PRAZNOVJERJE

U Starom zavjetu je 13 sretan broj, a u Japanu prelazak crne mačke preko puta donosi sreću

Foto: Goran Stanzl/PIXSELL
fra Josip Blažević
Foto: Igor Kralj/PIXSELL
Crna mačka
Foto: GettyImages
Riža
Foto: GettyImages
Praznovjerje
Foto: GettyImages
Praznovjerje
Foto: GettyImages
Praznovjerje
24.11.2019.
u 16:34
Fra Josip Blažević u novoj knjizi pokušava dokučiti zašto suvremeni čovjek ima potrebu vjerovati u praznovjerje
Pogledaj originalni članak

Ako kucnete u drvo da potvrdite da je nešto dobro ili da ne krene ukrivo, ako držite palčeve nekome za sreću, vjerujete da razbijeno ogledalo donosi nesreću, strahujete od prolaska ispod ljestava ili od broja 13, onda ste praznovjerni. Navodi to u svojoj najnovijoj knjizi “Praznovjerje ili kako djeluju stvari koje ne djeluju” fra Josip Blažević, provincijal hrvatskih franjevaca konventualaca i ravnatelj Centra Hrvatski Areopag za međureligijski dijalog Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca, koja je izašla upravo ovih dana.

Znanost i vjera jedinstvene su u stavu da praznovjerje ne djeluje, nema logike da bi uopće moglo djelovati. Praznovjerje je, međutim, nadživjelo sve kritike i sve osude, štoviše svoje pobornike imalo je, a ima ih i danas, i među znanstvenicima i među vjernicima – kaže fra Josip Blažević dodajući da je “aktualnije od pitanja djeluje li praznovjerje sigurno pitanje zašto suvremeni čovjek uopće ima potrebu u njega vjerovati“, ograničavajući se u ovoj knjizi na prikaz praznovjernih običaja i praksa popularnijih u Hrvatskoj.

Foto: Goran Stanzl/PIXSELL
fra Josip Blažević

On navodi kako postoje tri glavne kategorije praznovjerja: medicinska, praznovjerja kojima se želi postići materijalno blagostanje i praznovjerja za postizanje ljubavi (brak) i plodnosti (prokreacija). Navodi kako postoje silni paradoksi, poput, primjerice, crne mačke koja u jednome kraju predstavlja sretan predznak, a u drugome nesretan.

Broj osam i crvena boja

– U srednjem vijeku crna mačka predstavljala je znak nesreće jer se vjerovalo da se vještice pretvaraju u crne mačke, dok je u Japanu prelazak crne mačke preko puta sretan znak. Dok se u zapadnoj kulturi nesretnim smatra broj trinaest, a brojevi četiri i osam nemaju nikakvo značenje, u Kini broj četiri označava nesreću, zbog čega mnoge zgrade i hoteli nemaju četvrtog kata. Broj osam i crvena boja glasoviti su srećonosci, do te mjere da je Kineska nacionalna banka s otvorenjem poslovnice u Hong Kongu čekala do 8. kolovoza 1988., najsretnijeg dana u stoljeću. Rođenje blizanaca u nekim je kulturama sretan znak, drže ih za bogove, u drugima je nesretan znak, vjeruje se da će oni kad odrastu ubiti svoje roditelje, zbog čega će roditelji jednoga od njih nastojati što prije ubiti. U ovakvim slučajevima praznovjerje otkriva demonsko lice i može nekoga stajati života. Tijekom povijesti mnogi su izgubili život jer su ih se praznovjerni moćnici na temelju svojih horoskopa bojali – upozorava on navodeći i pojam “kršćanopoganstva”, kojim je obuhvaćen suvremeni fenomen čije je obilježje “selektivno spajanje nekih aspekata kršćanskog vjerovanja s poganskima i praznovjernima”.

Među raširenijima tu su popularni “molitveni lanci”, poput onih sv. Anti ili Gospi Lurdskoj, za koje kaže da “ponekad nije problem u samoj molitvi, koja se širi putem ‘molitvenih lanaca’, ali upute o njihovu širenju su ilustrativan primjer praznovjerja“.

