RASKOL U SUBOTICI

U Vojvodini postoje obitelji u kojima se jedan brat izjašnjava kao Hrvat, a drugi kao Bunjevac

Foto: Marko Mrkonjić/PIXSELL
Bunjevci
Foto: Marko Mrkonjić/PIXSELL
Bunjevci
Foto: Marko Mrkonjić/PIXSELL
Bunjevci
Foto: Marko Mrkonjić/PIXSELL
Bunjevci
Foto: Marko Mrkonjić/PIXSELL
Bunjevci
15.09.2014.
u 19:00
Nakon što je srbijanski predsjednik darovao bunjevačkoj djeci udžbenike na ćirilici, u Vojvodini ponovno svađe
Pogledaj originalni članak

Gotovo dva i pol desetljeća odnosi Hrvata i Bunjevaca u Vojvodini uglavnom su zategnuti. Ne pomaže ni to što je riječ o dvije nacionalne manjine potekle iz istog korpusa, koje imaju gotovo identične običaje i navike, odlično se međusobno razumiju, a i svi su katolici. Ipak, događa se i to da se djeca od istih roditelja različito izjašnjavaju. Jedan je Hrvat, a drugi Bunjevac. Pri tome se i jedni i drugi slažu da među njima nema gotovo nikakvih razlika, ali i da nijedna strana ne odustaje od svoga nacionalnog identiteta.

Beograd podržava podjele

Otprije neriješene međusobne odnose Hrvata i Bunjevaca dodatno je ovih dana zakomplicirala donacija srbijanskog predsjednika Tomislava Nikolića, koji je bunjevačkoj nacionalnoj manjini u Vojvodini donirao 500 udžbenika za djecu iz osnovnih škola na ćirilici. Potom je rekao da Bunjevci nisu ni Hrvati ni Srbi, nego Bunjevci. Odgovorio je na to i hrvatski predsjednik Ivo Josipović, istaknuvši da je riječ o kontinuitetu politike koja želi asimilirati Hrvate u Srbiji te ocijenio taj potez nekorektnim.

– I sam sam Bunjevac, ali se ipak smatram Hrvatom zbog niza povijesnih i političkih razloga. Bunjevci ne žive samo u Subotici, ima ih i u Senju, senjskom primorju, Dalmatinskoj zagori, Mađarskoj i drugim područjima. I svuda su Hrvati osim u Vojvodini. Razlozi za takvo što su prije svega politički – tvrdi predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća iz Subotice Slaven Bačić.

Objašnjavajući međusobne odnose, Bačić kaže kako su još u vrijeme Austro-Ugarske tamošnji Hrvati podijeljeni na Hrvate i Bunjevce. Komunističke vlasti su odmah nakon Drugog svjetskog rata donijele odluku da se Bunjevci „brišu“ i da se od tada smatraju Hrvatima.

– Tako je bilo do prvih višestranačkih izbora i pojave Miloševića, koji je iskoristio to da bi podijelio pripadnike hrvatske nacionalne manjine. Na ovaj se način i Hrvati i Bunjevci lakše kontroliraju, ali će se i brže asimilirati, što je i osnovni cilj. Na isti način Beograd dijeli i Rumunje, Bošnjake, Rome i druge nacionalne manjine. Svuda se drže politike podjela, pri čemu jednu manjinu tada diskriminiraju, a drugu favoriziraju na različite načine – kaže Bačić.

Dodaje i kako se na taj način manipulira ljudima, a da su najpodložniji oni koji dolaze iz miješanih brakova, koji rade u javnim službama i u strahu su zbog posla, kao i dio ljudi koji nikada nije otišao dalje od Subotice.

– Udžbenici na ćirilici, koje je donirao Nikolić, vrhunac su apsurda i bizarnosti. Ako već toliko žele taj udžbenik na bunjevačkom, zašto ga onda nisu tiskali na latinici i tako djecu naučili i tom pismu? Međutim, činjenica je i da nijedan projekt pripadnici bunjevačke nacionalne manjine ne mogu sami iznjedriti i provesti te da im sve radi srpska elita i njihovo vodstvo. Bez njih ne bi bilo ni bunjevačke čitanke – ističe Bačić.

