Protiv muslimana vodi se kampanja linča slična onoj protiv europskih Židova prije Drugog svjetskog rata”, obrušio se turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan na europske čelnike optužujući neke od njih za “fašizam i nacizam”. Istom tom žestokom retorikom Erdoğan nastavlja svoj obračun sa svim svojim neistomišljenicima. Poznato je kako je on osoba koja ne prihvaća i ne trpi kritike, a dokaz je tome i što su mnogi političari, intelektualci, novinari, sportaši u turskim zatvorima samo zbog toga što su kritizirali njegovu politiku.
“Metode iz 19. stoljeća”
Ovog puta Erdoğan zamjera francuskom predsjedniku Emmanuelu Macronu koji jamči da Francuska neće zabranjivati karikature proroka Muhameda. Ta Macronova izjava izazvala je val kritika u muslimanskom svijetu, političkih i vjerskih čelnika, zastupnika i građana na društvenim mrežama, i potaknula prosvjede i pozive na bojkot francuskih proizvoda.
Sukob s francuskim predsjednikom nije izoliran ni slučajan sukob. Erdoğan sada koristi taj sukob da se prikaže kao najveći branitelj islama i muslimana diljem svijeta. Erdoğan se, od kada je od 2003. do 2014. godine bio premijer, a nakon toga odmah postao i predsjednik, posvađao gotovo s cijelim svijetom. Osim što je već postao “sultan” u Turskoj, njegova vanjska politika počiva na neoosmanizmu prema kojemu Turska treba zadržati ili ojačati svoju prisutnost u zemljama bivšeg Osmanskog Carstva. U vrijeme njegova mandata Turska je učvrstila svoj položaj regionalne sile s globalnim ambicijama.
Erdoğan, nakon neuspjelog vojnog udara u Turskoj, postao je pravi osvetnik i odmah počeo provoditi pravosudni puč te s dužnosti maknuo nekoliko tisuća sudaca, izdao naloge za uhićenje 140 sudaca Vrhovnog suda, a desetero članova najvišeg administrativnog suda odmah je uhićeno. Trn u oku Erdoğanu bili su suci koji su osporavali mnogo njegovih odluka o zatvaranjima i uhićenjima novinara i aktivista te intelektualaca koji su se suprotstavljali njegovoj politici. Naposljetku, krenuo je i protiv Kurda u Turskoj, da bi nakon toga krenuo u vojnu ofenzivu 2016. godine na kurdska područja u Siriji, u operaciji Štit Eufrata, gdje je počinio veliki pokolj nad stanovništvom te protjerivao Kurde, a umjesto njih doveo, kako bi promijenio demografsku sliku, Arape i Turkmene. U posljednje vrijeme stalno smo svjedoci podizanja tenzija između dvije članice NATO-a, Turske i Grčke, koje su zamalo rezultirale ratom, nakon što je Atena najavila proširenja granica svojih teritorijalnih voda u Jonskom moru sa šest na 12 morskih milja. Erdoğan je odmah poručio Grčkoj da će to biti povod za rat i da se ne može očekivati od Turske da prihvati nastojanja i želje Grčke da proširi svoje teritorijalne vode. Također je poručio da njegova zemlja od EU očekuje pravednost i da u tom smislu “nitko od Turske ne očekuje korak nazad”. S druge strane grčki ministar energetike Kostis Hatzidakis odgovorio je Erdoğanu kako Turska koristi prijetnje ratom za vođenje politike “primjerene 19. stoljeću”.
Poniženje u Moskvi
Koliko je Erdoğan konfliktna osoba, dokazuje i činjenica da se išao svađati i s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom koji se s njim nije htio dogovoriti oko rata u Siriji. Erdoğan je htio pokazati svoju snagu i moć te je 2015. godine oborio ruski zrakoplov Su-24 u kojem su poginula dva pilota. Turska je tada tvrdila kako je ruski Su-24 ušao u njihov zračni prostor, međutim snimka je kasnije pokazala da kršenja zračnog prostora nije bilo, nakon čega je Erdoğan otrčao u Moskvu gdje ga je Putin ponizio, što su zabilježile sve kamere svijeta, te ga pustio da ispred ureda čeka više od pola sata prije nego što ga je primio.
Erdoğan nije bio nježniji ni prema američkom predsjedniku Donaldu Trumpu kojeg je 2018. godine optužio za “državni udar”.
– Oni koji su planirali izvesti državni udar u srpnju 2016. sada to žele učiniti ekonomskim putem – optužio je Erdoğan Trumpa nakon što je američki predsjednik udvostručio carine za turski čelik i aluminij, nazvavši pad turske lire za 18 posto u odnosu na dolar “raketama gospodarskog rata ispaljenima na Tursku”. Turska lira izgubila je tada oko 40 posto vrijednosti. Na početku godine 1 euro vrijedio je 4,5 lira, a nakon uvođenja većeg poreza vrijedio je 7,2 lire. Kao i s Putinom, tako je Erdoğan odmah požurio i Trumpu u Bijelu kuću popraviti štetu.
Erdoğan se umiješao i u konflikt u Libiji kamo je slao vojsku i džihadiste iz Sirije početkom 2019. Isto tako, Erdoğan se nedavno uključio i u rat između Armenije i Azerbajdžana u Gorskom Karabahu gdje je na strani Azerbajdžana. Erdoğan se često okomljuje i na kancelarku Angelu Merkel jer Njemačka je jedan od glavnih protivnika pristupanja Turske Europskoj uniji. A sada Erdoğana dodatno ljuti i to što je Njemačka dala najjaču podršku Macronu.
Nije lako za Hrvatsku .Turci Imaju bracu po krvi u srbiji i bracu po vjeri u Bosni.