Foto: GettyImages
Puhanje maslačka

– Danas slični molitveni lanci (“srećonosci”) putuju elektroničkom poštom i zatrpavaju poštanske sandučiće (ne)sretnih dobitnika. Obično su popraćeni upozorenjima i/ili prijetnjama što će vam se dogoditi ako ne postupite prema uputama. Mnoge zavede njihova kršćanska forma, prizivanje na neke svece ili privatne objave, ali, to neka posluži kao kriterij, ako su u napucima obećanja vremenite sreće ili bogatstva, neki brojevi (treba poslati na toliko adresa), vrijeme (izlazak ili zalazak Sunca, četvrtak ili koji drugi dan), prijetnja (nesreća će vas zadesiti ako ne postupite prema napucima), riječ je o praznovjerju. Bog poštuje našu slobodu i ne kažnjava svaki grijeh kamenom u glavu, u protivnom nitko od nas ne bi hodao čitave glave. Vjera u pravoga Boga podrazumijeva slobodu koju je pogrešno shvatila majka koja kćeri maže obuću egzorciziranim uljem da joj kćer ne bi skrenula u loše društvo – piše Blažević i citira jedan duhoviti odgovor na takve molitvene lance koji glasi:

Praznovjerja treba ismijati

“Zahvaljujem svima koji su mi slali lančane junk mailove. Jer, zahvaljujući vašoj dobroti: server mi se srušio već 172 puta, a iz sjedišta firme su mi već 23 puta poručili, ako ovako nastavim, da mogu ugovorom o radu obrisati cipele. Nagomilao sam otprilike 3000 godina nesreće i dosad umro već 67 puta zbog raznoraznih pisama koje nisam prosljeđivao... Sirota djevojčica Amy Bruce iz Kambodže dobila je moju godišnju zaradu koju joj je isplatio Microsoft za svaki poslani mail. Ona je, naime, bila u bolnici 7000 puta u zadnjih nekoliko godina, a od 1995. ima uvijek osam godina. Saznao sam recept za vječnu ljubav i sreću: dovoljno je prosljeđivati mailove na sve moguće adrese u roku od tri sekunde nakon primitka, pritom se češkati lijevom rukom po leđima skakućući funky chicken oko Renaulta 4 suprotno od kazaljke na satu… Još uvijek čekam da mi nepoznati bogataš iz Boukistana prebaci milijardu boukistanskih zlatnika i Nokiju koju sam zaradio šaljući mailove u Ericsson….“

– Čak i kada je vođeno dobrim namjerama, željom da se kome pomogne ili iscijeli, praznovjerje je zastranjenje religioznog osjećaja i djela koja iz njega izviru. Predstavlja se pod maskom štovanja pravog Boga, npr. kad se nekim djelima, inače ispravnim ili nužnim, pridaje gotovo magična važnost. Jedan od načina kako praznovjerja nadići jest da ih se ne shvati ozbiljno, odnosno da ih se ismije – upućuje fra Josip Blažević navodeći da, “što je vjera u živoga Boga koji se objavio u Isusu Kristu više zakržljala, to je više pojedinac izložen krivim predodžbama Boga, a više podložan praznovjerju” te da se “zreo vjernik pouzdaje u Božju providnost koja upravlja njegovim životom”.

Foto: GettyImages
Riža

– Vjernik koji se priklanja praznovjerju samo je deklarativno vjernik, vjera u njegovu životu nije dosegla dostatnu zrelost da se osloni na Boga. Stoga čovjek sve čini da se domogne sreće, zemaljske sreće, i oslobodi se zlih duhova i drugih nedaća, napose bolesti – veli Blažević.

Što onda dovodi do praznovjerja?

– U stresnim situacijama, osobito nakon dijagnoze teške bolesti, iznenadnoga financijskog kraha, aktivira se magijska svijest i potiskuje racionalna, zbog čega osoba postupa iracionalno, poput nerazumnog djeteta, svoj posljednji novčić trati na igre na sreću ili baca pod noge iscjelitelju u čiju čudotvornost slijepo vjeruje – odgovara Blažević i dodaje da je “sugestija čarobni ključ razumijevanja moguće djelotvornosti praznovjerja”.

– Praznovjerje je “infantilna vjera”, zastranjenje religioznog osjećaja, aberacija vjere, vjera u prazno. U tom smislu opasnije je od nevjere. Dok nevjernik ne vjeruje ni u što, praznovjeran vjeruje u svašta – konstatira Blažević objašnjavajući da je “osnova praznovjerja nepoznavanje prave prirode stvari i pogrešna interpretacija određenih događaja (koincidencijâ) kao međusobno povezanih, odnosno da ih je prouzročila neka natprirodna sila”.

