Štrajk naftaša u Venezueli koji traje više od mjesec dana i najava mogućeg američkog udara na Irak posljednjih su dana uzburkali duhove i na naftnom tržištu. Cijene crnog zlata koje su prošle godine barel držale na prosječnih 25 dolara za brent naftu pred kraj godine podigle su cijenu barela na 28 dolara dok je trenutno barel na više od 30 dolara. Prognoze su čak i gore od realnosti. U slučaju rata u Iraku i nastavka štrajka u Venezueli nije isključeno ponavljanje velikih naftnih kriza iz prošlosti pa i njihovih posljedica, dramatični skok barela nafte na više od 50 dolara i mogućih restrikcija u gospodarstvu i svakodnevnom životu.
Može li se dramatičan scenarij naftne krize dogoditi i Hrvatskoj? Imamo li mi uopće dovoljno takozvanih strateških rezervi ako naftu neće moguće biti nabaviti na svjetskom tržištu ili postoje neke rezervne druge varijante za takve slučajeve?
Strateške rezerve, odnosno kapacitete za njih ima u Hrvatskoj samo INA i to u rafinerijama u Sisku (oko 160 tisuća tona) i Rijeci (oko 340 tisuća tona). No, pored INE te spremnike ima i Janaf i to u Omišlju (oko 650 tisuća tona) i relativno malo u Virju za 30-tak tisuća tona. Privatni dealeri naftom u Hrvatskoj nemaju nikakve kapacitete, a zakonskim propisima im je to i omogućeno.
Vjerojatno bez restrikcija
Svaka država u Europi ima obavezu prema energetskoj povelji i važećim zakonima držati strateške rezerve za razdoblje od 90 do 150 dana normalne prosječne potrošnje.
Trenutno INA ima zaliha nafte i derivata za otprilike tri mjeseca, kaže Željko Vrbanović, izvršni direktor INE za rafinerijsku preradu i veleprodaju. Gotovo sve zemlje Europe i svijeta imaju rezervoare ili moraju dati posebnoj Agenciji zaduženoj za to depozit u novcu određen prema tržišnom udijelu i prometu kako bi ona mogla kupiti određene količine nafte i derivata. Takav zakon postoji svugdje osim u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Jugoslaviji! Prosječna mjesečna potrošnja nafte i derivata u Hrvatskoj je između 200 i 270 tisuća tona i INA ima rezerve oko 650 tisuća tona s time da se može računati i na dodatnih sto tisuća tona iz Naftaplinovih bušotina u Hrvatskoj. Naravno, u slučaju većih nestašica na tržištu nafte na red dolaze i neki drugi scenariji, od restrikcija potrošnje, vožnje, grijanja itd.
No, ništa od toga se vjerojatno neće dogoditi, uvjeren je Vrbanović. No, što ako se Amerika ipak odluči na rat sa Irakom? U tom slučaju, kaže Vrbanović Rusija će vjerojatno povećati proizvodnju nafte i time kompenzirati onaj dio koji dolazi iz Iraka. Ta nafta iz Iraka, poznata kao "Basra light" je i inače završavala u Americi tako da Europa ne bi trebala osjetiti nikakve posljedice eventualnog rata na srednjem Istoku. Može se osjetiti eventualni nedostatak malih i ograničenih količina nafte koja se inače pod programom UN-a "nafta za hranu" izvozila iz te zemlje.
Venezuela veći problem od Iraka
Mnogo je veći problem sa Venezuelom, smatra Vrbanović jer je ona glavni opskrbljivač američkog tržišta . Štrajk u toj zemlji mnogo više od mogućeg rata u Iraku ugrožava tržište i dovodi do porasta cijena nafte. Trenutno se još nigdje ne osjećaju posebne restrikcije u nabavi nafte, a porast cijena barela nafte se može očekivati praktično sve do početka eventualnog rata, no koliko teško je reći. Danas u svijetu praktično jedino Amerikanci mogu raditi posebne strateške rezerve jer imaju velika podzemna skloništa u kojima se bez očiju javnosti mogu dopremati velike količine nafte kojom se naravno može dočekati naftna kriza u svijetu, ali se vrlo lako tim zalihama može i spekulativno djelovati na cijene nafte u svijetu. S druge strane Europa nema takvih velikih skladišta, a Rusi imaju dovoljno svoje vlastite nafte isto kao i zemlje Arapskog svijeta.
Zdravko Cesar