Tesla u Budimpešti doživljava i prvi živčani slom nakon što shvati da je stvaranje sjajnog izuma koji će ga održavati tek iluzija. Od propasti spašava ga upravo Szigeti. I upravo u Mađarevu društvu Tesla za vrijeme jedne šetnje doživljava jednu od svojih vizija te štapom u pijesku iscrtava dijagram koji je temelj njegova motora koji će šest godina kasnije, a godina je 1881., pokazati Američkom elektrotehničkom institutu. Tesla je sada znao svoj put.
Odnos s Edisonom
Nakon epizode u Budimpešti, gdje radeći u različitim tvrtkama Nikola dobiva još znanja i spoznaja koji ga malo-pomalo vode do konačnog velikog otkrića, dolazimo do još jedne zanimljivosti. Naime, Tesla ubrzo dospijeva u Pariz gdje počinje raditi za jednu Edisonovu kompaniju. Iako se kroz našu literaturu taj period ističe kao iznimno važan te se američkog izumitelja prikazuje kao prevaranta, Carlson odnosu s Edisonom ne pridaje gotovo nikakvu važnost. Tesla je za njega naprosto radio, Edison ga doista nije podcjenjivao, naprotiv, izuzetno ga je cijenio govoreći čak i da je „iznimno dobar". Štoviše, radeći za Edisona u Strasbourgu, Tesla je sa Szigetijem konačno konkretizirao svoju viziju indukcijskog motora što je za njega očito bila životna prekretnica. Unatoč tome što on za svoj uspješan rad ne dobiva ništa više od plaće, njegov izum zainteresirao je jednog od Edisonovih direktora koji omogućuje da Tesla konačno stigne u Ameriku 1884. godine. On je njome razočaran, doživljava je užasno grubom i neprivlačnom. Ipak, za Edisona radi danonoćno, od pola jedanaest ujutro pa do pet sati sljedećeg jutra pauzirajući tek za kakav obrok ili partiju bilijara.
Kako je Tesla igrao bilježi Edisonov osobni tajnik: „Kako sjajno igra. Nije postizao zapaženije rezultate, no udarci u mantinelu otkrivali su umijeće jednako onom profesionalnih igrača". Osjećajući se podcijenjenim, nakon što mu je posljednji rad, projekt lučne rasvjete, ostao na polici, Tesla Edisonu kaže zbogom i odlazi nakon samo šest mjeseci koliko je za njega radio u New Yorku, sveukupno oko godinu dana. Jasno da takvom odnosu nije pomoglo ni to što su Edisonovi inženjeri prema Teslinim idejama bili uglavnom ravnodušni.
Pritom treba spomenuti još nešto – poznatu preporuku: „Poznajem dvojicu velikih ljudi, jedan ste vi, a drugi je ovaj mladi čovjek" nije Tesli napisao Edisonov čovjek Charles Batchelor, već Tivadar Puskas za kojeg je lički inženjer radio u Budimpešti. Nakon što ni rad za poduzetnike Vaila i Lanea ne donosi dugoročno ploda, Tesla pada u siromaštvo te je doslovno prisiljen kopati kanale. I u takvoj bijedi u stanju je izumiti termomagnetski motor koji će zapravo biti prava prekretnica u njegovoj karijeri jer će upoznati najvažnije ljude svojeg života, Alfreda S. Browna i Charlesa F. Pecka. Ta dvojica iskusnih i uspješnih poduzetnika imala su znanje koje će Tesli omogućiti da se njegovi izumi predstave tako da njima steknu publicitet i značajnu dobit. U to doba smješta se i poznata priča o Teslinu „Kolumbovu jajetu" preko koje je spoznao moć iluzije, koju će toliko puta kasnije koristiti. U društvu tih možda i najpozitivnijih likova u svojem životu Tesla će konačno dobiti uvjete koje je tražio, povjerenje, stalna primanja, laboratorij, tvrtku, registrirat će patente, ali i što je možda najbitnije – izaći će iz anonimnosti.
Tesla se držao podalje od američkih inženjerskih udruženja, realno je iz tog svijeta malo toga poznavao. Peck i Brown zamolili su uvaženog profesora Williama Anthonyja da procijeni vrijednost Teslinih motora. Anthony ne samo da je pronio glas o Teslinim motorima nego je o njima održao i raspravu sa svojim kolegama, a sve je kulminiralo objavama u nekoliko inženjerskih tiskovina, ali i Teslinim predavanjem na Američkom institutu elektroinženjera koje mu je, umornom i oboljelom od pretjerana rada, donijelo priznanje da je njegov motor prvi kvalitetan motor na izmjeničnu struju dotad prikazan javnosti, navodi autor.
Teslini patenti 1888. odlaze Georgeu Westinghouseu za pozamašan novac, a našem znanstveniku to je razdoblje možda i najplodonosnije. Naime, 1889. podnio je zahtjeve za 15 patenata. Ni to mu nije bilo dovoljno, Tesla ponovno osjeća manjak uvažavanja te napušta kompaniju nakon nešto više od godinu dana. Treba ipak reći da se nije radilo o istoj situaciji kao s Edisonom, naš je znanstvenik Westinghousea izuzetno cijenio i kao osobu i kao biznismena, zapravo mu se divio. Tako će, bez obzira na odlazak, i predstojeći period Teslina života ostati vezan uz tog velikog američkog poduzetnika. Ipak, ni briljantni ulagački um i gotovo neiscrpna energija nisu pomogli Westinghouseu da izbjegne krizu koja je 1890. godine nastupila nakon sloma londonske brokerske kuće Baring Brothers pa on, više pod pritiskom ulagača u njegovu tvrtku a manje od straha da bi komercijalizacija Teslinih izuma mogla izazvati i isplatu visokih ugovorenih tantijema, traži od istraživača da ugovor razvrgnu.
