Šveđani za zdravstvo troše dvostruko više, imaju duže liste čekanja, u njihovo su skraćivanje uložili pet milijardi eura, ne mogu svojem obiteljskom liječniku doći bez naručivanja, oboljeli od raka ne mogu na kemoterapiju ili zračenje tri tjedna nakon što im ta terapija bude propisana.
I takav je zdravstveni sustav ocijenjen boljim od hrvatskog prema istraživanju švedske organizacije za analizu kvalitete zdravstvene zaštite Health Consumer Powerhouse.
Najgore u Irskoj, Finskoj...
U istom izvještaju Hrvatska je po pitanju lista čekanja u sredini, odnosno zdravstvene usluge nisu dostupne odmah, ali se i ne čeka najdulje u Europi. U goroj su situaciji, izuzev Šveđana, i pacijenti u Irskoj, Norveškoj, Finskoj, Španjolskoj, Ujedinjenom Kraljevstvu, Poljskoj, Rumunjskoj, Srbiji, Letoniji, Malti, Sloveniji... Hrvatska lista čekanja sa 450 tisuća pacijenata i 680 tisuća postupaka u rangu je s Italijom, Mađarskom, Grčkom, Ciprom i daleko od sustava koje ne muči takva agonija poput njemačkog, austrijskog, nizozemskog ili danskog zdravstva. Isti je izvještaj zaključio i da količina novca nije nužna za skraćivanje lista čekanja, što ponovno potvrđuje primjerom švedskog neuspjeha.
Također, veliki pomak nije zabilježilo ni britansko zdravstvo koje je uložilo novac u reformu prema kojoj se rok od 18 tjedana definira kao maksimalno vrijeme čekanja na terapiju nakon dijagnoze. Hrvatska je na liste čekanja krenula konačnom sistematizacijom, da bi se uopće znalo o kolikom je broju pacijenata i pregleda riječ. Došlo se do spomenute brojke – uz zabrinjavajući trend – svaki mjesec u bolnicama se naruči oko 400 tisuća novih postupaka. Jedan dio razloga tomu jest činjenica da su Hrvati sve stariji, slijedom toga i lošijeg zdravlja, ali jedan je dio i kulturološke naravi. Naime, u upravo spomenutom izvješću napominje se da Šveđani ne idu liječniku osim kad su, kako stoji, doista bolesni. U brojkama su to predstavili s 1,7 odlazaka k obiteljskom liječniku godišnje. U Hrvatskoj su tijekom jedne godine obiteljski liječnici obavili 35 milijuna postupaka.
Samostalno upravljanje novcem koje se očekuje izlaskom iz riznice podići će učinkovitost čitavog zdravstvenog sustava, a ravnateljica HZZO-a Tatjana Prendja Trupec kaže da bi se tada u kratkom roku mogle značajno smanjiti liste čekanja. Više bi se novca oslobodilo za natječaje za smanjivanje lista čekanja na koje se u pravilu javljaju privatnici. A upravo se privatni sektor ovih dana oglasio zbog nagađanja da će hrvatski pacijenti odlaziti na liječenje preko granice.
Naručuju za 2016.
– Prvo se trebaju iskoristiti resursi u Hrvatskoj, a tek onda treba razmišljati o potrebi odlaska u inozemstvo. Izrijekom smo rekli da smo s ljudima, opremom i prostorom spremni sudjelovati i pomoći zdravstvenom sustavu. Pacijenti nemaju putne i smještajne troškove, a i jeftiniji smo dva do dva i pol puta od drugih susjednih zemalja. Cijena specijalističkog pregleda prema cjeniku Komore je 220 kuna, a u Sloveniji od 100 do 120 eura – objašnjava dr. Vladimir Mozetič, predsjednik Povjerenstva za privatnu praksu i ugovornu specijalističku izvanbolničku djelatnost Hrvatske liječničke komore. Cijene koje spominje potvrđuju nam i u slovenskom institutu za javno zdravlje koji vodi evidenciju tamošnjih lista čekanja. Kako objašnjava Rade Pribaković iz tog instituta, u nacionalni sustav čekanja prijavljuju se samo određene pretrage i zahvati, a najveći problem je na ortopediji te za operaciju vena. Operacija kuka čeka se 380, koljena 450 dana, na specijalistički pregled čeka 91 tisuća pacijenata u Sloveniji, a za pretragu ili zahvat njih 73 tisuće. Ipak, Slovenci ne odlaze u inozemstvo po zdravlje.
– I kod nas i u cijeloj Europi prekogranična zaštita je marginalna, jedan posto pacijenata zbog čekanja ili manje kvalitetnih usluga odlazi u inozemstvo – kaže Pribaković dodajući da se najdulje čekaju magnetska rezonancija ili CT pretraga. Primjerice, u jednoj ljubljanskoj klinici cijena MR-a vrata košta 240 eura, a kod hrvatskih privatnika dostupan je za 900 kuna. Za tu pretragu u slovenskim se bolnicama čeka 201 dan, a kod nas – u zadarskoj bolnici – sada se naručuje za veljaču 2016. Kad nazovete vukovarsku bolnicu ili KBC Zagreb, odgovorit će da im magnet ne radi već mjesecima...
>>Na listama čekanja trenutno je 450 tisuća pacijenata
>>Za sanaciju nagomilanih dugova bolnica daju 59 milijuna kuna
Uz kupovanje i testirabnje lijekove l iste čekanja su ključ keriranja korupcije u zdravstvu. U Hrvatskoj neke liste čekanja za liječnje uopće nisu formirane uz blagoslov nekih šefova Ministarstva zdravlja , nekima se manipulira a neke su dvostruke . Za liste čekanja treba dobar program kvalitete koji ih formira i kontrolira. Ovaj članak ima funkciju da objasni da ih je nemoguće riješiti ali ja znam da baš nije sve tako i da su englezi razvili jako dobar sustav skraćivanja lista čekanja, ali on zahtjeva strućnost koju oni koji bi totrebali raditi nemaju ali je zato horda šefića po našim bolnicama koji manipuliraju listama i bogate se. U Švedskoj čekaju tri tjedna od kada su propisane kemoterapije do primjene. Pa šta je to čudno, kemoterapiji prethodi operacija, pa je i logično da se ne primjenjuje odmah. A koliko kod nas čerka pacijent na CT da bi doznao da li ima tumor. 6-12 mjeseci. Treba uspoređivati jabuke i jabike a ne kruške i jabuke.