U Srbiji 21. obljetnica demonstracija protiv Miloševićeva režima

Okupljanjem u središtu Beograda danas je obilježena 21. obljetnica prvih velikih prosvjeda koje su građani Srbije pokrenuli protiv tadašnjeg predsjednika Slobodana Miloševića i njegova režima. Te prve velike prosvjede organizirao je Srpski pokret obnove i njegov tadašnji i današnji čelnik Vuk Drašković. On je 16. veljače 1991. godine pozvao na prosvjede u Beogradu zbog propagandnog i huškačkog izvještavanja Televizije Beograd koja je tada prozvana TV Bastillom. Na beogradske ulice izašlo je više desetaka tisuća ljudi koji su tražili smjene čelnih ljudi Televizije Beograd i to prije svih tadašnjeg direktora državne televizije Dušana Mitevića i urednika Slavka Budihne, Predraga Vitasa, Ivana Kriveca i Sergeja Šestakova.

Na prosvjede građana predsjednik Milošević, koji je samo nekoliko godina ranije Srbima poručio da "nitko ne smije da ih bije", odgovorio je policijskom represijom. Na ulice je poslao gotovo 15.000 policajaca koji su pred prosvjednike izašli s vodenim topovima i konjicom. Neposredan povod za prosvjed bio je komentar na državnoj televiziji 16. veljače u kojem je Slavko Budihna optužio SPO da je produžena ruka "ustaškog" hrvatskog režima. Ubrzo je došlo do sukoba policije i prosvjednika. Miloševićeva policija ubrzo se povukla pa se činilo da su prosvjednici ostvarili veliku pobjedu, ali onda je na ulice Beograda izašla tadašnja JNA s tenkovima i oklopnim vozilima.

Njihov izlazak na ulice omogućila je odluka Predsjedništva SFRJ, kojim je predsjedavao Miloševićev poslušnik Borisav Jović, a koji je telefonski s događanjima u gradu upoznao ostale čelnike jugoslovenskih republika. Protiv izlaska JNA na ulice Beograda bili su predstavnici Hrvatske i Slovenije, ali je odluka ipak donesena većinom glasova.

Nakon izlaska vojske na ulice situacija se mijenja iz temelja. Rezultat tih prosvjeda smrt je dviju osoba, maturanta Branivoja Milinovića i policajca Nedeljka Kosovića, a više je stotina građana ozlijeđeno. Radio B92 i televizija Studio B bili su zabranjeni, što je proveo tadašnji ministar policije Radmilo Bogdanović. Predsjednik SPO-a Vuk Drašković i njegov potpredsjednik Jovan Marjanović bili su uhićeni. Na terazijskom platou idućeg dana, 10. ožujka, okupilo se više tisuća studenata koji su ponovno tražili ostavke čelnika Televizije Beograd, ali i ostavku ministra policije Radmila Bogdanovića te oslobađanje uhićenih.

Nakratko uzdrmani Milošević, temeljem odluke Skupštine Srbije, ubrzo je prihvatio ostavke čelnika RTV Beograd kao i ostavku ministra Radmila Bogdanovića. Vuk Drašković iz zatvora je pušten 14. ožujka. Koliko je situacija toga dana bila ozbiljna u Beogradu, govori i podatak da je Milošević napustio predsjedničke objekte u gradu i skrio se u vojarni JNA u Dobanovcima. Iste je večeri postupanje policije i izlazak vojske na ulice pravdao riječima da su u Srbiji spriječene sile bezumlja. Nekoliko mjeseci potom počeo je rat u SFRJ. Prvo je na udaru bila Slovenija, ubrzo i Hrvatska, a 1992. godine i BiH. Unatoč zahtjevima građana i ostavkama čelnika Radiotelevizija Srbije postaje temelj, simbol i instrument Miloševićeva režima i vladajuće Socijalističke partije Srbije.