Kolumna

U sedam Mostovih jamstava nema gorućeg problema

Foto: Boris Ščitar/Večernji list/PIXSELL
ceste
Foto: Boris Ščitar/Večernji list/PIXSELL
ceste
Foto: Boris Ščitar/Večernji list/PIXSELL
ceste
21.09.2016.
u 10:23
Govori se o tri preferencijalna glasa, pretplati za HRT, gospodarskom pojasu..., ali ne i o četiri milijarde eura duga koji stiže na naplatu
Pogledaj originalni članak

Jedna od prvih i najvažnijih odluka koju će buduća Vlada morati donijeti ona je o restrukturiranju cestarskih tvrtki, ponajprije Hrvatskih autocesta i Autoceste Rijeka – Zagreb te njihove tvrtke kćeri HAC-ONC-a. Vladu, koju će po svemu sudeći formirati HDZ i Most uz pomoć još nekih zastupnika, dočekat će gotov prijedlog restrukturiranja tih tvrtki, koju je za Europsku banku za obnovu i razvitak (EBRD) izradila britanska konzultantska kuća Atkins. A ta analiza za spas kreditno prezaduženih HAC-a i ARZ-a preporučuje glasovite bolne rezove koji se tako često spominju na našoj političkoj sceni i koje se nitko, kad dođe na vlast, ne usudi napraviti.

Kako bi se HAC, ARZ i HAC-ONC postavili na zdrave temelje, konzultanti između ostalog predlažu smanjenje broja radnika u tim trima tvrtkama za polovicu, što znači odlazak oko 1500 ljudi, a predlažu i povećanje cijene cestarine. Olakotna je okolnost što se smanjenje broja radnika za polovicu ne bi trebalo provesti u jednom potezu, nego bi se to provodilo postupno u nekoliko godina. Kreditna prezaduženost cestarskih tvrtki jedan je od gorućih hrvatskih problema i napokon se mora naći rješenje za to. Vlada Zorana Milanovića pokušala je dug HAC-a i ARZ-a od četiri milijarde eura riješiti dobro znanom monetizacijom. Prvo su htjeli dati već sagrađene autoceste u koncesiju i od jednokratno uplaćene koncesijske naknade pokriti dio tih golemih dugova. Zbog otpora javnosti toj ideji, koji se artikulirao skupljanjem potpisa za referendum protiv davanja autocesta u koncesiju, tadašnja je Vlada odustala od tog modela monetizacije i preorijentirala se na takozvani plan B – privatizaciju HAC-ONC-a putem javne ponude dionica – IPO-a. No to je bio samo drugi naziv za koncesiju jer i IPO autocesta ima sve elemente odbačenog plana A.

Došli su izbori pa se ni taj plan B nije proveo, a onda je formirana Vlada Tihomira Oreškovića. HDZ je, dok je bio u oporbi, bio protiv koncesije, a toga se držao i kad je preuzeo vlast. No u Oreškovićevoj je Vladi oko mogućeg rješenja za autoceste nastao gluhi telefon. Neki članovi Vlade, pa i sam premijer zagovarali su IPO, dok su drugi članovi bili protiv privatizacije. IPO odnosno privatizacija na kraju je otpala i ostao je plan o restrukturiranju HAC-a, ARZ-a i HAC-ONC-a i refinanciranju njihovih dugova uz pomoć kredita Svjetske banke i EBRD-a. Stigli su zatim izvanredni izbori, sad su u tijeku pregovori o formiranju nove Vlade, no autoceste nitko ne spominje.

Govori se o tri preferencijalna glasa, pretplati za HRT, gospodarskom pojasu..., ali ne i o četiri milijarde eura duga koji stiže na naplatu. Tog gorućeg problema nema u sedam jamstava Mosta koja su glavne teme tih pregovora. A o tim jamstvima će se očito postići kompromis, formirat će se Vlada, a onda će se valjda uhvatiti u koštac s pravim problemima.

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.