U Veneciji pronađen najstariji izvještaj branitelja. Grad je napalo 76.000 Turaka

Jedan od najvažnijih i zahtjevnijih projekata VAD-a, povodom svečane proslave 300. obljetnice Alke i turske opsade Sinja je prikupljanje arhivske građe o Sinjskoj alci i cetinskom kraju u arhivima Istanbula, Venecije, Berlina, Beča, Beograda, Zagreba, Zadra i Splita. Za voditelja projekta 2011. godine Viteško alkarsko društvo imenovalo je autora ovog teksta. Na projektu sudjeluju poznati stručnjaci Nenad Moačanin, Lovorka Čoralić, Marko Rimac, Daniel Rafaelić, Boris Stamenić i Ivan Kozlica. Rezultate rada B. Stamenić ukoričio je u svoj doktorat o Alci, a I. Kozlica u knjizi “Alka u politici – politika u Alki”, koja je predstavljena u Sinju 18. prosinca 2014. godine

Dr. Moačanin istraživao je u arhivu predsjedništva vlade (Basbakanlik Osmanli Arsivi) u Istanbulu i pribavio je snimke građe koja se odnosi na vojna pitanja pitanja i na posjedovne odnose, a datira u drugu polovicu XVII. i u rano XVIII. stoljeće. O migracijama, obiteljima, njihovim imenima i sudbinama te konačno o samoj opsadi Sinja 1715. godine u ovoj se građi može mjestimice iščitati tek iz rijetkih naznaka. No prikupljeni materijal, zajedno s drugim poznatim neturskim izvorima, ali i najnovijim pronađenim, bit će od iznimne važnosti u proučavanju turskog i venecijanskog razdoblja cetinske prošlosti.

Otkriće dr. Rimca

Vrlo vrijedne i do ovog trenutka nepoznate dokumente pronašli su u Venecijanskom državnom arhivu dr. L. Čoralić i dr. M. Rimac. Pretražujući razne fondove, oni su izdvojili i snimili građu koja se izravno odnosi na Sinj i cetinski kraj. Treba naglasiti da je od prikupljene građe vrlo opsežna i vrijedna ona koja se odnosi na bitku 1686. godine, kada je osmanlijska vojska nakon više od 160 godina vladavine doživjela prvi poraz u Sinju. Nakon te bitke, odredbom mletačkih vlasti i pod vodstvom franjevaca 1687. godine počela je najmasovnija seoba iz ramskog kraja prema Cetini, o čemu svjedoče i novopronađeni dokumenti. Pronašla je L. Čoralić i popis Cetinjana u mletačkoj konjici koji su označeni kao Croati a cavallo, zatim izvješća providura Angela Ema o dnevnim zbivanjima u sinjskoj tvrđavi uoči bitke 1715. godine, kao i druge važne dokumente.

Sretne ruke bio je dr. Rimac, koji je krajem ožujka 2015. godine između ostalog pronašao pismo fra Pavla Vučkovića iz sužanjstva. Pismo je datirano 13. svibnja 1699. godine, po svemu sudeći, u turskom gradu Urfi (Ruffa), a fra Pavao ga je uputio, kako u naslovu stoji, “svome bratu, nećacima, roditeljima i svim prijateljima”. Pismo je napisano “in illirico”, a u arhivu je pronađen samo talijanski prijevod.

Izuzetno vrijedno historiografsko otkriće M. Rimca jest i najstariji izvještaj o opsadi Sinja 1715. godine, datiran 30. kolovoza 1715. godine. Izvještaj je na 23 rukopisne stranice sastavio zapovjednik sinjske tvrđave Zorzi Balbi i pridodao mu je, koliko mi je poznato, jedini do ovog trenutka poznati popis osmanlijske vojske koja je sudjelovala u napadu na Sinj te nešto ranije na Vrliku i Drniš.

Potrebno je naglasiti da se u arhivu Franjevačkog samostana Gospe Sinjske nalazi još jedan dnevnik opsade Sinja. Napisan je na talijanskom jeziku na četiri stranice, ali, nažalost, nije nam poznato tko ga je i kada sastavio. Između ova dva dnevnika, ili bolje reći izvještaja o opsadi, postoje određene podudarnosti, ali i razlike, što je tema za neku drugu prigodu. Riječ je doista o historiografskom napretku u istraživanju prošlosti cetinskog kraja. U ovoj prigodi izdvojio bih samo nekoliko važnijih već poznatih, ali i nepoznatih podataka iz izvještaja.

