Kolumna

U Vatikanu nema štalica u koje bi se migranti sklonili kao Marija s Isusom

Foto: Stefano Spaziani
Pope Francis during a weekly general audience
Foto: Stefano Spaziani
Pope Francis during a weekly general audience
Foto: VATICAN MEDIA/REUTERS
Pope Francis holds weekly audience at the Vatican
15.10.2022.
u 12:40
Uvijek treba ponavljati: Ustaše su srpski proizvod, kako u prošlosti tako i danas
Pogledaj originalni članak

Subota 8. listopada

ČETNIŠTVO JE U SRBIJI UOBIČAJENO, I U VLASTI

Srbijanski predsjednik Vučić izjavljuje: "Hrvatska radi svoj posao koji obavlja od 1941., a Zagreb neće voditi politiku Beograda." Takvo što može reći samo čovjek koji je kao agresor 1995. bio u Hrvatskoj i hrabrio srpske vojnike, među njima i četnike, koji su u cijelom svijetu upamćeni kao najkrvoločniji i najprljaviji ubojice u Drugom svjetskom ratu.

Takav je – ubode ga osa, on okrivljuje ustaše. Uvijek treba ponoviti – ustaše su srpski proizvod, da u Jugoslaviji između dva svjetska rata nije bilo srbijanskog terora nad Hrvatskom i Hrvatima, ustaša ne bi bilo. Ni u političkim strankama ni u institucijama ni u medijima ni na ulici u Hrvatskoj nema ni ustaštva ni ustaša, u Srbiji su četnici i četništvo uobičajeni, uvelike ga ima i u vlasti. I što god je tamo više četništva, Srbija je ovisnija o ustašama. Hrvatska je članica NATO-a i Europske unije, sudjeluje u njihovu radu i odlukama, no ako joj te odluke ne odgovaraju, bila riječ o energentima ili čemu drugome, Hrvatska se optužuje za ustaštvo. Staro pravilo – svi su njezini protivnici u svijetu ustaše koje proizvodi na isti način na koji ih je proizvodila u prvoj polovici prošlog stoljeća. Beograd – nevinost kao neizlječiva bolest.

Nedjelja 9. listopada

NESTAJU BRŽE OD DRUGIH? BAŠ MI IH NIMALO NIJE ŽAO

Pokadšto čitamo tekstove o nestajanju Srba u Hrvatskoj, u jednom ovih dana piše kako će im se broj na popisu 2031. smanjiti na običnu statističku pogrešku. Istina, kažu zabrinuti autori, nestaje i drugih naroda u Lijepoj Našoj, ali Srba ponajviše. Baš mi ih nije nimalo žao, ne zato što ih ne volim nego zato što ih iz Hrvatske nitko ne tjera. Dapače, malo-pomalo vraćaju im se povlastice koje su imali u dvjema Jugoslavijama, u natječajima državnih institucija i tvrtki jako se pazi da ne budu zapostavljeni.

Ali nas najviše može zabrinuti što je sve manje Hrvata, prema gubicima iz proteklih godina izračunao sam da ih 2300. neće biti ni za statističku pogrešku. Imaju vremena još koliko i dva stogodišnjaka koja žive jedan iza drugoga. A to nije nedogledna budućnost, dogodit će se takoreći sutra imamo li na umu da je prije dvjesta godina bilo jučer. Što vlast čini da spriječi nestanak ovog naroda? Ništa. Donosi frazerske "demografske mjere". Kao i prema drugim nevoljama, Plenković je i prema ovoj mrtav-hladan. Kad dođe do ponora, zasut će ga svojom neodgovornosti, nesposobnosti i nedostatkom srama te na površini iznad propale nacije urediti park Andreja Plenkovića.

