Riječi su vrlo opasan bumerang, i nema nikoga od nas da ga neoprezne izjave u povratnom letu nisu žestoko zveknule u zube. Ali rijetko se desi da vam se vlastite riječi vrate tako brzo kao premijeru prošli tjedan. Plenković je 16. veljače poručio oporbi da mu ne pada na pamet smijeniti ministra graditeljstva Darka Horvata: "Da se na trepavice postave, nikoga neće maknuti do kraja mandata. Bio to Horvat, Ćorić…" Već je 19. veljače Horvat bio uhićen, na što je premijer izjavio da "ako bude zadržan u pritvoru, ne može ostati ministar". Na primjedbe javnosti da se nije nitko u međuvremenu postavio na trepavice, uvrijeđeno je odgovorio: "Da ispravim krive citate, ja sam rekao da meni oporba neće smjenjivati ministre, ali ja mogu. Ja stalno imam mandate svih članova na raspolaganju".
Tehnički je bio u pravu. "Postaviti se na trepavice" znači da pokušavamo udovoljiti nečijim nemogućim prohtjevima ili hirovima, ali je to i ilustracija nemoguće radnje; ekvivalent je onome kad kažemo da će nešto biti na sveto nigdarjevo ili kad na vrbi rodi grožđe. Ta dvoznačnost postavljanja na trepavice omogućila je Plenkoviću da potraži izlaz iz klopke u koju se sam doveo: nije on rekao da će smijeniti Horvata kad se oporba postavi na trepavice (na sveto nigdarjevo), nego je rekao da ga neće smijeniti oporba (a da ga on može smijeniti kad god hoće). Činilo se da je rekao da će Horvata smijeniti nikad, ali samo nam se činilo, jer nije rekao "neću ga smijeniti", nego "neće ga smijeniti".
Silno je zanimljivo to postavljanje na trepavice. Radi se o stilskoj figuri koja se zove impossibilia, a označava nemogućnost da se nešto dogodi. Profesor stilistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu Krešimir Bagić u svojoj knjizi Rječnik stilskih figura navodi kao primjer impossibilije izraz "Prije će Sava poteći uzvodno nego…" i daje tri povijesna primjera. Ante Pavelić je 1945. zapisao rečenicu: "Prije će Sava poteći uzvodno, negoli će boljševizam doći u Hrvatsku". Tito je, poslije sloma Hrvatskoga proljeća 1971., ustvrdio: "Prije će Sava poteći uzvodno nego što će Hrvatska biti samostalna"! Račan je, pak, navodno, 1989. rekao: "Prije će Sava poteći uzvodno nego će se Hrvatska naoružati". Vidimo da su naše riječi slaba obrana pred neumitnošću događaja, i da nema nikakve prepreke da Sava teče uzvodno i da se oporba postavlja na trepavice – što god mi rekli, ili željeli, svijet ide svojim tokom.
No nije naša oporba tek od danas na trepavicama, u tom položaju koji se protivi gravitaciji – ona tako lebdi već dugo, kao što se pokazalo u slučaju SDP-ovaca Arsena Bauka i Peđe Grbina, koji je identičan slučaju Frke-Petešića, šefu premijerova ureda. Bauk je prijavljen na Braču, a Grbin u Puli, iako više od 10 godina žive u Zagrebu; uredno ubiru naknade za odvojeni život, iako su im partnerice s njima u Zagrebu, pa im se i djeca rađaju u metropoli, a inkasiraju i putne troškove kad idu na Brač ili u Pulu. Dolazak u Zagreb za njih, i njima slične, jest nešto kao ulaz u Zemlju dembeliju, samo što su u tom kraju iz narodne priče iz zemlje rasle šunke, a s drveća visile kobasice, dok se u zemaljskom raju Sabora i Vlade nude stanovi i potpore, povlastice i poslastice, sinekure i dotacije, avansi i regresi, automobili i šoferi, položaji i funkcije, putni troškovi i dodaci za odvojeni život. Sava možda ne teče uzvodno, ali rijeke novca penju se na Gornji grad i slijevaju u lažljiva usta.
Umjesto o dodacima za odvojeni život, bolje bi bilo govoriti o dodacima za odvojenost od života. Dok jedni odlaze trbuhom za kruhom u Njemačku ili Irsku, drugome se trbuh puni sam, i to preko državnih poticaja; dok jednima država nije obnovila kuću za život, Frki-Petešiću obnovila je podrum za knjige; dok jedne poreznici ganjaju od Hamburga do Corka, druge ne nađu ni u Dnevniku HTV-a; dok jedni zabrinuto gledaju svoje krave u štali, kojih je sve manje i manje, svete krave s Markova trga potpisuju putne naloge do fiktivnog doma, mrzovoljno repom rastjerujući novinare što zuje oko njih; dok je običnom čovjeku i jedna kuna velika kao kuća, premijer omalovažava razloge uhićenja Darka Horvata, uz izliku da su sporni programi "male vrijednosti, ukupno je to bilo 15 milijuna kuna"; dok jedni mukotrpno prte kroz svoju egzistenciju i žive od danas do sutra, drugi lebde od poslaničkog do ministarskog mjesta, od općine do županije, od vile do ćelije, pa onda opet iz Remetinca u Sabor, tek se lagano tuckajući i odbijajući jedni od drugih, poput balona sapunice. U svojoj odvojenosti od života sva naša politika dubi na trepavicama. Plenković je bezbrižan jer zna da vlada ne može pasti – gdje nema gravitacije, nema ni padanja; u bestežinskom stanju sve zauvijek lebdi.
VIDEO Podignuta optužnica protiv Josipe Rimac i još 26 okrivljenika