektualne resurse koje Hrvatska ima, uključujući sudačke i državnoodvjetničke i odvjetničke eksperte kao i akademsku zajednicu”.

Sudeći po kategoričnoj tvrdnji kako toga što Mrčela predlaže nema nigdje u Europi, predsjedniku Milanoviću očigledno nije bio dostupan rezime upitnika koji je 2016. provelo Savjetodavno vijeće europskih sudaca (CCJE) u 38 država, bez Hrvatske.

Imenuje ga i izvršna vlast

Jer, u sedam država, od kojih su tri članice EU, predsjednika najvišeg suda biraju sami suci, bilo sami vrhovni suci ili neovisno tijelo u kojem većinu čine suci (kao što je kod nas Državno sudbeno vijeće koje ima sedam sudaca te po dvoje političara i profesora). Takvo rješenje imaju Crna Gora, Island, Italija, Portugal, Sjeverna Makedonija, Španjolska i Turska.

U 25 država, od kojih je 19 članica EU, predsjednik vrhovnog suda može biti isključivo sudac (u 18 zemalja jedino vrhovni sudac): Albanija, Austrija, Azerbajdžan, Cipar, Češka, Danska, Estonija, Francuska, Mađarska, Irska, Island, Latvija, Lihtenštajn, Litva, Moldavija, Nizozemska, Poljska, Rumunjska, Slovenija, Španjolska, Švedska, Švicarska, Turska, UK i Ukrajina. Šest zemalja, od kojih je pet članica EU, čelnika vrhovnog suda imenuje izvršna vlast (kralj, predsjednik, premijer, vlada) uz obvezujuće mišljenje struke (sjednica sudaca ili odbor u kojemu većinu imaju suci predlaže jednog ili više kandidata, a imenovanje mora biti iz tog kruga kandidata): Belgija, Bugarska, Cipar, Danska, Poljska i Ukrajina.

U 11 zemalja, od kojih je sedam članica EU, predsjednika bira parlament, i u svim tim zemljama predsjednik vrhovnog suda, s izuzetkom Rusije, mora biti sudac – Albanija, Estonija, Mađarska, Latvija, Lihtenštajn, Litva, Moldavija, Slovenija, Švicarska i Ukrajina. Mi bismo bili u toj skupini, u društvu s iznimnom Rusijom. Predsjednik države predlaže predsjednika vrhovnog suda u Sloveniji, Rusiji, Litvi, Mađarskoj, Estoniji i Albaniji, kao i kod nas, parlament je tada taj koji ga imenuje.

Kandidat koji nije sudac, osim u Hrvatskoj, može postati predsjednik vrhovnog suda u Belgiji, Bugarskoj, Finskoj, Njemačkoj, Malti, Crnoj Gori, Norveškoj, Rusiji i Sjevernoj Makedoniji. U Luksemburgu i odvjetnik te u Italiji i državni odvjetnik. Ali u svim tim zemljama trenutačno, pa i unazad više prethodnih mandata, predsjednici vrhovnog suda su osobe sa sudačkim iskustvom.

Dodatno pravno znanje

Kad bi bila imenovana za predsjednicu VS-a, prof. Đurđević bila bi prva žena u Hrvatskoj na toj poziciji, a trenutačno deseta od 27 zemalja članica EU, i jedina od 38 zemalja članica Vijeća Europe (za koje su nam poznati podaci) bez sudačkog iskustva. Tomu je Đurđević u svom programu posvetila dio pod naslovom “ponižavajući i arbitrarni kriteriji za izbor profesora kao sudaca Vrhovnog suda”, ističući “diskriminatoran odnos prema “ne-sucima”. Nije važno jeste li sudac, državni odvjetnik, odvjetnik ili profesor prava jer svi moramo imati isto pravno znanje, svi moramo poznavati isti zakon, judikaturu i teoriju prava. Naši najbolji profesori prava članovi su međunarodne sudske elite i istina je suprotna: “Naše pravosuđe vapi za pravnim stručnjacima i dodatnim pravnim znanjem”, smatra Đurđević.