Iako hrvatske osnovne škole ne poučavaju vrijednostima koje su u suprotnosti s ljudskim pravima, učenici, učitelji, ravnatelji i roditelji slažu se da nema dovoljno sadržaja koji pripremaju djecu da postanu odgovorni i svjesni građani i građanke. Pokazalo je to istraživanje stručnog tima poznavatelja obrazovanja, ljudskih prava i statistike Tomislava Reškovca, Vedrane Spajić Vrkaš, Benjamina Čuliga, Ivana Batarela i Jagode Novak koje će biti objavljeno u knjizi "Demokracija i ljudska prava u osnovnoj školi: teorija i praksa".
Analiza udžbenika pokazala je da najveći dio njih ne promiče stereotipe i predrasude, no da postoje prostori tabua: spominjanje etničkih skupina većinom se odnosi na svjetske narode, muškarci su hrabri, snažni, mudri i radišni, a žene mlade, lijepe, nježne, vrijedne, brižne, suosjećajne i solidarne. U ulogama žrtava češće su prikazane žene, djeca, siromašni i nemoćni.
Slabo su ili nikako zastupljene osjetljive teme kao što su nedavna ratna i poratna prošlost, stigmatizirane bolesti... Četvrtina učenika izjavljuje da škola uopće nije pridonijela njihovu interesu da pomognu socijalno ugroženima, niti motiviranosti za dobrovoljni rad. Učitelji bi željeli više saznati o tim sadržajima, no ne osjećaju se dovoljno kompetentnima da poučavaju o tim temama.
Zanimljivo je da roditelji kvalitetu škole procjenjuju zadovoljstvom učenika školom i brigom škole za učenike s posebnim potrebama, dok je za opis "dobre škole" najniže rangirana činjenica da u kvalitetnoj školi velik broj učenika završava odličnim uspjehom.
\"U ulogama žrtava češće su prikazane žene, djeca, siromašni i nemoćni.\" ajde neka me netko prosvijetli kaj sad tu ne valja