Na obiteljskom imanju Antuna Visinskog u dalekom Zalužju kod Višnjice, brdskom naselju smještenom uz cestu što samom graničnom linijom vijuga čas u Hrvatsku, čas u Sloveniju, smjestilo se raskošno cvjetno kraljevstvo dalija (georgina). Već sam pogled na 1600 grmova što u 1300 različitih sorti bogato cvatu u najraskošnijim bojama i veličinama, odaje zašto ovaj „friški“ umirovljenik, koji svoju zbirku, najveću u Europu, stvara već desetljećima, zove kraljevstvom ljepote.
- Vrt bez cvijeća je kao noć bez zvijezda! A ja svoj vrt bez dalija ne mogu ni zamisliti, one su moja velika obitelj i smisao moga života. Ujesen, kada treba iz zemlje izvaditi gomolje, selektirati ih, pa neke od njih i odbaciti, postane mi mučno. Onda taj posao ostavim, pa mu se ponovno vratim za par dana. Progoni me misao da sam se cijelo ljeto s cvijećem družio, s njim se sprijateljio, a sada se moramo rastati – emotivno svoj odnos prema cvijeću opisuje Antun. Voćar po struci, koji je životni vijek proveo radeći u Biotehničkoj školi u Mariboru, kaže da je ljubav prema georginama još u djetinjstvu baštinio od majke, koja je daleke 1929. godine od gazdarice na dar dobila posebnu vrstu georgine.
- Upravo ta dalija još je uvijek kraljica moga vrta, jer majka mi ju je poklonila pod uvjetom da je njegujem, kao što je i ona činila – dodaje Antun. Glas o njegovoj neobičnoj cvjetnoj zbirci probio je granice Hrvatske, pa su čudo u Zalužju došli pogledati i posjetitelji iz Zagreba, Bjelovara i Karlovca, ali i Nijemci, Austrijanci i Filipinci. Georgine, naime, spadaju u red cvijeća čiji uzgoj nije jednostavan. Uvjerio se u to i Antun, a njegov put do uspjeha bio je mukotrpan.
- Počeo sam sa stotinjak različitih vrsta nabavljenih iz Nizozemske. Nakon što su ih pojele voluharice, kupio sam ih još, ali samo 20 posto odgovaralo je deklaraciji! Na njoj samo lijepe slike, a rezultat ni blizu sličan tomu! Počeo sam ih vegetativno razmnožavati sam, ali nisam bio zadovoljan. Sve su bile jednake, a ja sam želio da budu različite – sjeća se Antun. Nakon pomoći stručnjaka iz Ljubljane, napokon je otkrio tešku, ali uspješnu metodu generativnog uzgoja dalija pomoću peludi.
- Iako je to vrlo težak posao, u prvom pokušaju dobio sam stotinu različitih vrsta! To je za mene bilo otkriće, novi svijet! Dalje je sve bilo puno lakše. Dosad sam uzgojio više od 3.000 raznih vrsta. Za mene je dalija kraljica cvijeća, jer dok, primjerice, gladiole, cvatu desetak dana, georgine cvatu 150 do 160 dana. Samo jedan gomolj rađa stotinama cvjetova, od 420 do 580 u samo jednoj sezoni – kaže Antun, s ljubavlju obilazeći svoju aleju u kojoj se izmjenjuju bokori cvjetova različitih boja i svih „brojeva“, od loptastih, veličine šake, do raskošnih, promjera 15 centimetara.
I dok bi ekonomije nekih drugih zemalja znale iskoristiti jedinstveno Antunovo znanje i bogato iskustvo u uzgoju dalija, pa na njemu i profitirati, u nas aleja cvjetnog genija odmara dušu tek rijetkih posjetitelja i ljubitelja jedinstvene ljepote georgina.
Svakoj obitelji poklonio bi jednu georginu
Uzimanje sjemena dalija samo s jednog cvijeta traje 2-3 sata. Suši se u hladu. Sije se u ožujku na kontroliranoj temperaturi od 30 stupnjeva. Nakon nicanja (10-12 dana) biljčice se presađuju , a potom i pinciraju, radi oblikovanja grmova. Na otvoreno se presađuju tek nakon prestanka opasnosti od mraza.
- Kako bih sačuvao zbirku, bavim se mišlju da svakoj obitelji u Višnjici poklonim po jedan gomolj, pod uvjetom da ga njeguje i da me obraduju fotografijom cvijeća. Tako bi Višnjica, kao što je Lepoglava poznata po čipki, mogla postati poznata po dalijama – priželjkuje Tonči. Hoće li mu se želja ispuniti?