Uz dužno poštovanje prema svim diplomatima, ministarstvo se treba zbrojiti - poručila je predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović prošloga tjedna, pokušavajući objasniti zaokret u svom stavu prema globalnom kompaktu o sigurnim, uređenim i zakonitim migracijama, dokumentu kojeg se ljetos, u pismu glavnom tajniku UN-a Antoniju Gutereresu, baš veselila podržati sredinom prosinca u Marakešu, ali onda ipak odustala. Zapravo to nije loša ideja. Zbrajanje je korisna računska operacija koja nam može pomoći da shvatimo kako je uopće došlo do nesuglasica između Pantovčaka i Zrinjevca po pitanju Marakeša, i ima li iz toga izlaza. Predsjednica je, doduše, mislila na nešto drugo (zbrojiti SE, ne zbrojiti; i to je bilo adresirano na čelnike Ministarstva i Vlade, ne na nas), ali u interesu javnosti pogledajmo kako izgleda obično zbrajanje.
Predsjednica Grabar-Kitarović u svom je mandatu imala posla s troje premijera i četvero ministara vanjskih poslova. I praktički sa svakim šefom diplomacije, pa čak i s osobom koja je bila šef njezine predizborne kampanje, dolazila je u situacije koje bi se sportskim rječnikom najbolje opisale kao – faul. Ponekad, vrlo grubi faul. S čije strane su bili počinjeni ti faulovi, možemo li i to zbrojiti? Pokušajmo.
Možda najgrublji faul bio je predsjedničin odlazak u avanturu zvanu Subotička deklaracija, dakle u potpisivanje sporazuma s tadašnjim premijerom Srbije Aleksandrom Vučićem u lipnju 2016., a da hrvatsku Vladu nije uključila ni u izradu ni u sam čin potpisivanja. Tadašnji ministar vanjskih poslova Miro Kovač kasnije je, u jednom intervjuu, vrlo jasno rekao da to što ni hrvatska diplomacija ni Vlada nisu sudjelovale u izradi jedne takve deklaracije sa Srbijom predstavlja “politički nadrealizam”. Predsjednica Grabar-Kitarović, dakle, nije mogla surađivati na jednoj tako osjetljivoj međunarodnoj deklaraciji ni s HDZ-ovim ministrom koji joj je bio šef kampanje. Subotičku deklaraciju do danas nije usvojila niti jedna hrvatska Vlada, što dovoljno govori o ozbiljnosti te predsjedničine avanture.
U petoj od šest točaka Subotičke deklaracije predsjednica Grabar-Kitarović je potpisala da će Hrvatska koordinirano sa Srbijom djelovati, među ostalim, “u rješavanju migrantske i izbjegličke krize”. Kako to da je suvereno pravo Hrvatske moglo biti prepušteno koordinaciji sa Srbijom u deklaraciji izrađenoj iza leđa hrvatske Vlade i Sabora, a ne smije biti koordinirano na globalnoj razini u marakeškoj deklaraciji, koja je za razliku od subotičkog bastard-dokumenta uredno izrađen i pripremljen međunarodni dokument?
Između subotičkog faula nad ministrom Kovačom i premijerom Oreškovićem te marakeškog faula nad aktualnom ministricom i premijerom dogodila se, naravno, epizoda s neobičnim putovanjem predsjednice u Ameriku, što se opet dogodilo praktički iza leđa ministru Davoru Stieru. To putovanje do danas ostaje misterija, i to zato što je uložen silan trud da se sve naknadno pokrije kakvim-takvim formalnostima (naknadno pisana diplomatska bilješka vjerojatno je najkoordiniranije javno procureni dokument u povijesti hrvatske diplomacije), ali to što ne znamo sve detalje tog putovanja ne znači da je sve bilo čisto. Upravo suprotno. Bio je to oštar faul Pantovčaka prema Zrinjevcu i Banskim dvorima.
Tu su već nabrojana tri faula, prema troje različitih ministara i dvoje premijera. Na tenzije na početku predsjedničinog mandata, s vladom premijera Zorana Milanovića i ministrice Vesne Pusić, ne treba posebno podsjećati. Ali, dok su te tenzije još možda bile i očekivane jer su protagonisti dolazili iz suparničkih političkih stranaka, a kod premijera Milanovića se nazirala i osobna netrpeljivost prema predsjednici, što je bilo uzajamno, tenzije između predsjednice koju je dao HDZ i raznih ministara i premijera koje je također sve odreda dao HDZ teže su objašnjive.
Jedno je, međutim, sigurno. Prepucavanja između sukreatora hrvatske vanjske politike oko marakeške deklaracije nisu plod nekakve slučajnosti, već dio jednog sad već jasno vidljivog obrasca ponašanja. Ako predsjednica Republike želi reći da je Zrinjevac (ili Banski dvori) adresa koja generira tenzije, možda da prvo pojasni kako to da se baš u njezinu mandatu ponavlja praktički jedan te isti obrazac nepotrebnog stvaranja tenzija s toliko različitih ministara i premijera, od kojih se većina trudila biti iznimno obzirna prema predsjednici.
Pogledajte video o oružju koje je imalo ključnu ulogu u oslobađanju Hrvatske:
Evo nam Tomslav reciklirao, reciklirano, da nas podsjeti na faulove KGK, i nakon grube igre predsjednica naj popularnija?? I sada si ti Tomislave misli i recikliraj dalje, samo nemoj faulirati!!!