U Vojniću i Karlovcu sjećanje na logoraše

U organizaciji Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora (HDL) i pod pokroviteljstvom predsjednice Republike Kolinde Grabar-Kitarović, danas su u Vojniću i  Karlovcu predstavnici državne, regionalne i lokalne vlasti te udruge iz Domovinskog rata položili vijence pod spomen-ploče na mjestima zatočenja Hrvata tijekom Domovinskog rata i na mjestima gdje su se razmijenili ratni zarobljenici.

 U sklopu programa "Da se ne zaboravi" predsjednik Hrvatskog društva logoraša iz Sisačko-moslavačke županije Ivan Lipak rekao je za logor u Vojniću da on to službeno nije bio, nego pritvor policijske stanice, no to mjesto, kroz koje je prošlo tristotinjak zatvorenika, od kojih su trojica ubijena, a za jednu se osobu zna da je tu bila tri godine, "ne zaslužuje drugačije ime nego logor". Istaknuo je kako je poznato da je jedan od trojice ubijenih zatočenika bio 80-godišnjak koji je doveden vezan žicom.

 Današnjom se manifestacijom od zaborava želi otrgnuti i razmjena ratnih zarobljenika u karlovačkim četvrtima Turnju i Gornjem Mekušju, kroz koja je bilo oslobođeno oko 300 hrvatskih branitelja. Hrvatskom društvu logoraša na tome što njeguje ta sjećanja i čuva istinu o stradanjima tijekom Domovinskog rata okupljenima je u ime predsjednika Hrvatskog sabora Željka Reinera zahvalio saborski zastupnik Antun Vidaković.

Predsjednik Zajednice udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata Marijan Smernić istaknuo je kao izaslanik predsjednice Grabar-Kitarović da takva mjesta treba trajno obilježavati da se ne zaboravi da se Hrvatska branila od velikosrpske agresije i da je deset tisuća Hrvata prošlo kroz koncentracijske logore, od kojih je tristo ubijeno.

 "Moramo biti svjesni da je deset tisuća Hrvata prošlo kroz koncentracijske logore, od čega ih osam tisuća imamo evidentiranih poimence, od logora u Srbiji do Vukovara, Knina i drugdje, a među njima je bilo djece, žena, muškaraca - civila i hrvatskih branitelja. Nije bilo biranja. Bilo je dovoljno da je netko Hrvat i bio je zatočen, a bilo je i teških mučenja, silovanja i ubijanja. Mi znamo da je brojka i veća, oko trideset tisuća, ali osam tisuća je službeno uvedenih osoba u popise logoraša, te oni imaju i status logoraša", rekao je Smernić i dodao da je dvije tisuće evidentiranih osoba bilo zatočeno kraće od 72 sata pa nemaju status logoraša.

U ime podružnice Hrvatskog društva logoraša u Splitsko-dalmatinskoj županiji predsjednik Ivan Turudić, i sam zatočen 1991. u Dvoru i razmijenjen 1992. u Gornjem Mekušju, rekao je da su logoraši po međunarodnim konvencijama žrtve ratnog zločina koji ne zastarijeva bez obzira na to jesu li bili vojnici ili civili, ili su bili zatočeni u logorima u Srbiji ili u Hrvatskoj. Istaknuo je pritom da su od ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda dobili obećanje da će se raditi na popisu logoraša svih sedamdesetak logora i na dobivanju odštete za sve one koji dobiju taj status.

 "Svi mi po civilizacijskim normama imamo pravo na status zatočenika i odštetu, a to znači, osim deset tisuća nas iz službenih popisa, još dvadesetak tisuća njih koji na status tek čekaju. Podnijeli smo zahtjev za mirnom nagodbom, ali nam je DORH zahtjev u startu odbio. Onda smo bili odbijeni i u Srbiji, što nas ne čudi kad tamo negiraju i postojanje logora. Sljedeći korak bit će tužba protiv Republike Hrvatske jer mi nemamo drugu pravnu opciju za odštetu, a onda neka država vidi kako će to riješiti", rekao je Turudić.

>> Starim vojnim vozilima prošli crtom bojišnice za novi Muzej na Turnju