Sociologinja religije prof. dr. Ankica Marinović, s Instituta za društvena istraživanja, gdje se vratila s mjesta savjetnice predsjednika Republike Ive Josipovića za vjerske zajednice, sudjelovala je u projektu Politizacija religije u školskim udžbenicima. Nositelj projekta je University of Oslo, a sudjelovali su znanstvenici iz svih zemalja nastalih raspadom Jugoslavije. U trećoj fazi projekta analizirali su se udžbenici vjeronauka, a dr. Marinović je analizirala stavove prema ateizmu u udžbenicima za osnovnu školu.
– Sporni su, zapravo, stavovi prema novim religijskim pokretima i prema ateizmu. Neke od službeno registriranih vjerskih zajednica svrstane su u nove religijske pokrete i naziva ih se sektama, s izrazito negativnom konotacijom. Inače, predstavljanje novih religijskih pokreta u velikoj mjeri karakterizira pretjerano uopćavanje, korištenje brojnih stereotipa i “metode krajnjih primjera”, kao što su oni s manipulacijom, ispiranjem mozga i masovnim samoubojstvima. Ateizam je posebna priča – kaže dr. Marinović, navodeći primjer udžbenika za osmi razred, gdje su ateizam i vjerska ravnodušnost smješteni u kontekst pojmova kao što su spiritizam, svetogrđe, simonija, psovka, kletva, krivokletstvo, bogohuljenje, praznovjerje, idolopoklonstvo, horoskop, astrologija, gatanje i magija.
Neprihvatljivi za katolike
Teze iz lekcije o ateizmu ilustrirane su s nekoliko, kako veli, spornih citata, npr. Goethea: „Tko ne zna crpiti iz izvora dubokog tri tisuće godina, živi od danas do sutra“ ili iz Biblije: Bezumnik reče u srcu: Nema Boga“. Sve je popraćeno reprodukcijama Munchovih slika „Krik“ i „Strah“ te Friedrichovom „Nasukanom nadom“. A kao najsporniji navodi citat Ivana Pavla II.: „Ateizam znači bezboštvo, dakle odgajanje bez Boga. Tvrde da je to izraz napretka. Iz iskustva najnovijih događanja znamo da se bez Boga i protiv Boga ne odgaja plemenite ljude, a vrlo se često odgaja takve koji su stvorili Ošwiencim.“
– U ovako duboko podijeljenom i ideologiziranom društvu kakvo je hrvatsko, ovakvu formulaciju staviti u udžbenik za osnovne škole pedagoški je dugoročno vrlo neodgovorno i riskantno. A još je čudnije da Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, unatoč apelima, godinama ne čini ništa da ukloni tu lekciju koju uče generacije djece. Udžbenik osim toga upućuje učenike da nauče prepoznavati suvremene forme ateizma i sprječavati njihov nastanak – svjedočenjem vjere. Dakle, ne upoznavati da bi se razumjelo, već upoznavati da bi se ispravljalo greške, da bi se evangeliziralo. Poruka udžbenika glasi – ateizam, a time i ateisti – potpuno su neprihvatljivi za katolike. Nema koncilskog duha koji apostrofira razliku između ateizma kao neprihvatljive ideologije i ateista kao osobe s ljudskim dostojanstvom koju treba poštovati. Nema primjera nobelovaca, znanstvenika, filozofa i umjetnika koji su bili ili jesu ateisti i humanisti, koji nisu stvarali logore, nego se zalagali ili se zalažu za bolji svijet. Nema njihovih citata, niti reprodukcija njihovih slika – kaže Ankica Marinović, dodajući da programom proklamirani koncilski duh tolerancije i dijaloga u ovoj lekciji ne postoji.
Jer, kako kaže, kao koncilski temelj odnosa prema ateizmu i ateistima koriste se neki opći zaključci iz koncilske konstitucije Radost i nada, ali ne i zaključci dokumenta Dijalog s onima koji ne vjeruju u kojemu je temeljna pretpostavka odnosa prema ateistima prihvaćanje pluralizma: prihvaćanje osobe koja misli drukčije kao jednake, slobodne da misli odgovorno, u skladu sa svojom savješću.
– Katolička crkva u Hrvatskoj je specifična po mnogočemu: ima mnoge osobine pretkoncilske, zatvorene Crkve, s mentalitetom „tvrđave pod opsadom“ i dio crkvene hijerarhije je izrazito konzervativan. Kad su ateisti u pitanju, duh Drugog vatikanskog koncila ne stanuje ni u Crkvi ni u udžbenicima. Ali ne treba čuditi diskurs o ateizmu autora udžbenika ako jedan biskup koji je inače zadužen za ekumenizam smatra da dolazak ateista ili agnostika na misu „vrijeđa nas katolike“. Za razliku od toga biskupa, papa Franjo kaže: „Crkva nije carina, ne smije biti nikome prepreka, nema „neregularnih osoba“ – drži dr. Marinović, upozoravajući kako je papa Franjo u punom kontinuitetu s koncilskim otvaranjem vrata svima.