Pritom upozorava da primjena određenih biljaka (travarstvo, biljarstvo, herbalizam, fitoterapija) i biljnih derivata (eteričnih ulja) ne pripada kategoriji praznovjerja, ali praznovjeran može biti postupak njihove priprave, ako moraju biti ubrane u točno određeni mjesec, dan ili sat, ili za vrijeme specifičnog položaja Mjeseca jer “travarstvo je jedno od najvažnijih vještičjih umijeća, redovito popraćeno magijskim obredima“ i “prisutno je u svim kulturama i civilizacijama, kasnije se iz biljarstva razvilo mnoštvo suvremenih sintetičkih lijekova”.

Foto: GettyImages
Potkova

Tako kaže i da ne treba stvarati dramu, npr. zbog onih koji lažu prvog travnja.

– Toga dana obično smo svi na oprezu, da nas ne prevare, čak im i čestitamo ako u tome uspiju (i ne ljutimo se na njih!), problem su oni koji lažu u ostale dane godine. Stoga ne bi trebalo strogo (o)suditi ovaj običaj kao praznovjeran nego se odlučnije zauzimati da ostale dane u godini iskorijenimo laž iz svojih usta. Ovaj dan neka ostane kao rudiment na vremena kada smo još služili “ocu laži”. Da zaključimo: u kategoriju grijeha ne treba svrstavati laži na prvi travnja ako su izrečene iz šale, ako je isključena mogućnost da nekome nanesemo štetu, ako neće nikoga sablazniti, te ako će trijumfalnim “aprililili” obznaniti da je bila posrijedi obična šala – veli Blažević.

No on upozorava da smo u žarištu astrološke renesanse kakvu svijet ne pamti u posljednja četiri stoljeća.

– Astrološkim savjetima i upozorenjima vidovnjaka ispunjeni su novinski stupci mnogih tiskovina i magazina početkom svake godine. Slavne i javne osobe nerijetko se utječu za savjete astrolozima i vidovnjacima, prema njihovim savjetima odlučuju kada će što poduzeti, vjenčati se ili krenuti na putovanje, a horoskopi su odigrali presudnu ulogu i pri nekim zaposlenjima – kaže i dodaje da svakom kunom koju kršćanin potroši na horoskop “on podupire kult astrologije i plaća porez drevnim zvjezdanim bogovima poganskih naroda koji neki nazivaju “Deppen-Steuer” (“porez za budale”)”!

– Znanost i Crkva osuđuju astrologiju i horoskop. Pravljenje i traženje horoskopa i širenje njihovih ideja spada u teški grijeh – veli Blažević koji u svojoj knjizi detaljno, po abecednom redu, razotkriva besmislenost jednog po jednog praznovjerja, npr. u crnu mačku, dimnjačara ili djetelinu s četiri lista.

– Bi li crna mačka nosila nesreću i da je prebojimo u drugu boju – šali se Blažević.

Tako za uzrečicu “držim ti fige”, koja je postala je uobičajena gesta ohrabrenja, kojom izražavamo želju za srećom, da netko uspije u pothvatu, položi ispit, pobijedi na natjecanju i slično, kako veli, označava prekrižen kažiprst i srednji prst u svrhu sretnog ishoda, ostvarenja sreće i “riječ je o sitnom praznovjerju, za koje se čini da možda potječe iz razdoblja progona kršćana kada se prekriženi prst koristio kao simbol raspoznavanja“.

Malo veći problem je s feng shuijem koji predstavlja kinesku okultnu metodu proricanja i bavi se otkrivanjem pozitivnih i negativnih zračenja u zgradama i drugim mjestima na temelju poznavanja zemaljskih i atmosferskih sila.

– Zapadnjaci su sve više zavedeni ovom kineskom metodom geomantije i feng shui je dobro prihvaćen u sredini new agea, zbog obećanja podizanja kvalitete života i postizanja sreće i to običnim premještanjem namještaja ili unošenjem određenih predmeta u stan, što je, dakako, puno lakše od promjene vlastitoga života i usklađivanja sa zahtjevima evanđelja – kaže Blažević.

Hvala Bogu, krave ne lete!

U praznovjerja ubraja, primjerice i “ivanjske krijesove”, a ismijava “sreću” koju tobože donosi ptičji izmet koji sleti s neba na slučajnog prolaznika.

