U znanosti ne smije biti rodne diskriminacije jer su važni samo rezultati

Već 15 godina provodi se Nacionalni program L’Oréal-UNESCO „Za žene u znanosti” u Hrvatskoj. Stipendiju od pet tisuća eura ove su godine dobile Jelena Bijelić, doktorica znanosti s područja kemije, Ivana Lapić, specijalistica medicinske biokemije i laboratorijske medicine, Ena Melvan, magistra računarstva i matematike, te Helena Virić Gašparić, magistra inženjerka fitomedicine.

Treba svakako spomenuti i kako se od 16. do 30. lipnja može razgledati izložba postavljena na Zrinjevcu „Svijet treba znanost, a znanost treba žene“, na kojoj su prikazane sve dosadašnje stipendistice i radovi za koje su nagrađene stipendijom „Za žene u znanosti“. Ovo su ovogodišnje laureatkinje.

Za što ćete iskoristiti ovih pet tisuća eura stipendije? Za dodatno školovanje, projekt ili neku drugačiju vrstu osobnog razvoja?

JELENA: Velika mi je čast što sam izabrana za ovakvu nagradu zajedno s još tri ostvarene mlade znanstvenice. Nisam još potpuno svjesna da se to meni događa, mislim da ću štedjeti dok ne smislim dobar način kako utrošiti stipendiju.

IVANA: Sredstva djelomično planiram iskoristiti za pokrivanje troškova istraživanja, dok se ostatkom planiram nagraditi i spojiti dvije stvari koje najviše volim – znanost i putovanja.

ENA: Stipendiju ću iskoristiti kao investiciju u svoj projekt BELLYY. Kako je projekt još u povojima, svaka kuna mi dobro dođe kao ulog u razvoj poslovanja.

HELENA: Sredstva ću svakako iskoristiti za dodatno usavršavanje i nadogradnju svojih kompetencija. Obavezno planiram sudjelovati na najvećem internacionalnom entomološkom kongresu koji će se održati u Finskoj. Dio sredstava stavit ću na raspolaganje za razvoj startupa GGO3 čija sam voditeljica i jedna od osnivačica, a velika mi je želja dio utrošiti na podizanje malog voćnjaka u okolici Zagreba.

Posljednjih godina vidimo velike napore za poboljšanje položaja žena u cijelom društvu. Što vi o tome mislite, je li i u nas potrebno pojačati te napore, kakav je položaj žena danas u znanosti, tu je isto bilo polemika?

JELENA: U posljednjih nekoliko desetljeća, borilo se za ravnopravnost žena u svim djelatnostima. Tijekom boravaka u Italiji i Njemačkoj primijetila sam kako ulažu velike napore u zapošljavanje žena u akademiji, ali i u industriji. Smatram da Hrvatska također ide u tom smjeru. Jedan od dokaza za to je upravo ova stipendija.

IVANA: U zadnjih nekoliko godina svjedočimo sve većoj afirmaciji žena u znanosti u Hrvatskoj. U znanosti apsolutno ne bi trebalo biti mjesta za bilo kakav oblik rodne diskriminacije i jedino što treba valorizirati jesu rad i postignuća.

ENA: Položaj žena u društvu se uvelike mijenja, to je neupitno. Mislim da nije potrebno pojačati napore za poboljšanje položaja žena, već da je potrebno otvoreno komunicirati o činjenici koliko smo zapravo nesigurnije u sebe od jednog prosječnog muškarca. Oni se odgajaju da budu hrabri, a žene se odgajaju da budu „savršene“, poslušne. Smatram da nam generalno nedostaje hrabrosti da pogriješimo i zdrave vjere u sebe.

HELENA: Smatram da je položaj žena u društvu i znanosti danas daleko bolji nego što je bio u povijesti. Neka od najvećih otkrića u znanosti vežu se upravo uz žene koje su postavile temelje i olakšale put nama ostalima. Vjerojatno najpoznatiji primjer je kemičarka i fizičarka Marie Curie, prva žena koja je predavala na europskom sveučilištu početkom 20. st., kada ženama još nije bilo dozvoljeno podučavati prirodne znanosti.

Koji su vaši osobni ciljevi u znanosti, ove godine među vama ima kolegica koje već bilježe znatan broj objavljenih znanstvenih radova?

JELENA: U znanosti, kao i u drugim djelatnostima, najvažnije je voljeti ono što radite. Ako se bavite nečim zato što to volite, rezultati će se nizati sami. Imam sreću da imam mentora koji podržava moje ideje i potiče me da radim na njima.

