Svi su ti napadi na Mamića politički motivirani. Danas sam uz njega i dušom i tijelom zbog onoga što mu rade kao čovjeku koji vodi jedan veliki klub i sudjeluje u vodstvu nacionalnog nogometnog saveza. Cijeli sam život u sportu, to smatram napadom na cjelokupni sport jedne nacije, Hrvata. Napad ministra Jovanovića, koji je poslije smijenjen, smatram napadom na nešto što je desetljećima bilo okupljalište hrvatstva. Ne ulazim u to je li Mamić kriv za neke pronevjere ili ne, ali je jedno sigurno – Mamić je svakome pomogao. Zdravku čovjek mora odati priznanje – priča nam Ilija Matijević, poznati košarkaški sudac iz 80-ih, koji je nekoć bio u sukobu s Mamićem. Međutim, danas ne da protiv njega, premda je i sam iskusio šikaniranje i napade.
No, tko je Zdravko Mamić, u kakvom je socijalnom okruženju odrastao, istražili smo u Bjelovaru gdje je živio do 14. godine, te u Zagrebu gdje je završio osnovnu i srednju školu te se rano oženio i započeo posao, što god to značilo.
Mnogi Mamići, kao što to obično biva, danas okreću glavu na njegov spomen. Pa ipak, u Bjelovaru i Zagrebu neki Mamićevi rođaci i poznanici željeli su razgovarati, ali pod uvjetom da ostanu anonimni. U Bjelovaru žive Mamićevi daljnji i bliski rođaci, od kojih se može dosta saznati o povijesti obitelji i njihovu poznatom rođaku.
– Nije problem razgovor, nego nezgodan trenutak – kaže jedan od njih.
Obitelj, naime, vuče podrijetlo iz Zidina, mjesta pokraj Buškog blata kod Livna. To je nekoć bilo polje koje je 70-ih godina potopljeno zbog akumulacije za hidroelektranu. Svi Mamići se jako ponose svojim podrijetlom, domoljubljem i vjerom.
Njihov djed je početkom 20. stoljeća u Zidinama sagradio veliku kuću od klesanog kamena s ornamentima, što znači da nije bio baš sirotinja. Staru obiteljsku kuću u Zidinama obnovio je Zdravko Mamić, zajedno s bliskim rođakom iz Bjelovara. Mamići se često preko ljeta, uglavnom za Veliku Gospu, okupljaju u rodnom kraju.
– Stara kuća obnovljena je 1999. i u nju je uložen ozbiljan novac. To je zajednička kuća, nismo je htjeli dijeliti, a kad roditelji umru, pripast će onima koji su u nju investirali – kaže Mamićev rođak.
Međutim, obitelj Mamić je, poput većine ostalih, nakon završetka Drugog svjetskog rata osiromašila. Zdravkov otac Josip (1931.-2003.), kao najstariji sin, vrlo rano počeo je raditi.
Otac išao u Crnu Goru
– Bio je veliki motivator i organizator. Zdravko je na njega, dok su Stojko i Zoran povučeniji.
Pedesetih godina prošloga stoljeća država je investirala velik novac u infrastrukturu Crne Gore. Gradile su se ceste, škole, javne zgrade. I otac Zdravka Mamića je tamo radio, ali kao vođa grupe od desetak ljudi. Njegov mlađi brat, Zdravkov stric, također je radio u Crnoj Gori. Godine 1954. obitelj Mamić kupila je veliku kuću u Bjelovaru, na uglu Novoseljanske ulice i Slavonske ceste, i nekoliko hektara zemlje. Usporedbe radi, za taj novac su se u Ilici tada mogla kupiti tri stana.
Nakon dolaska u Bjelovar, otac Zdravka Mamića, Josip, radio je jedno vrijeme u tvornici iverice, koja je poslije postala poznata pod nazivom Česma. No, vrlo je rano, zajedno s braćom, Marijanom (1937.) i najmlađim Stojkom, otišao raditi u Njemačku.
Josipovi sinovi rođeni su u Bjelovaru, Stojko 1957., Zdravko 1959. Stojko je dobio ime po najmlađem stricu koji je umro od srčanog udara kao 27-godišnjak, berući lješnjake.
Braća Mamić krštena su u župnoj crkvi sv. Terezije Avilske, danas katedralnoj crkvi, u Bjelovaru. Ta je crkva od njihove bivše kuće u Bjelovaru udaljena točno 1700 metara. Budući da je kuća bila velika, nakon što je Buško blato potopljeno i pretvoreno u ogromno jezero, kod Mamića su često dolazili ljudi iz rodnoga kraja i bili gosti dok se ne snađu.
