Srbijansko vodstvo intenzivno se i svisoka, nerijetko politikantski, bavilo poštovanjem ljudskih prava, govorom mržnje i netolerancijom u Hrvatskoj pa je u jednoj usporednoj analizi Aleksandar Vučić rekao kako je ponosan na građane Srbije. Ali sudeći po prekjučer objavljenom izvješću Europske komisije protiv rasizma i netolerancije (ECRI), neovisnom i stručnom tijelu Vijeća Europe, srbijanski vrh nije kompetentan da dijeli lekcije i pametnije im je da se bave vlastitim problemima.
Zapaljiv politički govor
Premda je ostvaren određen napredak u zakonodavstvu i neki pozitivni pomaci kao recimo isprika RTV Srbije zbog toga što su 90-ih poslužili kao sredstvo propagande. ECRI je vrlo zabrinut zbog stalnog porasta govora mržnje u srpskom javnom prostoru gdje političari i mediji koriste zapaljiv, pogrdan i nacionalistički jezik, i to u kontekstu porasta tenzija na prostoru bivše Jugoslavije. Aktualni diskurs, osobito na internetu, podsjeća na govor mržnje korišten za nedavnih ratova u regiji. Tomu doprinose i nogometni huligani. Neke rasističke navijačke skupine trebalo bi zabraniti, a osobito su problematične one povezane s desničarskim organizacijama i nacionalističkim političarima i organiziranim kriminalom. Nije procesuiran izgred u Novom Pazaru, gdje žive Bošnjaci, a gdje su navijači Crvene zvijezde skandirali: “Oj Pazaru, novi Vukovaru, a Sjenice, nova Srebrenice” i “Ubij! Zakolji! Da Turčin ne postoji!”...
Policija ne reagira kako treba ni na prijave LGBT osoba i Roma, a i pravosuđe je neučinkovito protiv govora mržnje pa su mnogi skloni neprijavljivanju. Nema zakona o besplatnoj pravnoj pomoći pa žrtve diskriminacije nemaju pristup sudu. Značajan dio diskriminacije provode državni službenici. Naročito je visoka nezaposlenost u područjima s manjinama. Procesuiranje genocida i rasističkih ratnih zločina sporo napreduje. Ne procesuiraju se visokopozicionirani dužnosnici i mnogi su strašni zločini nekažnjeni. ECRI žali što se negiranje genocida i ratnih zločina odnosi samo na slučajeve koje utvrde domaći sudovi i Međunarodni kazneni sud, a ne i Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju i Međunarodni sud pravde. Dakle, nije kažnjivo negiranje genocida u Srebrenici (ili zločina u Vukovaru, op. a.). Srpski lideri u isprici za Srebrenicu nisu rekli da je riječ o genocidu, kako su ustanovili međunarodni sudovi, pa su politički lideri pozvani da službeno priznaju genocid u Srebrenici.
“Lov na vještice”
Dužnosnici nerijetko nazivaju novinare izdajnicima i stranim plaćenicima nakon čega u nekim medijima počinje “lov na vještice” usmjeren na političke protivnike i aktiviste za ljudska prava. Publikacije s rasističkim i nacionalističkim sadržajem privlače veliku pažnju. Opet se budi podrška za ideologe Drugog svjetskog rata, profašističke skupine i optužene ili osuđene za genocid i ratne zločine, te ih se prikazuje u pozitivnom svjetlu. U porastu je islamofobija. Prema anketi povjerenika za zaštitu ravnopravnosti, političke stranke, vlada, skupština, mediji i sudstvo glavni su izvori netolerancije i diskriminacije, a Vučićeva vlada bila je najdiskriminatornija institucija, a ključna za rješavanje tog problema.
Slika govori istinu ne treba nam ovakav naslov sjetimo se govora vucica i krunisanja tome a njihove izjave su potvrdili biraci srbije i odabrali je za prve ljude srbije. Zelja za velikom srbijom nihe slomljena zalosno je sto takvih ima u hrvatskoj .a jos zalosnije sto vecina hrvatskih gradana to ne shvaca kao veliki i opasni problem opstanka hrvatske.