Subota 18. veljače
Totalitarna paradigma Plenkovića i Stiera
Teror kolektiva, zajednice, političke stranke, države... nad pojedincem manje-više uvijek je teror najvišeg autoriteta. Tako je i ovaj put – u određenom trenutku Andrej Plenković, predsjednik HDZ-a, odlučio je da Kazimir Bačić mora u Saboru biti izabran za glavnog ravnatelja HRT-a i svi hadezeovci moraju tako glasovati.
A samo pola sata prije toga glasovanja većina HDZ-ovih zastupnika nije znala tko je njihov izabranik, zašto je to baš on, koje su mu sposobnosti, no otkad je “stranka” – to jest Plenković – tako odlučila, oni su nitko i ništa osim samo nešto – idioti koji će glasovati.
A tko ne želi biti idiot te neće glasovati, bit će pozvan na odgovornost, što se dogodilo članu Predsjedništva HDZ-a Zlatku Hasanbegoviću. Zamislite što je ostalo od obraza najveće hrvatske stranke, stranke koja je uvela demokraciju i stvorila državu – ostao je obraz jednog jedinog čovjeka.
To je ta sramotna, totalitarna “nova paradigma” koju je smislio Stier i po kojoj su on i Plenković preuzeli HDZ. Ovih dana mediji otkrivaju kako su u maturalnom radu, dakle na ispitu zrelosti, Plenkoviću “mentori” bili Marx i Kardelj, pa hajde se ti usudi ne glasovati kako on želi!
Nedjelja 19. veljače
Film pred dvojbom: psihuška ili Remetinec
Kroz psihijatrijske konclogore, ili, ruski, psihuške, u Sovjetskom je Savezu prošlo 335.000 političkih nepoćudnika.
Više psihuški nema, ali prisilnih liječenja u psihijatrijskim bolnicama i te kako ima, pa i u Hrvatskoj, u kojoj je, na primjer, Marko Francišković nakon jedne svađe na Facebooku s bivšim ministrom policije Rankom Ostojićem, devet mjeseci bio na prisilnom liječenju u psihijatrijskim bolnicama!!!
Danas je u emisiji “Nedjeljom u dva” na HTV-u dojučerašnji ravnatelj HAVC-a Hrvoje Hribar preuzeo ulogu ministra policije i u psihušku “poslao” filmsku redateljicu Ivonu Juku koja je najviše i najhrabrije od svih u filmskom miljeu govorila o HAVC-ovu kriminalu u financiranju filmova i u raspolaganju društvenim novcem, što će potom i službeno potvrditi Državna revizija.
Kad Hribar govori o “zdravstvenim problemima” I. Juke, samo najgorim uvredama pokazuje kako mu nedostaje drugih argumenata protiv optužbi o trošenju desetaka milijuna kuna koji su završili u njegovu i u džepovima onih koji su se uvođenju reda u HAVC nažešće usprotivili. Tako je hrvatski film pred povijesnom dvojbom: psihuška ili Remetinec.
Ponedjeljak 20. veljače
Uništavanje zemlje bez ikakvih posljedica
Novine pišu kako su pogrebno poduzeće, veterinarske stanice, državni zatvori, servis za prodaju vatrogasnih aparata, obrt za izradu i prodaju ogrjevnog drveta... samo neki od ‘slavodobitnika’ natječaja iz Programa ruralnog razvoja iz vremena ministra poljoprivrede Tihomir Jakovine. Taj podatak slika je Milanovićeve vlasti kojoj je “slučajna država” Hrvatska bila kriva adresa kao i adrese na koje je išao novac za poljoprivredu.
Niz zala nema kraja – Marina Lovrić, Sabo, Saucha... kojima se bavio i bavi sud, Milanovićev brat kojim se sud nije bavio, a morao je, uhićenje Bandića koje je odradila policija po naredbi Milanovića i Ostojića umjesto DORH-a koji je to odbijao, lex Perković, prisilno psihijatrijsko liječenje nepoćudnika, prebijanje branitelja u Vukovaru do smrti, Milanovićevo privatno korištenje državnog zrakoplova, zapošljavanje rodbine i stranačkih podobnika, javni dug koji “graniči sa zlodjelom”, srozavanje gospodarstva, iseljavanje..., dakle kriminal, zloporaba vlasti, nepotizam, staljinistički teror, ubojstva, zaštita udbaških ubojica, ukratko – opće uništavanje zemlje.
Ali niti je SDP osudio Milanovićev mandat pa se, kao i HDZ, ispričao, niti ima znakova da bi nova vlast nekoga iz toga vremena sankcionirala. Hrvatska na raspolaganju zločinu za koji nema posljedica.
Utorak 21. veljače
Srbija je 1942. prva u Europi bila judenfrei
Vijest kaže kako su na utakmici prve srpske lige navijači “Rada” rasistički vrijeđali crnog igrača iz Brazila. A vrhunac rasizma došao je iz samog kluba (!!!), iz kojeg mu je jedna nogometašica poručila da ide odakle je došao i svoje “tamnopute prstiće” pokazuje u Brazilu.
“Raskošna” je povijest rasizma među Srbima, koju su uvelike obogatili i Miloševićevi ratovi. U Hrvatskoj, protjerujući stotine tisuća Hrvata, četnici nisu mogli reći da idu odakle su došli, jer su Srbi došljaci u njihovoj zemlji, što zločin čini još strašnijim.
