Kada sa samo 23 godine već imate stalni posao, dvije i pol godine radnog staža, a pritom na zavodu za zapošljavanje niste proveli ni dana, za hrvatske prilike možete se smatrati pravim čudom. Upravo je takav sretnik Renato Šabić, 23-godišnji mladić iz Bjelovara. Kao svršeni računalni tehničar za strojarstvo već treću godinu radi u poznatoj bjelovarskoj tvrtki Hittner, a da prije toga doista ni sekunde nije bio prijavljen na Zavodu za zapošljavanje, odnosno nije bio pripadnik vojske od oko 13.500 nezaposlenih, koliko ih je sada na evidenciji HZZ-a u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji.
Od studija ne odustaje
– Nakon završene Tehničke škole u kojoj sam stekao zvanje računalnog tehničara za strojarstvo, upisao sam studij mehatronike na Visokoj tehničkoj školi u Bjelovaru. No, na drugoj godini studija javio sam se na natječaj u tvrtki Hittner za CNC operatera na glodalici i nakon samo tri dana probnog rada dobio posao – s osmijehom na licu priča zadovoljni Šabić.
Sa zadovoljstvom se primio posla u struci, a studij je nastavio kao izvanredni student i danas ga od diplome na mehatronici dijeli još samo jedan ispit. Pri dobivanju posla najviše mu je pomoglo to što je obveznu praksu u drugom i trećem razredu Tehničke škole obavljao upravo u tvrtki Hittner. Ovaj mladić danas radi na suvremenom nedavno nabavljenom CNC stroju vrijednom oko 150.000 eura.
Brz napredak u struci
– Počeo sam najprije na strojevima koji su čak i stariji od mene, strojevi tipa Prvomajske, a danas radim na ovom stroju koji došao prije samo tri mjeseca i koji je u obradi metala posljednja riječ tehnike. Zadovoljan sam ovim poslom i time što još mogu napredovati u struci, posebno nakon što uskoro završim studij – ističe zadovoljni Renato koji očito uživa u svom poslu i prilici koju je dobio, a koju je iskoristio na najbolji mogući način. U tvrtki Hittner osim Renata ima još nekoliko mladića njegove dobi koji su zahvaljujući praksi i stečenom znanju brzo nakon završetka srednje škole dobili posao u struci i time izbjegli višegodišnje čekanje na birou, što samo govori da za neka zanimanja unatoč krizi i danas postoji interes na tržištu rada.
i to je moguće Nakon osnovne skole pobjegao sam u svijet nisam bio ni punoljetan i od prvog dana u svijetu imao sam posao, nisam ovisio o nikome i samo sam Davao nikad ista primao i nikad nisam bio na birou rada niti na bolovanju.