IVANA: Ljepota, a ujedno i problem sa znanosti i znanstvenim publiciranjem je što, kad jednom uđete u to, želite sve više i više. U meni se konstantno javlja želja za novim saznanjima, poriv za novim istraživanjima. Voljela bih da me taj entuzijazam nikad ne napusti.

ENA: Osobni ciljevi su mi raditi primijenjenu znanost, tj. biti spojnica između znanosti i potreba tržišta. Omogućiti brži transfer znanstvenih spoznaja na tržište, kao i sudjelovati u znanstvenim projektima i istraživanjima koji odgovaraju trenutačnim potrebama tržišta i krajnjih korisnika.

HELENA: Moji osobni ciljevi u znanosti se odnose na usavršavanje u području fitomedicine, entomologije, očuvanja bioraznolikosti, novih, ekološki prihvatljivih tehnologija i digitalizacije poljoprivrede. Osobno sam u 2020. objavila pet znanstvenih radova, a u 2021. će broj biti i veći. To je rezultat napornog rada i odličnih suradnji.

Uspijevate li uskladiti privatni/obiteljski život sa znanošću koja je redovito zahtjevna i u vremenskom smislu?

JELENA: Radno vrijeme znanstvenika ne prestaje onog trenutka kada izađe s fakulteta ili instituta. Zbilja se trudim raditi i druge stvari osim posla. Bez obzira na to koliko volim svoj posao, obitelj mi je na prvom mjestu, a najveća tajna je u organizaciji vremena.

IVANA: Moj osnovni posao rutinska laboratorijska dijagnostika, a tu su obaveze mnogobrojne i ispunjavaju gotovo cijelo moje radno vrijeme. Ponekad uspijem ukrasti koji sat za čitanje, pisanje radova, ali te aktivnosti najvećim dijelom ipak odrađujem u slobodno vrijeme. Uspjeh u znanstvenom radu neminovno zahtijeva kontinuirani angažman i rad, ali mi to ne predstavlja problem jer je to naprosto nešto što volim.

ENA: Uspijevam. Ponekad nije najjednostavnije, ali uz dobru organizaciju, fokus i želju, i da radiš ono što te ispunjava, a ne ono što ti crpi energiju i uz uvjet da ne očekuješ od sebe savršenstvo, sve je moguće.

HELENA: Zasad uspijevam, no vrlo je zahtjevno. Puno aspekata života trpi, posebno privatni život. Evo, trenutačno mi je puka sanjarija otići na neki koncert u gradu, na ljetnu terasu i popiti hladno piće da se malo opustim u dobrom društvu. U obiteljskom životu svakodnevno se trudim biti najbolja mama. Važno mi je biti s djetetom, čitati, crtati, igrati se vani na zraku, kuhati domaću hranu, uzgojiti rajčicu na terasi, imati ljubimce… Istovremeno tipkam znanstvene radove do kasno u noć, dižem se rano ujutro da prije jakog sunca odradim teren, kvalitetno pripremim nastavu za rad sa studentima. Ponekad samu sebe podsjetim da sam tek na početku obiteljskog života i karijere, pa me uhvati panika kako ću godinama gurati tim tempom. Tada se oslonim na supruga Hrvoja. On je zapravo moj stup. Svjesno je preuzeo veliki dio odgovornosti na sebe i na tome sam mu neizmjerno zahvalna. A moj uspjeh je ujedno uspjeh moje mentorice Renate Bažok, mojih kolegica i dragih prijateljica, Darije Lemić, Ivane Pajač Živković, Martine Kadoić Balaško, Maje Čačije, Sandre Skendžić i kolege Pave Ninčevića...

Danas i domaće znanstvene institucije mogu pružiti bolje uvjete, no kada bi vam se pružio izbor rada u inozemstvu ili ovdje, što biste izabrale?

JELENA: Smatram da bi svaki mladi znanstvenik trebao iskoristiti prilike za usavršavanje u inozemstvu. Ali, što se tiče samog rada u inozemstvu na nekoliko godina ili trajno, postoji mnogo drugih faktora koji bi utjecali na odluku. Konkretno, u mom slučaju ta odluka ne bi ovisila samo o meni. Ako je u pitanju samo posao, uvijek je pametnije otići nekamo gdje smatrate da bi vam bilo bolje. Ali u puno slučajeva morate uzeti u obzir obitelj, partnera i samu kvalitetu života. Ništa nije vrijedno ako vas to ne čini sretnima i ispunjenima.

IVANA: Ne isključujem ni jednu opciju i otvorena sam za sve prilike, ali za sada sam zadovoljna svojom pozicijom u Hrvatskoj. Ipak, smatram da je suradnja s inozemnim institucijama iznimno važna, pogotovo u malim strukama kao što je medicinska biokemija.