Vjeronauk je izborni predmet, ali kao što vidimo, cijela priča vezana za katolički vjeronauk ima i različite društvene posljedice koje dovode u ozbiljnu kušnju laički karakter javnog obrazovanja u Hrvatskoj
– Papa se zalaže za toleranciju, poštovanje, razgovor, „apostolat uha“, kako to duhovito navodi u knjizi o milosrđu i kaže da Crkva treba držati vrata otvorenima – potrebno je otvarati dijalog i susret s drugim kršćanima, s ostalim religijama i s nevjerujućima. „Kultura susreta“, tako on to zove. Tri godine su prošle otkako je izabran papa Franjo, mislim da je zaslužio da uđe bar u udžbenik vjeronauka za osmi razred. Ne bi li bolje od nesretno izabranog citata Ivana Pavla II. u udžbeniku za osmi razred zvučao ovaj citat pape Franje: „Gospodin je otkupio sve nas, ne samo katolike, već i one koji ne vjeruju… „Ali ja ne vjerujem, oče, ja sam ateist!“ Ali činiš dobro: susrest ćemo se tamo“. To je papa izgovorio na dan sv. Rite, zaštitnice nemogućih stvari. Možda se ateistima – roditeljima i djeci ne bi svidjelo ono – srest ćemo se tamo… Ali to su dobrohotne riječi koje ne vrijeđaju i ne isključuju, koje upućuju da ateisti i vjernici mogu imati puno zajedničkog posla na ovom svijetu – činiti dobro, prije svega – kaže dr. Marinović. Prema njezinim informacijama, na sporni dio udžbenika žalili su se roditelji, pojedinci aktivisti, pojedini intelektualci, udruge, čak i pravobraniteljica za djecu. Pisali su ministru obrazovanja i Hrvatskoj biskupskoj konferenciji, apelirali da se uklone ti sadržaji koje su nazivali diskriminirajućima, no ništa se nije dogodilo.
Ostao je Europski sud
– Čak ni bivša lijeva Vlada nije poduzela ništa – kaže dr. Marinović, a na upit treba li vjeronauku alternativa u srednjoj školi, kaže da treba, jer se od početka 90-ih, u vrijeme uvođenja vjeronauka u škole, govorilo o religijskoj kulturi kao alternativi.
– U srednje škole uvedena je etika, a u osnovne do danas ništa. Katolička crkva smatra da nije potrebno. Krajnja odgovornost je na državi koja nije 25 godina ništa učinila da popravi situaciju. Postojale su razne inicijative da se uvođenjem alternativnog predmeta riješi problem djece koja ne idu na vjeronauk i koja dva sata tjedno često nisu adekvatno zbrinuta. Udruga Protagora pokrenula je i sudski postupak zbog diskriminacije djece koja ne idu na vjeronauk. Ministarstvo je ostalo gluho. Županijski i Vrhovni sud utvrdili su da diskriminacije nema, žalba je sada na Ustavnom sudu, onda slijedi Europski sud za ljudska prava…– kaže Ankica Marinović, dodajući tome još jedan problem s vjeronaukom, a to je njegov status implementacije s drugim školskim programima.
– U Ugovoru o suradnji na području odgoja i kulture sa Svetom Stolicom piše da se država obvezuje promicati kršćanske vrijednosti u svim obrazovnim institucijama, od predškolskih do visokoškolskih i iz Programa nastalog na temeljima spomenutog Ugovora koji kaže da treba osigurati povezanost vjeronauka i drugih nastavnih predmeta. Postulirana međupredmetna povezanost opet dovodi u potencijalno diskriminirajuću situaciju djecu koja ne idu na vjeronauk jer nisu vjernici, ili nisu kršćani ili su kršćani na drugi način.
Sve to dovodi do propitivanja postulata na kojima počiva javna škola u društvu u kojemu je, prema Ustavu, Crkva odvojena od države – kaže dr. Marinović, a na pitanje što s činjenicom da je vjeronauk izborni predmet i da ga nitko tko ga ne želi ne mora pohađati, kaže kako je u nastavnoj godini 2015./2016. vjeronauk u osnovnim školama upisalo 91,61 posto djece, a u srednjim školama 79,90 posto.
– Vjeronauk je izborni predmet, ali kao što vidimo, cijela priča vezana za katolički vjeronauk ima i različite društvene posljedice koje dovode u ozbiljnu kušnju laički karakter javnog obrazovanja u Hrvatskoj – kaže dr. Marinović nakon svoga istraživanja.
>> Islam ima svoje mjesto u pluralističkom društvu, a nasilje nema veze s vjerom
>> Oliver Frljić uopće nije hrabar. On samo slijedi vladajući ateizam...
E, kad ateisti počnu hvaliti papu Franju..., onda mi je sve jasno.