U spoju s drugim medijima Facebook može biti moćna protuhrvatska propaganda

Pljujte po Hrvatskoj što god i koliko god želite, a tko vam uzvrati, dirnuo je u demokraciju, slobodu medija i druge svetinje ljevičara koji ni do kakvih svetinja ne drže. Neću reći slažem li se ili ne slažem sa sadržajem i stilom (“Ne okreći se sine, nećemo te ni zvati”) kojim je savjetnik splitskog gradonačelnika Opare – Krešimir Budiša odgovorio na objavu Marija Vujevića na Facebooku u kojoj govori o tome zašto odlazi iz Hrvatske. Ali ću reći da je na to imao pravo, a imao je i mnogo razloga, premda je njegov odgovor izazvao malu poplavu negativnih reakcija u cijeloj zemlji. Jer, tekst navodno gnjevnog građanina pun je neistina i crnila koje ni izbliza ni izdaleka ne oslikavaju stanje u Hrvatskoj.

Prvo, treba reći da bi “gnjevni” građanin koji ide “tamo gdje vlada demokracija” dobio posve zanemariv broj glasova kad bi se s takvim programom natjecao na demokratskim izborima u Hrvatskoj. Možda bi dobio koliko i čelnik Nove ljevice, njegov sugrađanin Dragan Markovina, od kojega je, u inačici s nešto više pamfletizma, prepisao stavove o današnjoj Hrvatskoj. A oni su toliko smišljena propaganda da je nemoguće pojmiti kako je riječ o realnom čovjeku koji s realnim nezadovoljstvom napušta Hrvatsku i ide u svijet pozitivnih političkih realnosti.

Jer, doslovce sve što je napisao je neistina ili obmana, kao, na primjer, da bježi tamo gdje nema onoga što ga odavle tjera. Baš svega toga u svijetu “razvijenih demokracija” ima i više nego u Hrvatskoj. Prema tome riječ je o mješavini četničke propagande i obavještajne propagande iz onih miljea na Zapadu kojima je jako stalo do kompromitacije Hrvatske. Ali da vidimo. “Odlučio sam da uskoro odem tamo”, piše Markovinin sugrađanin, “gdje ne žive vjerski fanatici koji s mrtvacima po ulicama teroriziraju vlastiti narod”.

Kundera piše kako je u Čehoslovačkoj, premda je ateist, iz solidarnosti s progonjenim katoličkim intelektualcima išao na misu, usput napomenuvši – tko zna, možda su oni i njihova vjera u pravu. Pa ako ultralijevi Splićanin ne dopušta mogućnost kakvu dopušta najveći pisac 20. stoljeća, to jest da su štovatelji Leopolda Mandića “možda u pravu”, htio, ne htio mora priznati da napuštajući Hrvatsku ide tamo gdje postoje Lourdes i Fatima. U ta mjesta čuda, to jest Gospina ukazanja hrle hodočasnici iz cijelog svijeta, a ona bi Splićaninu trebala biti mnogo manje uvjerljiva od ovdašnjeg čuda, neraspadnutog tijela hrvatskoga sveca.

Vujević kaže kako ide “tamo gdje domoljubi i ratnici ne ucjenjuju vlastiti narod i vlastitu državu 22 godine nakon rata, tražeći nove privilegije”. I tamo gdje nema fašista i ustaša koji “traže Srbe da im naude”, i gdje će “deklarirani klerofašisti” za promicanje klerofašizma “biti u zatvoru”.

Opovrgavaju ga tisuće nezaposlenih i nezbrinutih branitelja koji su socijalni slučajevi i kojima je često privilegija prisilna deložacija. A ako je njegovo “tamo”, što nije nevjerojatno, susjedna Srbija, čekat će ga četnici koji traže privilegije nakon 70 i više godina. Opovrgava ga i to što u Hrvatskoj nema niti jedne ni klerofašističke, ni fašističke, ni ustaške stranke niti ima takvih udruga i medija, a slične stranke na izborima u “razvijenim demokracijama”, tamo kamo on ide, dobivaju od 10 do 20 posto glasova.

Ovom “gnjevniku” s Facebooka ne može se čak ni reći “široko mu polje” ili ne “okreći se sine”, jer on iz imaginarne zemlje Hrvatske koju je napunio nepostojećim pojavama ide u imaginarni svijet demokracije u kojem u obilju ima svega onoga od čega on navodno bježi. Zanimljivo je da nijednom riječju nije spomenuo socijalno i gospodarsko stanje u Hrvatskoj, što je uobičajeni “propust” još uvijek vrlo moćne i značajne protuhrvatske propagande za koju Hrvatska može završiti u ekonomskom ponoru, socijalnoj i demografskoj katastrofi, ali ona joj je uvijek zanimljiva samo kao “klerofašistička”, “fašistička”, “ustaška” zemlja.

Nepojmljivo velik publicitet koji je dobio Vujevićev pamflet koji maksimalno krivotvori hrvatsku stvarnost, pokazuje kako spomenuta propaganda i te kako računa na uzajamno djelovanje društvenih mreža i medija. Motivi s kojima se ta uzajamnost ostvaruje zacijelo imaju neke veze s interesima onih koji je ostvaruju. U najdrastičnijoj, krvavoj varijanti ti interesi su pokretali nezapamćenu propagandu uoči i tijekom Domovinskog rata.