S arhaično dizajniranog i nimalo suptilnog bloga Ivica Todorić od petka zatrpava javnost bombastičnim objavama u kojima optužuje Vladu, prije svega njenu potpredsjednicu Martinu Dalić, za udruživanje s ciljem otimačine njegove poslovne imovine.
Jasno je da Todorić u bitki koju je sada prenio na javni prostor nije sam. Već iz tajminga objave bloga i sadržaja priopćenja naziru se konture njegova obrambenog tima u kojima zasigurno sjede stručnjaci za odnose s javnošću kao i vrsni pravnici. To je vidljivo iz posljednjeg priopćenja pod naslovom “Kako se kršio zakon”, u kojem se proziva Martinu Dalić za kršenje niza odredbi Zakona o sprečavanju sukoba interesa i tržišta kapitala. Suštinski smisao Todorićevih objava u formi napada, a u funkciji obrane, jest prikazati se žrtvom sistema. Poučen sudbinama Ive Sanader i niza javnih osoba, koji su u javnosti osuđeni prije sudskog epiloga, Todorić udara preventivno, gradeći novi, zapravo nepostojeći imidž čovjeka iz naroda, iako se od tog naroda davno odnarodio.
Mediji i javnost godinama od njega nisu dobivali odgovore
Todorić u svojim blogovima postavlja niz pitanja, ali zaboravlja da mediji i javnost godinama od njega nisu dobivali odgovore. S Agrokora, fokus javnosti Todorić pokušava prebaciti na sebe i svoju sudbinu, otkrivajući djelomično u kojem bi smjeru njegova obrana išla u slučaju eventualnog kaznenog postupka. Međutim, da pitanje Agrokora nije stvar sudbine njegova osnivača i donedavnog šefa, već pitanje od šireg nacionalnog interesa, upozoravali smo i prije aktivacije Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja. Utoliko je Todorićev pokušaj umivanja vlastita imidža u javnosti unaprijed osuđen na propast.
Ne ulazeći u istinitost Todorićevih optužbi, nije na odmet podsjetiti na okolnosti koje su dovele do toga da je on osobno svojim potpisom aktivirao lex Agrokor. Početkom ove godine model financijske napregnutosti na kojem je Todorić godinama gradio svoje poslovno carstvo bio je pred pucanjem.
Potpuna financijska dijagnoza Agrokora znat će se krajem tjedna kada se objavi revizijsko izvješće. Dotad koristimo posljednje poznate podatke za tri kvartala prošle godine, koji kažu da je dug Agrokora prema financijskim institucijama iznosio oko 3,5 milijardi eura (25,5 milijardi kuna), ali da je veći sistemski značaj imao dug prema dobavljačima koji je dosegnuo iznos od oko 16 milijardi kuna, prijeteći bankrotom većeg dijela domaće prehrambene industrije.
Za situaciju u kojoj se našao Agrokor krivnju može snositi samo njegov menadžment
Sljedeća činjenica pokazuje da je odnos operativne dobiti i zaduženja prešao granicu ispod koje investitori novac posuđuju nerado i po visokim kamatama. Stiješnjen između dospijevajućih dugova i sve snažnije konkurencije u maloprodaji, potonuo je Agrokorov kreditni rejting, a uskoro se doznalo da bi sve što zaradi Agrokoru bilo jedva dovoljno da isplati kamate. Negdje u to vrijeme Todorić je upravo zbog nepovoljnih uvjeta odustao od financijskog aranžmana od 500 milijuna eura koji mu je trebao omogućiti refinanciranje dijela duga, a cijena Agrokorovih obveznica pala je tada za 25 posto. Daleko od toga da su tada mnogi na financijskim tržištima nanjušili krv i dodatno rušili cijenu Agrokora na tržištu. Međutim, za situaciju u kojoj se našao Agrokor krivnju može snositi samo njegov menadžment.
Recimo to ovako: Agrokor je postao žrtva Todorićeve višegodišnje poslovne ekspanzije, temeljene na nepovoljnom omjeru zaduživanja i vlastita kapitala, dok su njegovi dobavljači bili žrtve sustava čiji je Agrokor, istina, bio epicentar, ali čije su osnovne sastavnice bile i institucije države koje su godinama tolerirale paralelni financijski sustav temeljen na mjenicama bez pokrića i nelegalne rokove plaćanja.
Prema pouzdanim informacijama, financijskim je sustavom u jednom trenutku kolalo više od sedam milijardi kuna plasiranih na tržište putem mjenica, u čijem je ishodištu bio Agrokor. Ako se ikada formira saborsko istražno povjerenstvo za Agrokor, to bi mu trebala biti ključna tema, a ona se podjednako tiče i SDP-ovih i HDZ-ovih vlada.
Nije istina! Naravno je najvažniji nacionalni interes međutim su isti i sudbina Todorića usko povezani. Potrebno je razotkriti i drakonski kazniti Camorru koja sa Todorićem na čelu pljačka ovu zemlju sustavno od početka samostalnosti. Savakom je jasno da je to jedan oblik manje lustracije jer su u pitanju pripadnici bivše UDBE i visoki komunistički dužnosnici i njihova prokleta kopilad. Osim kazne je važno pronaći i ukraden novac. Bez tog čišćenja naše društvo ne može naprijed, to si sami dugujemo. S toga nećemo progutati da nije bitna njegova sudbina jer ona upravo je nacionalni interes.