– Ovo praznovjerje možda potječe iz vjerovanja da se život vrti u krug. Nakon zime slijedi proljeće, nakon kiše dolazi Sunce, a nakon nesreće – sreća! Hvala Bogu da krave ne lete! – duhovito će Blažević.

Tu je i otvaranje kišobrana u kući, za koje praznovjerni drže da donosi nesreću.

Foto: GettyImages
Djetelina s četiri lista

– Postoji nekoliko teorija o podrijetlu ovog praznovjerja. Prva ga povezuje s kultom bogu Suncu. Kišobrani su se najprije koristili kao zaštita od Sunca. Njihovo otvaranje u zatvorenom prostoru bilo je uvreda bogu Suncu. Druga ga teorija smješta u viktorijansko doba. Čini se da je ovo praznovjerje više bilo povezano s prevencijom, kako bi se izbjeglo da nezgrapni kišobrani, primitivna mehanizma, golemih proporcija sa šiljkom na dnu, nekoga ne ozlijede u malom prostoru. U najboljem slučaju mogli su nespretnim rukovanjem u maloj sobi razbiti kakvu dragocjenost – veli Blažević.

Za kucanje u drvo kaže da vjerojatno potječe iz drevnih poganskih vjerovanja da duhovi žive skriveni u drveću, osobito zimzelenom, i hrastovima.

– Kucanjem o drvo (hrasta) odavalo im se štovanje i iskazivalo priznanje da upravo oni mogu pomoći u borbi protiv zla. Bio je to i način da im se zahvali na sreći i blagostanju. Ponavljanje tri puta možda ima veze s vjerovanjem da broj tri predstavlja savršenstvo, pa je tri puta ponovljeno kucanje u drvo predstavljalo kao neki pečat, “amenovanje” rečenoga. U nedostatku drva pri ruci neki kucnu u svoju glavu. Isti je učinak. I odjek – veli on, a o uskliku “nazdravlje” kaže kako je zahvaljujući kihanju ovo benigno praznovjerje danas dobilo novu interpretaciju rasprostranjenu u svim kulturama.

– Usklik “nazdravlje” ili “blagoslovljen bio”, koji uobičajeno prati kihanje, no začudo ne prati kašalj, potječe iz drevnih vremena, kada su ljudi vjerovali da je čovjekov duh nastanjen u glavi, ali i da zlodusi poput mušica (ili komaraca) oblijeću uokolo vrebajući priliku da uđu kroz čovjekova usta i tako se domognu njegove duše. Kihanje je, prema ovom praznovjerju, bilo simptom da demon bolesti napušta tijelo, a rukom na ustima pazilo se da ne uđu drugi, dok su prijatelji izvikivali čarobne poklike: “Nazdravlje” – objašnjava Blažević.

Među rasprostranjenim praznovjerjima danas je i bacanje riže na mladence, koje se, kako veli, agresivno probija i kao sastavni dio i kršćanskih vjenčanja te prijeti da postane dijelom zapadne tradicije.

Bacanje riže na mladence

– Najveću muku s njime imaju župnici koji se brinu oko kršćanskog pravovjerja, ali i održavanja urednosti okoliša crkve koji, nakon vjenčanja, više nalikuje završetku nekog partyja nego crkvenog obreda – kaže Blažević objašnjavajući kako povijest ovog praznovjerja treba tražiti u obredima istočnoazijskih naroda, kojima riža predstavlja život.

O praznovjerju vezanom uz broj 13 kaže da je danas toliko rasprostranjeno da je dobilo i svoje vlastito ime – triskadekafobija – od koje u svijetu navodno pati više od 60 milijuna ljudi.

– Neke zgrade i hoteli nemaju trinaestog kata, nakon dvanaestog odmah slijedi četrnaesti, nemaju sobu broj trinaest, u nekim zrakoplovima nema sjedala broj trinaest, čak postoje i ulice u kojima ne postoje kuće s brojem trinaest. Na željezničkoj stanici u nizozemskom gradu Utrechtu, na primjer, ne postoji peron s brojem trinaest, a tramvaj broj trinaest godinama je u Zagrebu bio povučen iz upotrebe. U formuli 1 ne postoji auto s brojem trinaest jer je uklonjen nakon što su dva vozača pod tim brojem poginula u nesrećama. Američki pjevač John Mayer na svom posljednjem albumu snimio je četrnaest pjesama, ali njegova trinaesta pjesma traje samo 0,2 sekunde tišine i nema naziva na albumu. Na isti način i album “Elevator” grupe Hot, Hot, Heat nema trinaestu pjesmu, samo četiri sekunde buke. Heavy metal skupina Black Sabbath, međutim, objavila je svoj istoimeni debitantski album baš na petak 13. u veljači 1970. godine – opisuje Blažević i dodaje da je, suprotno tome, broj trinaest u Starome zavjetu sretan broj (usp. Est 8,12 i 1Mak 7,43), a osobito je sretan štovateljima sv. Antuna Padovanskoga, koji se za svetkovinu sveca pripravljaju kroz trinaest utoraka u njegovu čast.

