Nismo mi firma za rasplodne krave”, “Kako to nisi dobro počistila, pa žensko si!”, “Ljepša si kad se smiješ”, “Ne bi trebala to nositi”, “Znate li da ne toleriramo rodiljski?”, “Niste vi tu da mislite”, “Ali vi ste žensko!”... i tako unedogled.
Poruke stotina žena uz oznaku “#znatelištosunamrekli” prošlog su mjeseca preplavile društvene mreže i šokirale sve, pa i inicijatorice akcije Radno i ravnopravno koje su pokrenule objavu poruka. Tihana Naglić, Iva Davorija i Đurđica Peranić iz riječke Udruga za ljudska prava i građansku participaciju PaRiter željele su osvijestiti javnost o problemu kršenja radnih prava žena, diskriminacije i sveprisutnog seksizma te su žene pozvale da im napišu – što su im sve rekli.
Majke i trudnice nepoželjne
– To su izjave koje su im uputili poslodavci, kolege, ali i kolegice, a koje nikada ne bi morale čuti da su muškarci. Možda ne sve, ali većina nas barem je jednom na poslu čula neku takvu neprimjerenu izjavu ili znamo za neugodno iskustvo prijateljice, sestre, susjede, kolegice... Mi kao mlade žene imamo osjećaj da je seksizam svuda oko nas i htjele smo na jednom mjestu skupiti sve izjave koje su nam rekli. Da i javnost čuje što nam to stalno govore – objašnjavaju mlade Riječanke koje su akciju Radno i ravnopravno pokrenule kao dio većeg projekta koji vode.
Ime mu je “Sisterality – International network of girls and young women” (Internacionalna mreža djevojaka i mladih žena), a počeo je u ožujku ove godine uz financijsku potporu Europske unije u sklopu programa Erasmus+. Nositelj je projekta udruga PaRiter, a već samo ime projekta koje je spoj riječi sister (sestra) i solidarity (solidarnost) upućuje na svrhu inicijative kojom se želi stvoriti internacionalna mreža žena kako bi se promoviralo njihovo zapošljavanje te kako bi se podigla svijest javnosti o temi rodne nejednakosti na tržištu rada. U sklopu projekta već su provedene razne radionice, a u studenom se krenulo s kampanjom na Facebooku Radno i ravnopravno. Ondje su cijelog mjeseca objavljivane poruke žena kojih je iz dana u dan pristizalo sve više.
– Čak je i nama koje se inače bavimo tom problematikom bilo jako teško vidjeti sve te poruke na jednom mjestu. Toliko nepravde, seksizma i diskriminacije... Neke su nas poruke duboko pogodile, a prema komentarima drugih ljudi vidimo da su dosta šokantno djelovale i na javnost – kažu Tihana, Iva i Đurđica koje ističu da je poseban problem što je u zemlji u kojoj se toliko govori o porastu nataliteta, najviše poruka bilo vezano uz diskriminaciju zbog majčinstva. Većini su žena, iako je to zakonom zabranjeno, na razgovoru za posao postavljena privatna pitanja poput onih jesu li u vezi ili braku, koliko djece imaju, planiraju li uskoro trudnoću... Većina je žena to čula na gotovo svakom razgovoru, a svjedoče i kako su se, kada su ostale trudne, osjećale kao da su postale zaposlenice drugog reda. Zbog toga su mnoge trudnoću i skrivale kako bi zadržale posao.
– Od 20 minuta na razgovoru 15 sam morala obećavati da neću zatrudnjeti u iduće dvije godine – rekla je jedna žena, dok se druga prisjetila kako je na razgovor za posao morala donijeti potvrdu ginekologa da nije trudna. A pravi pakao tek počinje ako zaposlenica ostane u drugom stanju.
“Kaj ti dvoje djece nije dosta? Odi riješi ovo dok još možeš! I to baš sad kad je sezona, pa tko će raditi za Floraart”, napisala je jedna cvjećarica šokantnu izjavu koju je čula od šefove punice koja joj je sugerirala pobačaj. Kad je odbila, dodaje, bila je prisiljena otići iz tvrtke. S prijetnjama otkazom često su se suočile i žene koje već imaju djecu. Velik je problem, kažu, nemogućnost uzimanja bolovanja zbog djece.