Židove u Nedićevo vrijeme nisu slali, nego su ih masovno ubijali ili odvozili u njemačke logore, tako da je do 1942. Srbija među prvim zemljama u Europi bila – judenfrei, očišćena od Židova. I nije imala svoga Stepinca koji bi spašavao ljude koliko bi mogao, ali iz Srpske pravoslavne crkve koja je za Nedića surađivala s njemačkim nacistima papa čeka mišljenje o Stepincu!
Srijeda 22. veljače
SDP i HDZ još nisu stigli do imena i prezimena
U velikom gradu velike stranke mogu biti male. HDZ, najveća stranka u zemlji, još nema svoga kandidata za gradonačelnika Zagreba niti koga atraktivnog ima na vidiku, a druga po jačini, SDP, neće ga ni imati nego zasad podupire Anku Mrak-Taritaš iz HNS-a koji u anketama ne prelazi izborni prag!
Na lokalnim izborima stranke često znače vrlo malo ako za kandidate nemaju jake ličnosti. Tako najviše šanse u glavnom gradu imaju jaka imena iz nejakih stranaka – Bandić i spomenuta Mrak-Taritaš te neovisna Sandra Švaljek, a i neovisna Bruna Esih teško će pogriješiti ako se ne kandidira.
Na razini Hrvatske ne moraš učiniti ništa, možeš biti općenit, frazirati, obmanjivati, a u lokalnim sredinama ipak moraš napraviti nešto opipljivo i okoristiti se većom blizinom s građanima kakve u državi ima puno manje.
To je ono što zna i čini Bandić i jako je porazno za HDZ i SDP što u tolikim godinama nisu nametnuli ni sebe ni neke prepoznatljive osobe. Kao što znaju da mogu biti lopovske bez posljedica, znaju također da će u cijeloj zemlji uvijek imati golem broj svojih birača već po tome što se tako zovu, dok se u Zagrebu treba zvati imenom i prezimenom. Pa makar – Milan Bandić premda Bruna Esih u usporedbi s njim nevino zvuči.
Četvrtak 23. veljače
Kako je dužnosnicima kad čitaju o gladnoj djeci?
Kako se osjećaju Andrej Plenković, Božo Petrov i drugi dužnosnici izvršne vlasti kad u novinama pročitaju naslov “Alarmantna situacija: Više od dvadeset tisuća djece u Hrvatskoj doslovno – gladuje”?
Padne li im na dušu sjenka nelagode koju onda nastoje što prije ukloniti i okreću list te prelaze na druge naslove? Obuzme li ih sram što u zemlji u kojoj su na vlasti takva sramota postoji? Zemlja u kojoj oni kraj te bijede državnim novcem grade viletine i u kojoj su sigurni da će njihova djeca kraj djece koja gladuju živjeti u raskoši.
Okružena brigom kao što je upravo bila okružena Plenkovićeva netom rođena kći koja je u medijima dočekana kao princeza. I što se može očekivati od podanika Europske unije koja nam je otela banke i velike državne tvrtke te preko uvoznih lobija guši hrvatske proizvodnje kako bismo uvozili njihovu polupokvarenu robu s rokom na isteku?
Od podanika Bruxellesa koji nas je pretvorio u afričku koloniju pa s djecom koja nemaju što jesti, obući, obuti i kupiti što im treba za školu na Afriku sve više sličimo.
Petak 24. veljače
‘Kulturnjaci’ koji bi na tržištu umrli od gladi
Nedavno je objavljeno koji su pisci dobili državni novac kao stimulaciju za romane, zbirke pjesama, prijevode... I te bi stimulacije trebalo pridružiti svakodnevnom “havcovanju” i svađama o načinu na koji se troši društveni novac za filmove.
Među piscima, filmašima i inim umjetnicima postoji bahato uvjerenje da su oni iznimna stvorenja te im država mora davati novac. A ako im ga uskrati ili smanji, jauču, prijete, ucjenjuju, prosvjeduju. Pri tome se uvijek služe mitom o presudnoj “važnosti kulture” za zemlju, a samoljubivo misle da su kultura upravo oni i njihovi očajno loši filmovi za tisuću, dvije gledatelja, knjige koje nitko ne čita, likovne apstrakcije i “intervencije u prostoru” koje prostor nagrđuju, grebajuće skladbe od kojih bježi svako uho...
Zamislite, Jurica Pavičić napiše sprdačinu od proze po kojoj Vinko Brešan snimi sprdačinu od filma koji blati hrvatske branitelje i koji je gledalo nekoliko stotina ljudi, Ivo Josipović “stvara” glazbu koja se svidjela samo žiriju nagrade “Sedam sekretara SKOJ-a”, Ante Tomić piše “humorističku” prozu s kojom se izruguju u Češkoj, a ja to porezom plaćam, nasilno, po volji države. Hranim ih, odijevam, kupujem im stanove i skupe aute, a da su samo na tržištu, umrli bi od gladi.
>> 'Oživjet ćemo i potaknuti Slavoniju, koja zaslužuje čvrstu i kontinuiranu podršku Vlade'
>> Hasanbegović: Sve je jasno - Hribar mora biti smijenjen, a DORH podnijeti istrage