U posljednje dvije školske godine 2014./15 i 2015./16. zatvoreno je, ili je, kako to u Ministarstvu obrazovanja kažu, “privremeno prestalo s radom” osam osnovnih područnih škola, a ove godine svoja vrata zatvorit će još najmanje četiri.
No da sve ne bi bilo tako crno, pobrinuli su se Zlarinjani na čijem je otoku ove godine nakon trogodišnje pauze škola ponovo otvorila svoja vrata. Dodatni optimizam ulijeva činjenica da bi se za dvije godine u prvi razred na Zlarinu trebalo upisati čak šest prvašića.
Osim na Zlarinu, jedna škola nakon višegodišnje stanke otvorena je i u Bogomolju na Hvaru. Zbog jednog, dva ili tri učenika drže se otvorene škole na malim otocima, ali i u brdsko-planinskim područjima kako tamo život ne bi potpuno zamro.
Ako se pogleda posljednjih pet godina, najveće smanjenje broja škola doživjela je Ličko-senjska županija, u kojoj je zatvoreno sedam škola, a slijedi je Primorsko-goranska županija, koja je u tom razdoblju ostala bez šest škola, te Splitsko-dalmatinska u kojoj u tri škole više nisu imale za koga biti otvorene.
Zatvaranje područnih škola svjedoči demografskoj devastaciji, a Ministarstvo obrazovanja bi, smatra demograf Stjepan Šterc, moralo izraditi plan i kartu na kojoj bi se vidjela koncentracija stanovništva po dobi i na temelju toga procijeniti koje škole moraju opstati bez obzira na broj učenika.
– Za demografsku obnovu određenog područja preduvjet je postojanje škole i određena gospodarska aktivnost. Stanovništvo, posebno mlade obitelji, ne mogu se privući nikamo, ni na otoke ni na kontinentalno-ravničarska marginalna područja koja su potencijalno vrijedna, ako nema škole i obrazovne vlasti to moraju shvatiti – upozorava Šterc dodajući da se uštede mogu raditi na drugim područjima.
– Mogu se ukinuti i obrazovni projekti i programi koji ne doprinose razvoju društva. Ti projekti ne mogu se izjednačavati s projektima koji su od strateške važnosti za Hrvatsku – ističe Šterc. Iako su u Ministarstvu obrazovanja vrlo oprezni sa zatvaranjem škola, Šterc im poručuje da bi to u velikim gradovima mogli raditi sustavnije jer da nema potrebe za dvjema polupraznim školama na 300 metara udaljenosti.
Ukidanje malih škola u malim sredinama prof. dr. Josip Burušić iz Instituta “Pilar” naziva “zločinom protiv budućnosti ovog društva i naroda” jer se time uništavaju i posljednje pretpostavke i šanse demografske obnove.
– Svaka sredina bez škole u osnovi je mrtva. Nema opravdanja za ukidanje škola. Novca ima i treba njime znati upravljati. Jer, u konačnici, ukinut će se male škole u malim sredinama. Dok će iste takve male škole u velikim gradovima, koje bi po istoj toj nerazumljivoj logici trebalo također ukinuti, ostati i dalje.
Zatire se poljoprivreda, ljudi sa nekoliko hektara ili nekoliko desetaka hektara zemlje nemaju perspektivu, odlaze sa sela, ostaju stari i nemoćni i onda nema ni djece za školu. Hrvati se danas rađaju u Njemačkoj i Irskoj i njima osiguravaju budućnost.