Tesla ipak pokazuje lojalnost Westinghouseu teatralno poderavši ugovor u očekivanju nastavka neslužbenog poslovanja sa sada već bivšim poslodavcem. Slijedi i drugi šok, nakon devet godina Nikolu Teslu napušta njegov vjerni suradnik i prijatelj Anthony Szigeti, što je za njega, po vlastitu priznanju, bilo veliko osobno razočaranje. Svejedno, Tesla pronalazi novi ideal, proučava visokofrekventne fenomene. Sa svojim novim uređajima, visokofrekventnim alternatorima, oscilirajućim transformatorima i novim svjetiljkama stvorit će novu tehnološku platformu koja bi mogla biti temelj revolucije u elektrotehničkoj industriji. Da bi se potpuno definirao kao vodeći inovator na tom novom području, trebala mu je nova promocija. Dogodilo se to na sveučilištu Columbia 20. svibnja 1891. kada Tesla, držeći predavanja članovima Američkog instituta elektroinženjera, izvodi znamenitu demonstraciju bežičnih svjetiljki. Izazvao je senzaciju o kojoj su s apsolutnim ushićenjem pisali svi, izvevši još nekoliko do tada neviđenih eksperimenata. Sve je trajalo tri sata, a vječni šoumen na kraju je dodao kako žali što nema više vremena jer nije pokazao sve.
Joseph Wetzler u "Harper's Weekly" tako piše: „Jednim skokom Tesla se postavio rame uz rame s Edisonom, Brushom, Elihuom Thomsonom i Alexanderom Grahamom Bellom. No prije samo četiri-pet godina, nakon mučnog francuskog razdoblja, taj je momčić s mračnih planinskih granica Austro-Ugarske doplovio do naših obala potpuno neznan i siromašan svime osim genijem, obrazovanjem i hrabrošću". Tesla sada konačno podnosi i zahtjev za američko državljanstvo. No, znajući da u Europi nije tako cijenjen kao u Americi, vraća se na Stari Kontinent gdje drži niz predavanja koja izazivaju iste dojmove kao i u njegovoj novoj domovini.
Tjedni žalosti za majkom
Tesla je, pisao je londonski "Electrician", toliko zaokupljen mahanjem bežičnim svjetiljkama da uopće ne stigne objasniti kako to zapravo radi. Silni napori iscrpljuju ga i vode u depresiju i upravo kada upoznaje mnoge važne ljude i doseže vrhunac, dobiva tužnu vijest da mu je majka na samrti. Još će se jednom vratiti u Gospić gdje će mu majka, nakon tjedan dana njegova bdijenja uz njezin krevet, i preminuti. Za majčin i očev grob na groblju Jasikovac Nikola Tesla naručuje bijele obeliske. Šest tjedana tuguje, a onda putuje Hrvatskom do Zagreba gdje u Gradskoj vijećnici drži predavanje, ali i sklapa važan ugovor s budimpeštanskom tvrtkom Ganz koja će na velika vrata uvesti njegove motore u Europu. Odlazi i u Beograd gdje je dočekan kao junak, od kralja Aleksandra dobiva Orden svetog Save, srpski pjesnik Jovan Jovanović Zmaj sastavlja i pjesmu „Pozdrav Nikoli Tesli". Potom putuje u Njemačku gdje raspravlja s Helmholtzom i Hertzom, no Hertz u svojem dnevniku uopće ne spominje susret s Teslom. Naime, lički je znanstvenik tom prilikom pokazao Hertzu kako eksperimentalnog dokaza za njegove tvrdnje da su elektromagnetski valovi slični svjetlu nema, što je Hertza jako uznemirilo.
„Djelovao je toliko razočaran da sam požalio svoje putovanje i u žalosti se rastao s njim", kasnije je izjavio Tesla. Brodom iz Hamburga Nikola Tesla se potkraj kolovoza 1892. godine vraća u Ameriku, a W. Bernard Carlson cijelo jedno poglavlje posvećuje zbivanjima nakon njegova povratka. Riječ je o uvođenju izmjenične struje u Ameriku, odnosno gradnji elektrane na Niagari. Priča je to prepuna kompliciranih odnosa i iznenadnih preokreta koji su mahom išli Tesli naruku, iako je sve počelo tako da Westinghouse za predstojeću čikašku svjetsku izložbu uopće nije predvidio prostor za izlaganje Teslinih motora. Međutim, hrabar plan o gradnji velikog postrojenja na Niagari koje je prikladno smješteno unutar područja s najvećom gustoćom stanovništva, sve mijenja. Odjednom Teslin neslužbeni poslodavac ima razloga promovirati svoje vlasništvo nad 29 Teslinih patenata te ih i sudski štititi, on u Americi, a tvrtka Helios u Europi.
>>Teslu su muškarci privlačili više od žena, ali veze su mu bile platonske
Tesla je bio zbog necega izkomplexiran, a prirodno nadaren za matematiku ili fiziku. To je u stvari sve primjenjena matematika. To je vrijeme bilo puno izuma, sve je bilo novo, sve je bilo zanimljivo. Zasto je isao u Ameriku i zasto je ostao u Americi, iako mu se nije svidjala.