Ponedjeljak 10. listopada

ZAŠTO PAPA NE PRIMI MIGRANTE U VATIKAN

Ogorčeni papa Franjo govorio je o tome kako je isključivanje migranata skandalozno, zločin. Danas je Sredozemlje, rekao je, postalo najveće groblje na svijetu, u njemu su se utopile tisuće nedužnih ljudi nastojeći stići do Europe. Tako je ušao u sukob s novom vladom Giorgie Meloni. Papa često govori o migrantima, ali nikad o razlozima zbog kojih bježe iz svojih zemalja, o kriminalcima i silovateljima među njima i nikad im nije ponudio da dođu u Vatikan gdje bi ih mogao zbrinuti određen broj.

Da to netko predloži, vatikanski kler zgranuo bi se zbog svetogrđa i huljenja na Svevišnjega. Bilo bi to doista neprilično, tamo nema štalica u koje bi se migranti sklonili kao Marija s Isusom i Josipom, raskoš i pozlate Vatikana i kardinalskih i biskupskih odora od tih su štalica na svemirskoj udaljenosti. Papa i ne gradi svoj autoritet na Isusovu sirotinjskom rođenju nego u vladarskom sjaju koji ni u čemu ne sliči evanđelju. U tom sjaju prima diktatore, tamo je svojedobno počašćen i zločinac Tito, progonitelj Alojzija Stepinca, kojemu je južnoamerički ljevičar Bergoglio uskratio svetost kao što su mu Tito i komunisti uskratili slobodu. Migranti su papi i Vatikanu samo maska.

Utorak 11. listopada

POVLAŠTENIMA SVE, SIROMASIMA NIŠTA

Zbog vrlo strogih kriterija broj osoba koje primaju socijalnu pomoć u Hrvatskoj nikad nije bio manji – nema ih ni 50 tisuća, a prije nekoliko godina bilo ih je dvostruko više. Manje ih je nego u razvijenim zemljama EU! Osim toga, naknada je bijednih tisuću kuna, a mogu je dobivati siromasi koji takoreći ništa nemaju. Prima je 1,2 posto stanovništva, a ekstremno siromašnog, prema Eurostatu, ima 7 posto ili oko 270 tisuća.

VIDEO Sanader oslobođen optužbi za aferu Hypo

Ti nevjerojatni podaci još su šokantniji u usporedbi s enormnim plaćama koje imaju državni dužnosnici, a oni uz to imaju i druge materijalne povlastice koje osjetno povećavaju njihove zarade. Kad bi se ministrima, saborskim zastupnicima i drugima iz državne hijerarhije plaća smanjila za četvrtinu ili petinu, socijalna bi pomoć mogla biti mnogo veća i moglo bi je imati puno više siromaha. Najgore je što ima i puno siromašne djece, svako četvrto dijete u riziku je od siromaštva, a srednjoškolaca je ekstremno siromašnih 27 posto. No na inicijativu katedre za teorije i metode socijalnog rada Pravnog fakulteta u Zagrebu da se osigura obrok za svu školsku djecu odgovora iz vlasti nije bilo. Zato gotovo besplatan ručak u Saboru imaju zastupnici, pa, državo, u slast!

Srijeda 12. listopada

PUHOVSKI I PLENKOVIĆ – SVJEDOCI JUGOVREMENA

Faraon, tiranin, samozvani ustaša, nesposobnjaković, opasnost za Hrvatsku, bahat, bezobrazan, svileni, vođa ljevice, bruxelleski poltron, u Ukrajini lav – u BiH miš, dijete komunizma... neki su od komplimenata kojima su, pogotovo u posljednje vrijeme, oporbeni čelnici, novinari i oni koji se zovu politički analitičari počastili premijera Andreja Plenkovića. Možda je po broju takvih komplimenata rekorder među hrvatskim predsjednicima Vlade.

No ima i onih koji ga uporno brane, ali im postane "neizdrživo" pa mu daju čvoku, a jedan od tih, Žarko Puhovski, komentirao je njegovu izjavu da "oporba možda surađuje i s nekime iz inozemstva kako bi preko plinske afere destabilizirala, pa čak i srušila hrvatsku Vladu". Naravno, kao i uvijek poslužio se frazetinom, no ovaj put je "pogodio". Kaže: "Takve paranoidne konstrukcije nisu neuobičajene jer paranoja je tipična bolest političke klase... To me podsjeća na staru Staljinovu formulaciju iz 1934. godine – došlo je do nesvjesne suradnje vanjskih i unutarnjih neprijatelja protiv naše socijalističke domovine."