U isto vrijeme pripadnici bunjevačke nacionalne manjine imaju sasvim drugačije razmišljanje te tvrde da je Nikolićeva donacija udžbenika bez ikakve potrebe ispolitizirana. Govore i o svome nacionalnom identitetu koji, kako kažu, oduvijek postoji iako je bilo pokušaja da ih se „izbriše i asimilira”. Raspolažu i podatkom da je 1933. godine bilo više od 40.000 Bunjevaca i samo 800 Hrvata.

– Ne znam što pripadnicima hrvatske nacionalne manjine trebaju sve te optužbe na naš račun i bavljenje Bunjevcima. Imam osjećaj da se oni više bave Bunjevcima nego Hrvatima u Vojvodini. Uostalom, neka kažu što su i koliko napravili za Hrvate koji žive u Zemunu i Beogradu, a ima ih oko 11.000 – ističe predsjednik Saveza bačkih Bunjevaca Mirko Baić, koji je i zamjenik predsjednika Skupštine Subotice.

Foto: Marko Mrkonjić/PIXSELL

Foto: Marko Mrkonjić/PIXSELL

Upozorava i na to da su se Bunjevci prvi put tako mogli izjasniti na popisu stanovništva 1991. godine te da već godinama rade na tome da ostvare sva manjinska prava koja im nude srbijanski zakoni.

Neka nam Hrvati pomognu

– Nas Hrvati u Vojvodini žele asimilirati, ali mi to ne želimo. Mi smo Bunjevci sa svojom tradicijom i kulturom. Isto tako, mi smo i katolici. Razlog svemu ovome što se događa i jest činjenica da je u tijeku izborna kampanja za Nacionalne savjete manjina i očito je da neki ljudi, koji su i najglasniji, žele ostati na svojim dosadašnjim mjestima – kaže Baić.

Priznaje i da među pripadnicima dviju manjina gotovo i nema razlika, da su vrlo često i u obiteljskim odnosima, ali i da su tijekom godina stvorene neke nepremostive razlike. To se prije svega ogleda u odnosima između različitih institucija Hrvata i Bunjevaca, među kojima gotovo da i nema komunikacije. U isto vrijeme obični ljudi, pa i pripadnici političkih stranaka, normalno surađuju.

– Žalosno je ovo što se događa. Najbolje bi bilo kad nitko ne bi dirao nikoga ma kako se izjašnjavao, ali i da Hrvati pomognu nama Bunjevcima da i mi ostvarimo sva manjinska prava kojima se oni već godinama koriste. Hrvati ovdje imaju svoje tjednike, svakodnevne emisije na radiostanicama, na RTV-u, pravo na službenu uporabu jezika kao i posebne razrede u kojima se nastava održava na hrvatskom jeziku i pismu. Bunjevci gotovo da ništa od toga nemaju. Mi imamo mjesečnik i dva dječja lista, tek razvijamo TV produkciju, a i puno manje vremena imamo na radiopostajama. Nemamo pravo na službenu uporabu jezika ni na posebne razrede. Bunjevački jezik, zbog čega su i tiskani udžbenici, izborna je nastava od dva sata tjedno – rekao je Baić.

Autorica spornoga udžbenika Suzana Kujundžić Ostojić objašnjava da je udžbenik tiskan na ćirilici iz logičnih razloga.

– Učenici u Srbiji prvo uče ćirilicu, a latinicu tek od drugog polugodišta drugog razreda. Taj tempo prati i naš udžbenik. Prve godine nastava je sva na ćirilici jer djeca i ne uče drugo pismo. Otkako uče i latinicu, i cijeli naš udžbenik je na latinici. Nitko ne govori da je na isti način tiskan i bosanski udžbenik. Uostalom, na ćirilici je tiskan i katolički vjeronauk. Do svega ovoga došlo je zbog neupućenosti, zluradosti i politike. Žalosno je što se i u djecu dira – kaže autorica udžbenika.

