U pariško sjedište UNESCO-a ipak su poslane dvije nominacije koje, u osnovi, traže upis na reprezentativni popis nematerijalne baštine čovječanstva za isti fenomen koji Crna Gora naziva Bokeljska mornarica, a Hrvatska Tripundanske svečanosti.
Crnogorska vlada 29. ožujka usvojila je tekst nominacijskog dosjea o Bokeljskoj mornarici poručivši da su se “na prostoru Boke smjenjivale brojne kulture i društveno-politički sustavi, ali se Bokeljska mornarica uspjela očuvati zahvaljujući lokalnoj zajednici Kotora, Tivta i Herceg Novog i obiteljskim tradicijama koje su se ugradile u ovo kulturno dobro”. Nominaciju čiji cjelokupni tekst nije poznat pozdravila je Hrvatska građanska inicijativa Crne Gore istaknuvši da se u “tekstu navodi da je Bokeljska mornarica kulturno dobro države Crne Gore koju baštine dominantno katolici, Hrvati, a zatim i Crnogorci i pripadnici ostalih nacionalnosti na prostoru Boke kotorske, koji su sudjelovali u njenom očuvanju”. HGI, čija je predsjednica Marija Vučinović, ministrica bez portfelja u crnogorskoj vladi, ističe da je “na ovaj način prvi put i u službenom dokumentu Crne Gore priznat dominantan doprinos hrvatskog naroda u stoljetnom stvaranju i njegovanju nematerijalnog blaga”.
No Hrvatska koja se nadala zajedničkoj crnogorsko-hrvatskoj nominaciji UNESCO-u je uputila svoju kandidaturu za zaštitu proslave svetog Tripuna i kola svetog Tripuna kao višedesetljetnu tradiciju bokeljskih Hrvata u Republici Hrvatskoj. Pri tome Hrvatska ističe da su Tripundanske svečanosti već upisane u registar kulturne baštine Republike Hrvatske i dio su nematerijalne baštine Republike Hrvatske. Tako su Hrvatska i Crna Gora neugodni spor oko bokeljske baštine prepustile na “arbitražu” UNESCO-u. Pa kome opanci, kome obojci.