ENA: Primarno bi mi odluka ovisila o projektu na kojem bih radila i kvaliteti tima koji sudjeluju na projektu. S financijske strane, vani su mnogo bolji uvjeti, a samim time i kvaliteta života. Ovisi i gdje je to vani, ali u pravilu bih radije izabrala rad u inozemstvu.

HELENA: Imala sam priliku nekoliko mjeseci provesti u inozemstvu na različitim usavršavanjima i stipendijama. Zemlje koje su politički i društveno bolje uređene svakako nude i bolje uvjete rada. Jedno vrijeme je i kod mene bila prisutna želja da preselim obitelj van. Međutim, previše sam vezana za ljude i mjesto, a volim i karakteristični hrvatski šarm i radost druženja.

Pitanje za Jelenu Bijelić:

Izabrali ste kemiju kao svoju granu znanosti, tu je bilo u povijesti jako uspješnih žena. Zašto vas je baš kemija privukla?

Tijekom odrastanja zanimalo me je puno različitih stvari koje nisu bile sasvim povezane. Kemija je bila jedna od njih. Zašto baš kemija? Oduvijek sam bila znatiželjna, zanimalo me je kako funkcionira svijet, od čega smo građeni, od čega je građeno ono što nas okružuje. Ali, nije me zanimala samo teorija oko toga, htjela sam sama to istražiti. Sviđa mi se što je kemija eksperimentalna znanost i što sve zakone, tvrdnje i teorijske napise možete istražiti eksperimentalno i vidjeti svojim očima. Kada radite nešto što volite, ne radite to zbog uspjeha, profita ili nečeg drugog, radite to jer vas prvenstveno zanima, a uspjeh dođe sam po sebi.

Pitanje za Ivanu Lapić:

Laboratorijska medicina interesantno je područje gdje ste, očito, već uspješni. Osim hemofilije, jeste li se bavili i drugim područjima, možda virusima, u vezi s pandemijom?

Laboratorijska medicina doista jest zanimljivo i dinamično područje, a djelokrug mog rada unutar nje je relativno širok, pa tako sam do sada objavila radove iz područja optimizacije laboratorijskih procesa, laboratorijske medicine temeljene na dokazima pri čemu sam izradila meta-analizu, evaluacije laboratorijskih testova i uređaja te veći broj radova vezan uz pandemiju COVID-19. Od samih početaka, pandemija COVID-19 izazvala je neviđen znanstveni interes na svjetskoj razini i svatko je htio prvi doći do nekog saznanja ove potpuno nove i neistražene bolesti. Mogu reći da smo od samih početaka intenzivno pratili svaku novu publikaciju, svako novo saznanje i smišljali koji bi naš doprinos mogao biti u cijeloj priči. Priklonili smo se znanosti i zanemarili senzacionalizam koji nas napada sa svih strana. Trebalo je pametno osmišljavati, brzo djelovati i još brže pisati radove. U tome smo prof.dr.sc. Dunja Rogić, predstojnica Kliničkog zavoda za laboratorijsku dijagnostiku (KBC Zagreb) i ja bile odlično koordinirane. S ponosom mogu reći da je iz toga do sada proizašlo 5 znanstvenih radova u časopisima visokih čimbenika odjeka koji su indeksirani u bazi Current Contents. Ideje su se rađale spontano, kako se situacija razvijala, pa smo tako na početku ispitivali analitičke značajke seroloških testova i proveli probir asimptomatskih zdravstvenih djelatnika na prisutnost antitijela na SARS-CoV-2, analizirali smo utjecaj reorganizacije laboratorija zbog pandemije na vrijeme izdavanja nalaza u hitnoj službi, istraživali može li se na temelju nalaza krvne slike razlikovati bolesnike s COVID-19 infekcijom u ranoj fazi bolesti, a nastavili smo sa serološkim praćenjem odgovora na cijepljenje i nedavno objavljenim zanimljivim rezultatima o prisutnosti antitijela u slini kod osoba cijepljenih mRNA cjepivom. S istraživanjima u ovom području nastavljamo i dalje, i nadam se da ćemo ih jednako uspješno privesti kraju i publicirati.

Pitanje za Enu Melvan:

Mikrobiom je relativno nepoznati dio ljudskog organizma a iznimno bitan. Što ste zaključili o njemu, što će točno omogućiti model koji ste razvili?