Zahvaljujući doseljenicima s juga, u to je vrijeme u njihovu bjelovarskom kvartu zavladao pravi “baby boom”. Bilo je mnogo djece koja su vječno bila vani, na ulici. Dječaci su, dakako, igrali nogomet. Braća Mamić su prva četiri razreda išla u OŠ Milana Bakića Baje u Ždralovima koja je dobila ime po poznatom komunistu iz toga kraja. Pokraj škole je bio i nogometni stadion NK Mladost.
Igralište im je bilo udaljeno samo kilometar od kuće. Tako su braća mogla igrati nogomet do mile volje. Trenirali su i igrali u Mladosti. Stojko je bio jako talentiran, a Zdravko, koji je nosio nadimak Grga, manje. U tom klubu se uvijek ozbiljno treniralo i igralo.
– Mamići su ovdje igrali, ali to je bilo davno. Ognjen Vukojević je ovdje igrao, Ivica Beljan i drugi poznati igrači. Nismo mi anonimusi, mnogo je kvalitenih igrača prošlo kroz naš klub – kaže tajnik kluba Bošnjak.
Od 5. razreda nadalje Mamići su jedno vrijeme išli u sadašnju II. osnovnu školu u Bjelovaru, u Ulici Ivana Viteza Trnskog. Današnja ravnateljica škole Davorka Bačeković-Mitrović nije htjela dati ni osnovne podatke o tome kad se Zdravko Mamić upisao u školu.
– Kad je Stojko završio osmi razred, a Zdravko šesti, otišli su u Sesvete. Nogomet je bio glavni motiv da njihov otac odluči da se presele u kuću u gradnji u Sesvetama. Ta je odluka donesena zbog talentiranog Stojka – priča Mamićev rođak.
Stojko je u Zagrebu upisao srednju tehničku školu u Klaićevoj iz koje se, radi nogometa i igranja u Dinamu, ispisao nakon dvije godine. Njegov brat Zdravko nastavio je pohađati OŠ Marijana Badela u Sesvetama i također je igrao nogomet u Dinamu.
– Djeca su vikendom dolazila u Bjelovar. Njihova majka kombinirala je dolaske u Hrvatsku. Kako je 1971. rodila Zorana, a imali su i puno posla u Njemačkoj, držali su restoran, o Stojku i Zdravku brinula se tetka, sestra njihove majke – ističe Mamićev rođak.
No, Stojko u Dinamu nije imao sreće. Napravio je nogometnu karijeru, ali ne veliku. Iako je bio veliki talent i igrač, ni u Hajduku se nije naigrao, a pričuva nije htio biti.
– Tomislav Ivić je 1978. jednom prilikom pred poznatim predsjednikom Olympiquea iz Marseillea doslovce rekao da je Stojko jedan od najvećih talenata koje je trenirao. Međutim, rođak Stojko je imao peh. Na njegovoj poziciji su u Hajduku igrali Šurjak i Zlatko Vujović, Hajduk nikad nije bio jači u svojoj povijesti, a igrači tada do 27. godine nisu mogli u inozemstvo.
Frustracija zbog nerealiziranog Stojkova talenta i danas je vidljiva kod Mamića.
Što se pak tiče Zdravka Mamića, ni on se nije naigrao nogometa u Dinamu. Trener Zdenko Kobeščak je cijelu generaciju klinaca, u kojoj je bio i Zdravko, razjurio kao neperspektivnu. A Zdravko Mamić se, unatoč volji, nije najbolje snašao ni u Trešnjevci koju je jedno vrijeme vodio Rudolf Belin. Stoga je krenuo drugim putem.
– Unatoč neuspjehu u nogometu, Mamiće krasi želja da idu naprijed i nešto naprave – kaže njihov rođak.
Nakon završetka osnovne škole u Sesvetama, Zdravko Mamić upisao se u MIOC, danas XV. gimnaziju, u kojoj je bio solidan učenik. Međutim, zahvaljujući komunikativnosti i ambiciji, već kao mladića vrlo brzo upoznao ga je cijeli grad. Izlazio je u “Scenu” gdje je i upoznao prvu suprugu Nadu.
– Mamića znam od 17. godine. Starija sam od njega. Izlazila sam sa svojom škvadrom. Odmah se upucao i uklopio u naše društvo. Bio je frend, jedan od ljudi koji će vam, ako treba, uvijek posuditi ili dati sto maraka. Bio je simpatičan i drag, i izgledao je starije. Kad bi došao u grad, Zdravko bi najprije došao u “Scenu” u Gajevoj, tamo je bio diskoklub, to su mu bili prvi izlasci. Sjećam se da je u kući u Sesvetama organizirao neka slavlja. Kuća tada nije imala fasadu, što mi je bilo neobično. Sjećam se da je bilo hladno i da je pričao da mu starci rade u Njemačkoj – priča gospođa koja dobro poznaje Mamića još od 70-ih godina.
