U intervjuu što ga je 21. listopada dao Večernjem listu, Vladimir Šeks uzburkao je mnoge duhove, i to zato što je vjerojatno prvi političar koji je javno otkrio istinu o načinu funkcioniranja visoke politike.
Otkrio je Šeks kako se i zašto izbacivao Most iz Vlade, uvalilo Ivana Vrdoljaka čiji je HNS odavno bio alternativa za Vladu iako je ovaj to uporno poricao, razotkrio stvarne namjere Mosta kada se tražila ostavka ministra Marića, ali i opisao svoju ulogu savjetnika premijera. U 26 godina hrvatske samostalnosti gotovo da nismo imali priliku svjedočiti takvom napadu iskrenosti s pozicije vlasti. Šeks je u tom razdoblju zasigurno mnogima stao na žulj, kao što je povelik broj onih koji su se našli na Šeksovoj crnoj listi. Nakon posljednjeg intervjua stekao je još pokojeg neprijatelja. Šeks ima štošta reći što bi pomoglo u rasvjetljavanju mnogih hrvatskih anomalija – od kriminala u privatizaciji, urušavanja pravosuđa, do propasti Agrokora. Stoga ga je oporba uzalud predlagala kao jednog od ključnih svjedoka nedavno ugaslog saborskog istražnog povjerenstva za Agrokor. Međutim, Šeksu se ne vade grijesi koje je činio kao vlastodržac, već kao disident prije 40-ak godina.
Da je bio u raznovrsnim kontaktima s tajnim službama bivše države, javnost je doznala iz medija još sredinom 90-ih. To je neosporno, kao što je i neosporna činjenica da se ni iz jednog od tih objavljenih dosjea ne vidi da je „kolega“ Šeks počinio neko kazneno djelo ili da je netko nastradao zbog njegova „pjevanja“. U konačnici, te iste službe spakirale su mu verbalni delikt zbog kojeg je robijao nekoliko mjeseci. Što u tom kontekstu reći na činjenicu da je u stvaranju hrvatske državne arhitekture jedan od nosivih stupova bio nekadašnji šef jugoslavenske tajne službe Josip Perković, koji danas u Njemačkoj guli doživotnu robiju?
Pogledajte kako je Grmoja prozvao Šeksa:
Šeksova navodna nedjela, o kojima čitamo u medijima, u usporedbi s Perkovićevima blaža su od kamilice. Veći je krimen činjenica da Šeks iz vrha državnog arhiva, prema vlastitom priznanju, dobiva informacije tko kopa (i) po njegovu dosjeu.
Bravo Šimatoviću, velika je razlika ubiti čovjeka nožem, puškom, topom, otrovom ili ga baciti sa nebodera. Nije svako ubostvo isto, temeljno je pitanje jesi li više ili manje mrtav.