– I Gospa u Fatimi prvi se put ukazala 13. svibnja 1917. godine. Paničnim strahom da nam se nešto zlo ne dogodi na petak trinaesti možemo prouzročiti da nam se baš dogodi to čega se toliko bojimo, i to zbog nervoze, uslijed efekta iščekivanja ili stvaranja paranoičnog straha. To je racionalno objašnjenje što je u nekim osiguravajućim društvima zabilježeno znatno više prometnih nesreća na petak trinaesti nego u ostale petke kroz godinu – kaže on dodajući da praznovjerje postoji jedino u glavama onih koji u njega vjeruju te da ono nema uporišta u stvarnosti.

– Dok su neka među njima bizarna, možda čak i zabavna, druga mogu postati izvor nelagode i straha, čak i psihoza. Makar u njih ne želimo vjerovati, ona se mogu usaditi u našu podsvijest. Iz filozofske perspektive praznovjerje je uvreda za čovjekov zdrav razum. Iz teološke predstavlja idolopoklonstvo, koje treba otkloniti evangelizacijom jer njegove žrtve pate od iskrivljene slike Boga i na pogrešan mu način iskazuju kult – kaže Blažević dodajući da vjera bez razuma izlaže se opasnosti sentimentalizma, subjektivizma, relativizma i individualizma, dok razum bez vjere srlja u besmisao.

Foto: Igor Kralj/PIXSELL
Crna mačka

– Praznovjerje se širi tamo gdje se vjera odrekne razuma i ustupi mjesto iracionalnosti – kaže i objašnjava kako je potrebno, zapravo, ispravno definirati pojam sreće.

– Bog je izvor svake, i ovozemaljske sreće, sretne mladosti, bračne sreće, radosne starosti. Ali nije jamstvo da ćemo biti lišeni križa i trpljenja, ni on ga nije bio lišen, zato nemamo mandat propovijedati “evanđelje prosperiteta”, obećavati ono što Isus ne obećava, štoviše, prava je sreća život u Bogu, pa i kada je on obilježen trpljenjem. Sreća je sekularni pojam, kršćanski je blaženstvo. Blago onima koji povjeruju da će Bog ispuniti ono što je obećao. Praznovjerje sa svim svojim čarobnim formulama i obredima ne može nam osigurati čak ni zemaljsku sreću, a može nam upropastiti i onu koja nam je obećana u vječnosti – kaže autor ove zanimljive knjige dodajući kako praznovjerne osobe pripadaju ranjivim skupinama.

– To su osobe koje proživljavaju razne krize, lakovjerne su i povodljive, zbog čega bi državne institucije morale biti odlučnije u ograničavanju praznovjerja u medijskom prostoru. Lakovjerne žrtve nisu imune na psihološko-manipulativne tehnike kojima se služe vidovnjaci i astrolozi zbog čega opasnosti treba svesti na što manju moguću mjeru – upozorava fra Josip Blažević u svojoj knjizi “Praznovjerje ili kako djeluju stvari koje ne djeluju”, koja je izašla u nakladi Veritasa iz Zagreba.

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 11

GM
gmižić
17:20 24.11.2019.

Pa valjda je vama koji prodajete praznovjerje to najbolje znano.

NE
nemanatrag
20:39 24.11.2019.

Vjerovati u zombije koji iz groba ustaju treći dan nije praznovjerje?

GL
glištun
10:07 25.11.2019.

Praznovjerje povezano sa kultom boga Sunca....čemu se slavi Isusovo rođenje 25.prosinca kad prestaje zimski solsticij i Sunce se ponovo rađa!?Sol invictus (nepobjedivo Sunce)se slavilo u Rimu upravo na taj dan....toliko o praznovjerju.😆😆😆😆😆