“Dijete mi je dobilo vrućicu i rekli su mi da dobivam otkaz ako odem kući pobrinuti se za njega”, rekla je jedna majka. Druge su potvrdile kako ih se uglavnom prisiljava da u tim situacijama umjesto bolovanja iskoriste godišnji odmor. Međutim, kada je jedna majka nakon rodiljskog dopusta htjela iskoristiti svoje pravo na preostali godišnji, šefica pravne službe velikog lanca kiosk-trgovina rekla joj je da je “godišnji odmor za ljude koji rade i umore se od posla, a ne za one koji se igraju doma s djecom”.
“Direktor mi je rekao da bih ja trebala žrtvovati svoju karijeru radi obitelji kako bi muž bio uspješan u svojoj. Rekao je da će me konačno poštovati ako to napravim”, još je jedna šokantna priča koja dokazuje da velik broj poslodavaca ne želi zapošljavati mlade žene koje tek planiraju ostati trudne i majke. No u nekoliko su slučajeva žene od direktora čule kako on ne daje posao “ni onima koje mu nisu oku ugodne”. Seksualno uznemiravanje još je, naime, jedan veliki problem s kojima se suočavaju žene na radnom mjestu.
“Svi su morali imati duge hlače, samo sam ja ispred kolega i kolegica dobila dozvolu da nosim kratke hlače uz obrazloženje da mene šef voli gledati u njima. Nakon što se sutradan nisam pojavila u kratkim hlačama, dobila sam upozorenje”, prisjeća se jedna mlada djevojka, dok su drugu zatražili da na poslu ne nosi crveni ruž jer će zbog toga o njoj muški kolege ružno pričati.
U PaRiteru smatraju kako je najgore što je opće razmišljanje takvo da bi sve te žene trebale biti sretne što uopće imaju posao. Upravo zato mnoge šute i trpe iako često rade i u nehumanim uvjetima, više od 12 sati dnevno bez plaćenih prekovremenih sati. Stječe se dojam, smatraju ispitane žene, da bi trebale biti sretne što su uopće dobile posao pored muške konkurencije jer mnoge nisu bile “te sreće“.
– Putovala sam 400 kilometara na razgovor u Zagreb, a kada me vidio, direktor je viknuo: Pa vi ste žensko! Posao nisam dobila – prepričava jedna Splićanka, a isti je argument čula i druga žena kada je s iznadprosječnim rezultatom prošla testiranje za radno mjesto programera, no posao je dobio slabije rangirani muškarac. Tu su i argumenti “da je muško bolji autoritet“, ali i da “malo treba razbiti kokošinjac“.
– Strašne su situacije u kojima žene nisu ni dobile priliku jer još uvijek u mnogim profesijama postoji taj stakleni strop koji one ne mogu prijeći unatoč svojim sposobnostima i kompetencijama – govori Tihana Naglić te ističe kako je posebno poražavajuća činjenica što su žene u jednakom broju slučajeva kao od muškaraca – diskriminirane od žena. Tako jednoj radnici šefica nije digla plaću samo zato što je žena, dok su svi njezini kolege na istoj poziciji dobili povišicu.
– Kad sam rekla da se razvodim, direktorica, inače također samohrana majka, smanjila mi je plaću. U jednoj velikoj hrvatskoj banci – svjedoči pak druga.
Omalovažavanje ne prijavljuju
Kako bi sve priče potkrijepili i brojkama, udruga PaRiter prije pokretanje akcije #znatelištosunamrekli provela je i istraživanje “Reproduktivna prava i karijera: Ispitivanje stanja u Republici Hrvatskoj“ te su im porazni rezultati potvrdili da je ovakva akcija i više nego potrebna.
Prema istraživanju iz rujna ove godine u kojemu je sudjelovalo 1599 žena dokazano je da su žene uvelike diskriminirane te da su u nepovoljnijem položaju od muškaraca na tržištu rada. Iako članak 25. Zakona o radu “garantira da poslodavac prilikom postupka odabira kandidata za radno mjesto i sklapanja ugovora o radu ne smije tražiti od radnika podatke koji nisu u neposrednoj vezi s radnim odnosnom”, više od polovice ispitanih žena doživjelo je upravo to. A unatoč tome što novčana kazna za takav prekršaj iznosi i do 60 tisuća kuna, 99 posto žena to nije prijavilo. Također, više od polovice ispitanih žena koje su bile zaposlene u vrijeme trudnoće ili majčinstva smatraju da im upravo zato nije produljen ugovor o radu, da im je uskraćeno napredovanje ili su čak dobile otkaz.
