SUDBINE Pred gotovo četiri desetljeća u Lusaku je Petar Žeravica iz Vrlike došao graditi putove i – ostao

U Zambiji hrvatska oaza

Foto: import
U Zambiji hrvatska oaza
29.07.2006.
u 15:30
Pogledaj originalni članak

Malo tko zna da u srcu Afrike, u Zambiji, postoji mala hrvatska oaza. Desetak obitelji, u zemlji za koju je većina čula samo po prekrasnim Viktorijinim slapovima, govore hrvatski, kuhaju hrvatska jela, slušaju misu na hrvatskome i svaki dan – čitaju Večernji list.
Najtiražnije domaće novine u Afriku dolaze preko agencije Newspaperdirect, koja ih “skida” s interneta, i od neprocjenjive su vrijednosti Hrvatima.
– Večernji nam je najizravnija veza s domovinom – kaže Celina Žeravica.

Njezinoj obitelji pripada više od polovice Hrvata u Zambiji.
Kako to obično biva s iseljeničkim sudbinama, prvi je u Afriku iz Vrlike stigao jedan brat, Petar, kako bi u toj prašnoj zemlji gradio putove, a zatim osnovao svoju autoprijevozničku tvrtku. Potom je pozvao braću, Božu, Duju i Jozu, koji je prije 34 godine, samo par mjeseci nakon vjenčanja, tamo doveo svoju mladu, inače iz Bapske. Tako je 17-godišnja Celina stigla u Lusaku.
– Svi su me odgovarali, ali je meni bilo vrlo uzbudljivo ići u Afriku – kaže Celina, u čijem se govoru ne može razabrati da je toliko vremena izvan Hrvatske.

Tek kad je iz Rima avion sletio u Lusaku, Celini je postalo jasno u što se upustila. Nije govorila engleski, a i slika siromašne zemlje, koja i danas većinom živi od poljoprivrede, duboko ju je šokirala.
– Nije ni danas bolje. Sto su godina iza nas, siromašni, i žive od danas do sutra. U Lusaki živi tek 20-ak posto stanovništva. Ostatak živi u blatnim kolibama. Prosječna je plaća 150 dolara, a bolnica i dobrih škola nema – kaže Celina.

Stoga su njezini sinovi, danas 30-godišnjaci, Marijan i Robert, elektroničku školu završili u Južnoafričkoj Republici. Put do njih uvijek je prolazio bez problema – dovoljno je bilo da carinici vide hrvatsku zastavicu ispod retrovizora.
– Zambijci vole Hrvate. Podignu prst i viknu: “Suker!” – smije se Celina.
Hrvatska zajednica u Zambiji mala je, ali jaka. Veže ih i vjera. Prije nešto više od godine dana u vatikanski nuncijat stigao je don Slađan Ćosić.

– Kad je prvi put vodio misu na hrvatskome, samo je moja mama, koja je tada bila u posjetu, znala odgovarati. Mi smo do tada već bili zaboravili. Sada smo već uhodani, čak i ispovijedamo na hrvatskome – ponosno kaže Celina.
Svake druge subote nalaze se kod druge obitelji – tad “pretresaju” događaje u staroj i novoj domovini.
– Izgleda nam da se Domovinski rat zaboravio. To nam smeta – objašnjava Celina kako iz afričke perspektive doživljava domovinu.


Motorobi i njegov blog

Fotografije obitelji Žeravica dobili smo ljubaznošću Roberta Skejića, popularnijeg kao Motorobi, koji je i posjetio hrvatsku zajednicu u Zambiji i o tome pisao u svom blogu. Taj avanturist motociklom putuje kroz Afriku i pritom vodi vrlo zanimljiv i nadahnut internetski dnevnik. Trenutačno je u Bocvani, a više o njegovim putovanjima možete doznati na http://motorobi.blog.hr.

Pogledajte na vecernji.hr