– Tada je prodavao traperice, satove, kozmetiku, šaniranu robu, sve živo. Kad god sam dolazila u Zagreb, uvijek bih od njega nešto kupila – priča poznanica o Mamiću koji je kao 20-godišnjak hodao s Nadom, djevojkom koja je od njega starija osam godina.
Ta je veza rezultirala brakom kad je Zdravko Mamić imao samo 21 godinu. Iz braka s Nadom Mamić ima sina Marija (a iz drugoga braka, s Marinom, dvije kćeri).
Mamićev punac bio je oficir JNA, no Mamić nije služio vojsku.
– Mislim da je preko punca sredio da ne ide u vojsku. Kad se oženio s Nadom, živio je u Sigečici u malom jednosobnom stanu koji su preuredili. Ona je radila na recepciji hotela Palace, a poslije je prešla u suvenirnicu, za koju je tvrdila da je njezina, čemu sam se čudila – priča poznanica Mamićevih.
Sve za sto maraka
– Nije Nada bila bogata, znam da je poslije prodala stan, vjerojatno očev, u Gundulićevoj ulici.
No, brak između Zdravka i Nade nije dugo potrajao.
– Bila je posesivna i ljubomorna. Morala sam joj lagati jer sam bila na njegovoj strani – priča Mamićeva prijateljica, koja je, dakako, željela ostati anonimna.
Međutim, Mamić se nakon nekog vremena opet vratio Nadi.
– Kad se počeo družiti s Ćirom, ne znam kada, on i Nada su se opet vjenčali, to mu je trebalo zbog reputacije. Ćiro mu je rekao da bi to bilo najpametnije.
I bio mu je kum. S Ćirom je dobio krila. Srela sam jednom prilikom Nadu i njega u gradu, a ona mi veli: – Možeš mi čestitati! Jesi vidjela, mi smo se pomirili i opet oženili. Nada je tada odjednom imala dućan u Oktogonu. Taj dućan imala je sve donedavno. Govorila je da njezin Zdravko sve može. U tom dućanu je više od 10 godina prodavala torbe Louis Vuitton. A znate da su torbe Louis Vuitton najzaštićeniji brend na kugli zemaljskoj i nitko ih ne može prodavati osim da baš Francuzi otvore dućan – dodaje poznanica Mamićevih.
– A kad bih Mamića u šali pitala otkud mu lova, on bi odgovorio: “Mala, za sto maraka danas možeš sve.” I to je istina. On je svima davao po sto maraka. A onda bi ulazio u nekakve poslove. Daj mi ovo, daj mi ono...
Mamić je 80-ih doista radio svašta, bio je vrlo poduzetan i aktivan. Među ostalim, preko obitelji Jakova Blaževića postao je trgovački putnik KTK Zaječar. Poslije se zaposlio u slovenskoj tvrtki Lesna Slovenj Gradec. Međutim, nakon Univerzijade, potkraj 80-ih, poduzetni Mamić je, uz ostalo, otvorio kafić na Sveticama u koji su dolazili studenti. Iz tog razdoblja poznaje ga i Ilija Matijević, poznati košarkaški sudac, koji je u to vrijeme predavao na Ekonomskom fakultetu. – Mamić je tada uzeo u podnajam jedan fakultetski prostor. Držao je lokal, kafić. On inače voli gazdovati. Od tada ga ja znam. Kako sam radio na fakultetu, s nekim stvarima se nisam slagao. Recimo, on je u kafić uveo jednoruke jackove (aparate za kocku, nap. a). Ja sam bio protiv toga. Smatrao sam da tome nema mjesta na fakultetu, a on me tada počeo prozivati po novinama i vrijeđati. Dosta je afektivan pa je svašta rekao. Onda sam ga ja tužio za uvredu i klevetu. Mamić je uvjetno na dvije godne osuđen na par mjeseci zatvora – priča Matijević.
Sve skupa završilo je tako da je Mamaić morao izbaciti jednoruke jackove iz kafića na fakultetu. Poslije su se Matijević i Mamić sretali i međusobno se uvažavali. Danas pak, kad je Mamić pritvoren, Matijević ne da na njega.
– Rulji koja ga brani i voli davao je lovu. Pokazivao mi je teku s popisom dužnika. Ta je teka prepunu imena, sve je u njoj. Našla sam čak i neke svoje prijateljice na popisu – ispričala je dobra poznanica Mamićevih.
>>Monika Mamić u pretrazi policajcima predala 100.000 eura!
>>Mamić iz Dinama izvukao milijune? Evo kako su u tome sudjelovale offshore kompanije
Nevjerojatan je taj spoj politike, kriminala i pravosudja. Drzava ce nam propasti zbog toga.