Kažu i da je Nikolić donirao 500 udžbenika zato što država nije htjela tiskati udžbenik jer bunjevački jezik još uvijek nije standardiziran, ali i da je taj postupak u tijeku te da to treba očekivati uskoro.

Cijelu situaciju s udžbenicima i međusobne optužbe Hrvata i Bunjevaca prati i Blaško Temunović, predsjednik Hrvatske bunjevačko-šokačke stranke koja djeluje od 2004.

– Osnovni razlozi svemu ovome su politika i osobni interesi ljudi koji vode te hrvatske i bunjevačke institucije i koji na taj način imaju dobra primanja i velike povlastice. Ljudi koji normalno funkcioniraju podijeljeni su po udrugama i interesima čelnih ljudi tih udruga. Pri tome ne čine ništa da zaustave sve to ludilo i spriječe da ne padnemo u provaliju – kaže Temunović.

Dodaje i kako sve to što se događa između Bunjevaca i Hrvata odgovara Beogradu, koji na zakonit i legalan način vodi igru i rukovodi svime.

– Neka kažu ljudi koji vode sve te udruge kakve plaće imaju i kakve povlastice. To je ključ svega. Hrvati ovdje nemaju pravoga čovjeka koji bi ih zastupao. Gledajući sa srpske strane, mi gubimo legalno i zakonito. Imamo sve na papiru, ali to ne možeš ostvariti zbog različitih stvari – ističe Temunović, koji u svemu vidi i veliku ulogu Zagreba, koji godinama ne čini ništa da barem pokuša pomoći da se nekako riješi ovo stanje. Podsjeća kako su Suboticu do sada posjetili i Stjepan Mesić i Ivo Josipović kao i da je osobno razgovarao s Ivom Sanaderom dok je on bio premijer, ali da se ništa nije učinilo.

Baić pak kaže da je zadovoljan provedbom ljudskih i manjinskih prava te da u Subotici nema nikakvih problema. Međutim, Bačić i Temunović kažu da je na terenu i dalje niz problema, da se Hrvati vrlo često ne izjašnjavaju tako iz straha da ne izgube posao, ali i da je situacija u selima još gora. Temunović je u dva navrata pretučen, a prije dvije godine jedva je ostao živ.

JAMES GANDOLFINI

Bivša supruga je pomahnitala nakon razvoda! Nabrajala starlete s kojima ju je varao i seksualne devijacije u kojima je uživao

Sit javnog pranja prljava obiteljskog rublja, Gandolfini je samo kratko komentirao da u njenim navodima nema istine te da su braku presudili psihički problemi s kojima se odbijala suočiti. Ljubavnu sreću pronašao je u zagrljaju bivše manekenke Deborah Lin. Vjenčali su se u ljeto 2008. u njezinu rodnom Honoluluu, a kum im je bio glumčev sin. Nakon što su postali ponosni roditelji djevojčice Liliane Ruth, činilo se kako su se Gandolfiniju sve kockice posložile. Sudbina je, međutim, za njega imala drukčiji plan.

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 46

KO
Komacero
19:22 15.09.2014.

Bunjevci koji imaju Hrvatsku putovnicu kojom putuju i rade po EU neka je vrate Hrvatskoj drzavi

KO
Komacero
19:20 15.09.2014.

Ne ulasku Srbiji u EU

BA
bakulušić
19:22 15.09.2014.

Sva sreća da Kosovo nije pod beogradskom upravom jer bi Srbi i među Janjevcima i Letničanima pokušali napraviti istu stvar bez obzira na brojnost stanovništva. Ovo u Vojvodini će se vremenom smiriti. Uostalom, Turci su vladali petsto godina pa su ljudi uvijek znali tko su i što su bez obzira na spletke i zakulisne igre. Opstat će bunjevački Hrvati.