No nije samo Staljin štitio svoju socijalističku domovinu, činili su to i Plenković i Puhovski u Jugoslaviji kao svjedoci vremena.

Četvrtak 13. listopada

NOGOMETNA LIGA NAM JE KAO I GOSPODARSTVO

Zbog povelikog broja hrvatskih nogometaša koji igraju u stranim klubovima i zbog velikih uspjeha reprezentacije Hrvatska zaslužuje bar jedan veliki klub u svojoj ligi. Ali već jako dugo postoji golema razlika između klubova HNL-a i igara reprezentacije i igrača u inozemstvu. Hrvatski nogomet gotovo i nije ništa drugo doli Dalićeva ekipa te Modrić, Brozović, Perišić... u Realu, Interu, Tottenhamu... Nepojmljivo je da Ante Čačić, zadovoljan rezultatom, poslije Dinamova remija, to jest neuspjeha u Maksimiru u utakmici protiv Salzburga u skupini Lige prvaka, izjavi: "Ovo nije liga za bedaka nego Liga prvaka." Hvalili su ga kad je Dinamo uspio dovesti do te skupine, hvale ga što je u Hrvatskoj nogometnoj ligi najbolji, ali to je manje od minimuma kojim možemo biti zadovoljni.

U Hrvatskoj bi svake godine trebali gostovati veliki europski klubovi u kontinentalnom natjecanju jer naši nogometaši vani ne igraju u "ligama za bedaka" nego u najelitnijim klubovima, u ligama koje su odavno postale mit. Takvom mitu trebao bi težiti i HNL, ali i on prati stalnu inferiornost Hrvatske u Europskoj uniji i u gospodarstvu. Mogli bismo reći: kakva proizvodnja u Lijepoj Našoj – takva nogometna liga. Stoga – hvala Daliću.

Petak 14. listopada

ŠOK IZ NJEMAČKE: UKINITE SANKCIJE RUSIJI!

Putin je iscrpljen psihički i fizički, Putin je bolestan, Putin je uništio sebe i Rusiju, Putin je očajan, Rusi se mire s porazom, ruski vojnici se predaju, ruski vojnici siluju u Rusiji... Inozemni mediji, pa i hrvatski, danomice pišu "šokantne" tekstove o "ruskim porazima" u Ukrajini, premda Rusi nemilice napadaju, razaraju, ubijaju, broje mrtve Ukrajince... Otkud taj jaz između stvarnosti i slike o njoj koju tako uporno nameće Zapad?

Bit će i otud što Zapad tako čisti svoju savjest, pruža odlučnu potporu Ukrajincima, šalje im nešto oružja, ali i čuva svoju stražnjicu. Kad je počeo rat u Ukrajini i kad se vidjelo da će ta zemlja biti prepuštena sama sebi, pisao sam kako je ruska agresija bila velika šansa da vojnici NATO-a uđu u Ukrajinu, potisnu Ruse, napadnu i Rusiju i njezinu opasnost za svijet uklone za idućih stotinu godina. Ali ne samo da se to nije dogodilo nego se Rusija kao takva opasnost još više nametnula, a sve brojniji su zahtjevi da joj se ukinu sankcije koje zbog energenata prijete i mnogim drugim zemljama. Čitamo proturječne vijesti iz Njemačke – Nijemci daju Ukrajini najubojitije oružje dok traju masovni prosvjedi protiv sankcija Moskvi! J...š Ukrajince, daj naftu i plin! 

>> VIDEO Stanovnici Kijeva nakon raketiranja: 'Umiru civili, sve zbog hira jednog idiota koji vodi Rusiju'

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.