Kao što sam već rekao, izvještaj o opsadi Sinja 1715. sastavio je Z. Balbi. Podatke je prikupio od svojih ljudi i barem jednog uhićenog turskog vojnika, koji je, valja napomenuti, nekada bio kršćanin. Zapisnik sa saslušanja zarobljenog vojnika pronašla je L. Čoralić. Balbi je svoj izvještaj o opsadi uputio providuru Angelu Emu. U njemu obuhvaća razdoblje od 23. srpnja. do 15. kolovoza 1715. godine. Smatram važnim naglasiti da ovom prilikom ne ulazim u kritičku analizu podataka koji se nalaze u izvještaju.

Turska vojska spustila se 23. srpnja 1715. u 13 sati preko brda Prolog. Dio vojske razdvojio se prema Hrvacama i Glavicama i počeo paliti kuće. Njima se suprotstavilo oko 20 konjanika i pješaka, među kojima su bili kavalir don Ivan Filipović, serdari Vučković i Tomašević, harambaše Mate Žanko, Frane Surić, Ilija Tomašević i Grgo Anušić. Tada je poginulo pet branitelja, a jedan je ranjen, poginuo je i jedan turski vojnik, a pet ih je ranjeno. Istoga dana don Ivan Filipović, Ilija Tomašević i Grgo Anušić ubili su još tri turska vojnika.

Veći dio turske vojske utaborio se u 24. srpnja u Obrovcu (Sinjskom) s jedne i druge strane Cetine. Dio te vojske kasnije je krenuo paliti kuće po Lučanima, Satriću, Potravlju i Zelovu. Dan poslije, 25. srpnja, vodila se bitka za Otok u kojoj je sudjelovalo 40 branitelja. U obrani su im pomagali harambaša Odrljin sa svojim vojnicima i 70 vojnika iz Brodarića. Obitelji branitelja nalazile su se u Malom Otoku. Bježeći od turskih vojnika, veliki dio stanovništva utopio se u Cetini, a dio su turski vojnici ubili. O obrani je, prema Balbijevim riječima, u svih pet napada poginulo više od 1000 turskih vojnika, dok su oko 500 žena, djece i muškaraca zaroblili turski vojnici.

Odbijena predaja

Stradanje u Otoku obeshrabrilo je branitelje pa su 26. srpnja pripadnici jedinice Zmajevi i jedinice Hrvati namjeravali napustiti položaje izvan gradskih zidina. U tome ih je spriječio kapetan Alvise Michelli. Pošiljka vina koju je A. Emo uputio braniteljima stigla je u utvrdu nakon ponoći. O tome se brinuo fra Stjepan Ugarski, kapelan providura Ema, poručnik Zuane Zulić iz hrvatske čete kneza Benje (Compagnia Conte Begna de Crouati) i poručnik Josip Renisi iz čete višeg podnarednika Autija.

Od 27. srpnja do 5. kolovoza turska vojska palila je okolna sela, zauzela već napuštenu obližnju utvrdu Čačvina i pripremala se za napad na sinjsku utvrdu. U međuvremenu je popravljen korlat, a Balbiju je stigla vojna pomoć koju su doveli kapetan Pandolf Aldeman, serdar Mate Veić i viši podnarednik Grančić.

Alajbeg Kliški i Mehmed-beg Alipašić s pratnjom predali su kod crkve 6. kolovoza don Ivanu Filipoviću tri lista. Dva su bila napisana za A. Ema na turskom jeziku, a jedno za Z. Balbija na talijanskom. Pismo na talijanskom jeziku sastavio je franjevac Galuzzi, koji je početkom rata pobjegao na tursku stranu. Balbiju, njegovoj obitelji i naoružanim Talijanima ponuđen je slobodan odlazak iz tvrđave. No don Ivan je prema naredbi A. Ema i Z. Balbija odbio tursku ponudu i počeo je rat koji je trajao sedam dana, sve do jutarnjih sati 15. kolovoza. Već 7. kolovoza turska vojska zapalila je samostansku crkvu, 11. kolovoza stigla je sve do gradskih zidina, 13. kolovoza bio je žestoki boj u kojem je smrtno stradao i fra Stjepan Ugarski. Najjači napad dogodio se 14. kolovoza, ali je uspješno odbijen pa se turska vojska u jutarnjim satima na blagdan Velike Gospe povukla. Kako piše Balbi, uslijedilo je veselje i zahvala Gospi “za čudesnu pomoć i zaštitu” ispred svete slike koja je iz samostana prije početka rata prenesena u tvrđavu.

Prema popisu koji se nalazi u venecijanskom arhivu, u opsadi Sinja i drugim vojnim akcijama 1715. godine sudjelovalo je 76.000 turskih vojnika, ne računajući logističku potporu.

>> KGK Alkar pokrenuo osnivanje Prvog konjičkog klastera u RH