Svako dijete do svoje treće godine treba posjetiti zubara, a u školama i vrtićima počinju akcije čiji su dio pregledi i fluoridacija zubi mališana.
Dio je to planiranih terenskih radova kojima se nastoji realizirati Nacionalni program za prevenciju karijesa. I taj je program dio Strateškog plana promicanja i zaštite oralnog zdravlja koji je nedavno predstavilo Ministarstvo zdravlja. Naime, "stanje u ustima" građana Hrvatske među najlošijima je u Europi pri čemu je KEP indeks kod 12-godišnjaka 3,99.
Indeks je to koji predstavlja broj karijesa, izvađenih i popravljanih zubi, a koji je gori samo u 12-godišnjaka u Bugarskoj, kad se uspoređuju EU zemlje. Četiri karijesa u djeteta u nekim skandinavskim zemljama značila bi poziv pravobranitelju za djecu, upozorili su stručnjaci.
Također su u Ministarstvu zdravlja istaknuli i da se u drugim zemljama EU, poput Njemačke, neodgovorno ponašanje, odnosno neodlazak zubaru sankcionira ukidanjem prava na pojedine zubarske usluge.
>> 5 zabluda u održavanju oralne higijene koje mogu dovesti do problema
>> Dobra lekcija - prati zube i nakon slatkiša i u grad punog osmijeha
Sadržaj jedne tube zubne paste sa fluorom dovoljan je da usmrti dijete. 1991. Regionalni Toksikološki Centar u mjestu Akron, Ohio, USA, prijavio je smrtni slučaj kao posljedicu ingestije 16mg/kg fluorida. Samo 2 grama fluorida dovoljna su da ubiju odraslog čovjeka. Jedna zubna pasta sa fluorom sadrži 1mg/gram fluorida. Fluoridi se koriste za kontrolu i modifikaciju raspoloženja i ponašanja ljudi. Poznato je da su spojevi fluorida dodavani u pitkuu vodu zatvorenika kako bi ih se držalo poslušnim i kako bi ih se spriječilo da se suprostavljaju autoritetima, kako u nacističkim logorima za vrijeme Drugog Svjetskog Rata, tako i u sovjetskim gulazima u Sibiru. Fluoridi su medicinski klasificirani kao protoplazmatički otrovi, i koriste se za trovanje štakora. Konzumiranjem fluorida kod ljudskih bića se generalno povećava stopa smrtnosti od raka. 1975. Dr. John Yiamouyiannis je objavio preeliminarne rezultate znanstvenog istraživanja koji su pokazali da ljudi koji žive u područjima fluoridizacije pitke vode imaju veću stopu smrtnosti od raka od onih koji žive u područjima gdje se fluoridizacija vode ne odvija. Američki Nacionalni Institut za rak (National Cancer Institute) pokušao je da odbaci ovaj znanstveni rad, međutim, doktoru Yiamouyiannisu se iste godine pridružio i Dr. Dean Burk, koji je bio glavni kemičar istog instituta do 1974. Oni su zajednički obavili dodatne studije i njihovi rezultati su kasnije uključeni u Kongresni Izvještaj kongresmena Delaneya, koji je bio autor tzv. Delaney Amandmana, kojima se zabranjivalo dodavanje kancerogenih supstanci u ljudsku hranu. Ovi izvještaji su potvrđivali vezu između fluoridizacije i raka. Fluor nema skoro nikakvog efekta u preventivi kvarenja zuba kod ljudi. Na Novom Zelandu, 1990. godine, Dr. John Colquhoun je natjeran da se prijevremeno umirovi nakon što je obavio jednu znanstvenu studiju na 60.000 djece školskog uzrasta i dokazao da ne postoji nikakva razlika u stopi kvarljivosti zubi kod djece koja žive na područjima gdje se obavlja fluoridizacija vode od onih koji žive na područjima gdje se to ne čini. On je čak otkrio i to da veliki broj djece u fluoridiziranim područjima pati od dentalne fluoroze. Dr. John Colquhoun je javno objavio rezultate ovog svog istraživanja. Ne postoje znanstveni dokazi koji potvrđuju da su sredstva za ispiranje usta na bazi fluorida i tablete sigurni za korištenje kod ljudi. 1992. godine, Michael Perrone, asistent odvjetničkog ureda u New Jerseyu, SAD, podnio je zahtjev Američkom Zavodu za Zaštitu Zdravlja (FDA) da mu pruže sve informacije o sigurnosti korištenja i djelotvornosti preparata fluora u obliku tableta i kapi. Nakon 6 mjeseci otezanja, Zavod za Zaštitu Zdravlja je priznao da nemaju nikakve podatke koji ukazuju na to da su ovi preparati djelotvorni i sigurni za korištenje. Oni su obavijestili Perronea da će "vjerojatno morati povući preparate sa tržišta." Činjenica je, također, da aluminij u koji su zubne paste pakovane pojačava djelovanje fluorida na tijelo čovjeka, a istovremeno, aluminij oksid je u većini slučajeva ono što zubnim pastama daje bijelu boju.