Od siječnja 2007. do prosinca 2008. u velškom gradu Bridgendu ubilo se 24 mladih ljudi u dobi od 13 do 27 godina.
Iako policija i druge službe nisu formalno utvrdile povezanost slučajeva, odnosno postojanje nekog samoubilačkog kulta, riječ je o relativno malom gradu (od tridesetak tisuća stanovnika) u kojem su se žrtve međusobno poznavale i utjecale jedna na drugu.
Kada se ubio sedmi u nizu, 27-godišnji Gareth Morgan, njegova je majka preko naslovnice “Suna” zavapila: “Nemojte kopirati moga sina. Ako vam je teško, razgovarajte s nekim”.
Lanac nije zaustavljen. Neke od žrtava bili su prijatelji ili rođaci, a neki su bili umreženi putem internetske društvene mreže Bebo. Pretpostavljalo se da su se ubili kako bi postigli posmrtnu slavu na webu.
Prijatelji preminulih svjedočili su kako je samoubojstvo postalo “najkul stvar”, a preživjeli su postavljali “in memoriam” stranice sjećanja na žrtve na kojima su veličali taj finalni čin. Niz samoubojstava inspiriranih činom drugih poznat je pod nazivom “copycat samoubojstvo”.
Psiholozi su, naime, utvrdili da su samoubojstva zarazna, osobito u tinejdžerskoj dobi. Pred medijima je uvijek isto pitanje: treba li ih prešutjeti i tako možda onemogućiti da ti mladi ljudi dobiju pomoć ili pisati o samoubojstvima i možda isprovocirati novu nepotrebnu smrt.
ma to se mladi ubijaju, radi Engleske represije....