Niz istraživanja o položaju žena na tržištu rada tijekom posljednjih je godina provela i pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić čije brojke također potvrđuju lošu poziciju žena na tržištu rada. Također, ona sustavno upozorava i na problem jaza u plaćama koje žene i muškarci ostvaruju za rad jednake vrijednosti, a posebno upozorava na činjenicu da je taj jaz rezultat namjerne diskriminacije, odnosno sustavne prakse poslodavaca da žene i muškarce plaćaju različito za isti posao. Od ožujka ove godine i Ured za ravnopravnost spolova Vlade Republike Hrvatske u suradnji s Institutom za zdravstvo i socijalnu skrb Republike Finske provodi javnu kampanju „Neravnopravnost ne smije ostati poslovna tajna“ kojom se želi povećati svijest građana o zaštiti od diskriminacije temeljem spola. Podaci pokazuju da je, primjerice, 2015. godine na prekršajnim sudovima u Hrvatskoj primljeno tek 16 novih predmeta vezanih za diskriminaciju temeljem spola, a od ukupnog broja novih i starih predmeta pravomoćno je riješeno samo njih 14.
Slično je i u Italiji
– Treba istaknuti da poražavajuće brojke iz Hrvatske, nažalost, nisu iznimka te da se isto događa i u drugim državama. S obzirom na to da je naš projekt transnacionalna inicijativa mladih, surađujemo s organizacijama Associazione TDM 2000 iz Italije te Die Spinnerei iz Austrije – kažu Tihana Naglić, Iva Davorija i Đurđica Peranić te ističu kako su iz tih država došle veoma slične poruke kao i iz Hrvatske, poput “Non dovrei indossarlo a lavoro” (Ne bi trebala to obući na posao) ili “Fur eine Frau machst du das echt gut” (Za ženu radite dobar posao) .
– U Italiji žene muče slični problemi kao u Hrvatskoj. Postoji ukorijenjena rodna podjela poslova i žene se teško zapošljavaju na takozvanim “muškim pozicijama“. S druge strane, u Austriji je problem što je jako malo žena na vodećim i upravljačkim mjestima u tvrtkama – ističu iz udruge PaRitet te dodaju kako su sve to situacije koje bi žene mogle, ali i trebale prijaviti, no često to ne čine zbog straha od gubitka posla ili srama. Upravo je zato i velika većina žena u akciji “Radno i ravnopravno“ željela ostati anonimna.
Do jednakosti još 217 godina
– Žene su doslovno svakodnevno diskriminirane na tržištu rada, a to se gotovo uopće ne prijavljuje te poslodavci ne snose nikakve sankcije. A kada bi se konačno počeli kažnjavati, možda bi bilo manje ovakvih situacija. Zato je jedan od ciljeva ove kampanje da svaka žena koja je doživjela diskriminaciju vidi da se to ne događa samo njoj i da treba ustati protiv takve prakse i početi je prijavljivati – ističu iz udruge PaRiter te dodaju kako je još jedan veliki problem što žene nemaju povjerenja u institucije.
– Pritužba se podnosi Inspektoratu rada koji po službenoj dužnosti mora pokrenuti inspekcijski nadzor, a tu su i pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, sindikati, brojne nevladine organizacije... – kažu Tihana Naglić, Iva Davorija i Đurđica Peranić koje su svjesne da se situacija neće promijeniti preko noći.
Štoviše, istraživanja pokazuju da će žene diljem svijeta ravnopravnost na radnom mjestu čekati još više od dva stoljeća, odnosno prema procjenama točno 217 godina. No smatraju da se odnekud mora krenuti.
Ovo su pravi problemi. Ali nepismene ovce koje su mediji uvjerili da je najvažnije osigurati zahode za gotovo nepostojeće transrodne osobe će ovo popljuvati.