U tri države EU eutanazija je legalizirana

S jedne strane, eutanazija je čin kojim se primjerenim postupcima uzrokuje smrt osobe koja tu smrt zahtijeva i daje svoj dobrovoljni pristanak, a motiviran je samilošću osobe koja je provodi ili zakonskim procedurama koje su zadovoljene kako bi se mogla provesti. S druge strane, ona je pravo osobe koja eutanaziju zahtijeva da okončanjem svog života ukloni nepodnošljivu bol te da dočeka dostojanstvenu smrt.

Ne treba posebno naglašavati koliko je taj čin kontroverzan razmatrajući iz raznih gledišta: medicinskog, religijskog, bioetičkog, moralnog, pravnog i sl. Stoga je vrlo smiono poduzeti sustavne korake kako bi se ona legalizirala. Na razini zakonodavstva EU, pitanje eutanazije nije kodificirano, ali postoje neke države članice EU koje su taj čin ozakonile, osmislile  procedure i stvorile praksu vezanu uz ostvarivanje tog prava.

Eutanazija se može provoditi na razne načine, ovisno o tome  je li riječ o puštanju umirućeg da naprosto umre izbjegavanjem posebnih mjera kojima mu se produžava život (pasivna eutanazija) ili o ciljanom okončanju života od strane druge osobe na zahtjev umirućeg (aktivna eutanazija) i slično. U EU, aktivna eutanazija legalna je u Belgiji, Luksemburgu i Nizozemskoj. U ovom članku pozabavit ćemo se načinom na koji je to pitanje regulirano u Nizozemskoj.

U toj državi pitanjem definiranja čina eutanazije u zakonodavstvu počelo se baviti kroz sudsku praksu još početkom 70-ih godina prošlog stoljeća, kako bi naposljetku bila regulirana Zakonom o okončanju života na zahtjev i potpomognutom suicidu iz 2002.  Termin eutanazija definiran tim Zakonom podrazumijeva ciljano i planirano okončanje života pacijenta od strane liječnika. Kako liječnicima prijeti opasnost od suučesništva u smrti koje bi za posljedicu moglo imati krivično gonjenje, Zakonom se isključuje mogućnost krivičnog gonjenja liječnika koji je proveo eutanaziju, ali samo ako je poštovao sve u Zakonu navedene, izuzetno stroge procedure. Te procedure propisuju mogućnost provođenja eutanazije u specifičnim slučajevima i pri specifičnim okolnostima,  inače se taj čin smatra zločinom.

Neki od kriterija koji po Zakonu trebaju biti ispunjeni kako bi liječniku bilo omogućeno provesti eutanaziju nad pacijentom, bez opasnosti od sankcija, podrazumijevaju pacijentovu nepokolebljivu zamolbu, pacijentu trebaju biti predočene sve dostupne informacije kako bi donio informiranu odluku, a patnja kroz koju pacijent prolazi mora biti nepodnošljiva i beznadna. Potrebno je poduzeti sve moguće razumne alternativne mjere prije donošenja odluke o eutanaziji te saslušati drugo medicinsko mišljenje. Odluku o tome hoće li osoba biti eutanazirana ili ne donosi posebna nadležna komisija. Nije moguće eutanazirati djecu koja nisu navršila 12 godina, a onima između 12 i 18 godina skrbnik treba dati privolu. Također, nizozemski Zakon primjenjuje se samo na Nizozemce koji žive unutar granica Nizozemske i nema svoj doseg izvan njenih granica. Tako Nizozemci koji žive u npr. nekoj drugoj EU državi, ne mogu u toj državi biti eutanazirani budući da podliježu zakonu te države.

Činjenica da je eutanazija u Nizozemskoj legalizirana dovodi i do razvitka njezine prakse. Slučajevi eutanaziranih ljudi tamo su u porastu, od npr. 2.500 u 2009. do 2.700 u 2010. Interesne skupine koje promiču eutanaziju predlažu da se osnuju mobilni timovi doktora koji bi ljude koji su dobili dozvolu eutanazirali u njihovim domovima, ako im njihov liječnik nije voljan ispuniti tu želju ili ako je riječ o osobama s fizičkim hendikepom. Kraljevsko nizozemsko doktorsko udruženje 2011. godine izdalo je smjernice u interpretaciji nizozemskog Zakona otvarajući vrata psihosocijalnom faktoru kao kriteriju na temelju kojeg je moguće odobriti eutanaziju. Doktorima se savjetuje kako mogu povezati nedostatak društvenih vještina, financijskih sredstava ili društvene mreže pojedinca koji želi eutanaziju s njegovom nepodnošljivom i beznadnom  patnjom te na tome temeljiti odluku o odobravanju eutanazije. Tako je u 2010. godini eutanazirana 21 osoba koja je patila od ranog stadija demencije, ali koje su inače bile u dobroj fizičkoj formi, a sve je odobrila  nadležna komisija.