Samo istraživanje je bilo u dva dijela. U prvom dijelu sam istraživala utjecaj probiotika i prebiotika na promjenu crijevne mikroflore pojedinaca koji boluju od prekomjerne tjelesne težine. U prvom dijelu sam zaključila da konzumacija probiotika, a naročito prebiotika, uvelike utječe na zdravlje crijevne mikroflore te pomaže razvoj „dobrih mršavih“ bakterija u crijevima pojedinaca koji boluju od prekomjerne tjelesne težine. U drugom dijelu istraživanja je standardni predator-pray model koji se već duže koristi u ekologiji primijenjen na sastav bakterija posebni zdravih, a posebno pretilih pojedinaca. Interakcije među bakterijama (odnosno njihovo ponašanje u crijevima) se značajno razlikuje kod te dvije skupine. Takav model nam omogućuje optimizaciju prehrane i uvođenje nutrijenata i kombinacija prebiotika i probiotika koji mogu pomaknuti promatrani bakterijski profil pojedinca u ciljanom smjeru. Ciljani smjer pozitivno je koreliran s omjerima rodova promatranih u volonterima koji imaju zdravi BMI raspon.

Pitanje za Helenu Virić Gašparić:

Osnovali ste znanstveni startup, što je zaista sjajno, ali je i vrlo ambiciozno. Onda vjerujem da mislite kako je poduzetništvo u znanosti kod nas održivo. Zašto?

Tako je. Zajedno sa kolegicom i prijateljicom doc. dr. sc. Darijom Lemić s kojom uspješno surađujem dugi niz godina, pokrenula sam startup naziva Go Green Ozonator (GGO3). Pridružio nam se i mladi kolega, student diplomskog studija fitomedicina, Pave Ninčević. Radimo na sustavu prijeme ozona otopljenog u vodi za ciljano i pravovremeno suzbijanje štetnih organizama koji se javljaju u plasteničkoj proizvodnji. Trenutno smo u fazi testiranja laboratorijskog prototipa i uspostavi suradnje s kolegama s FER-a za izradu softvera. Velik je to pothvat koji zahtjeva ulaženje u potpuno novo područje, područje poduzetništva. Ogromnu podršku i stručno vodstvo smo dobili kroz program SPOCK, FER-ov startap inkubator koji vodi kolega Matija Srbić. Kroz program smo imali priliku raditi sa brojnim vrhunskim stručnjacima iz područja razvoja hardvera, softvera, digitalnih tehnologija, Business Developmenta, Project Managementa, UI/UX dizajna, pravnih savjeta i dr. Svaki od mentora je na nas prenio vrijedno znanje i iskustvo. Zaista cijenimo njihovo uloženo vrijeme. Divno je biti dio te proaktivne zajednice koja ima istinsku želju napraviti promjenu u društvu i pomoći kolegama da se bespotrebno ne spotiču. Kroz program smo imali priliku i predstaviti svoju ideju na prvim natjecanjima. Na Green-Tech Hackathonu, održanom13. i 14. veljače 2021., u organizaciji Veleposlanstva Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske, Fil Rouge Capitala i Algebra LAB-a dobili smo priznanje za inovaciju i prvu nagradu u iznosu od 50.000,00 kuna. Osvojili smo i prvo mjesto i plaketu na natječaju za mlade inovatore “Digi Award 2021” prema izboru čitatelja Jutarnji.hr, održanog 25. svibnja 2021. u organizaciji Jutarnjeg lista i europarlamentarca Valtera Flege. Ostvarili smo i prvi ugovor o suradnji s farmaceutskom tvrtkom koja nam je prvi partner i investitor. Uspjesi iza nas su nam osigurali mjesto za predstavljanje inovacije na 12. Međunarodnom sajmu inovacija u poljoprivredi, prehrambenoj industriji i poljoprivrednoj mehanizaciji AGRO ARCA 2021, koji će se održati od 02. do 04. srpnja u gradu Prelogu u organizaciji Udruge inovatora Hrvatske i Grada Preloga te u suorganizaciji Hrvatske zajednice tehničke kulture. Pokrovitelji sajma su Ministarstvo poljoprivrede i Ministarstvo znanosti i obrazovanja. Također smo pozvani predstaviti inovaciju na „The Women in Tech Balkans Summit“ koja će se održati 1. srpnja 2021. godine u Dubrovniku. S vremenom planiramo širenje i na druge ciljane skupine – sustave skladištenja hrane (silose) i transporta hrane te fitosanitarnu inspekciju putem koje se odvija unos biljnog materijal preko državnih graničnih prijelaza. I dalje nastavljamo intenzivan rad na razvoju inovacije, testiranju i prijavi na razne natječaje. Vjerujemo u svoje rješenje i nadamo se da će uskoro biti i komercijalno dostupno.