Egzekucija Kim Jong-nama, polubrata sjevernokorejskog diktatora Kim Jong-una, otrovnim sprejom u zračnoj luci u malezijskom gradu Kuala Lumpuru, podsjetila je na vremena kada su egzekutori različitih tajnih službi eliminirali “državne neprijatelje” metodama poput onih iz filmova o Jamesu Bondu.
Iako je takvih ubojstva zasigurno bilo i prije, prvi slučaj koji je privukao veliku pažnju svjetske javnosti bilo je ubojstvo bugarskog disidenta Georgija Markova u Londonu 1978. godine.
Cijeli slučaj dobio je ime “bugarski kišobran” jer je ubojica Markova na mostu Waterloo 7. rujna 1978. ubo vrhom kišobrana u nogu i u njega ispucao kuglicu s otrovnim ricinom. Markov je preminuo četiri dana poslije u bolnici.
Istraga je pokazala kako je ubojica vjerojatno bio danski državljanin, plaćenik obučen u Bugarskoj, a metoda i način ubojstva vukli su trag sve do sovjetskog KGB-a. Međutim, i nakon više od trideset godina istražitelji u Bugarskoj, kao i u Velikoj Britaniji, nisu uspjeli identificirati počinitelja i podignuti optužnicu.
Drugi poznati slučaj je onaj vođe palestinskog Hamasa Khaleda Meshaala, kojeg je u Jordanu, gdje se tada skrivao, u rujnu 1997. godine, otrovao agent izraelskog Mossada. No, agent je otkriven i uhićen, a u zamjenu za njegovo oslobađanje Izrael je morao isporučiti protuotrov.
Khaled Meshaal uspio je preživjeti iako je već bio pao u komu. Sedam godina poslije, 2004., uslijedio je čitav niz napada otrovnim sredstvima od kojih su dva završila smrtnim posljedicama.
U rujnu 2004. godine lider ukrajinske oporbe Viktor Juščenko koji se na izborima borio protiv proruskog kandidata Viktora Janukoviča, otrovan je dioksinom koji mu je u potpunosti izmijenio površinu lica.
Juščenkove pristalice optužili su rusku obavještajnu službu da stoji iza napada. Juščenko se oporavio i pobijedio na predsjedničkim izborima.
Gotovo istovremeno, u rujnu 2004. na letu između Jakarte i Amsterdama, arsenom je otrovan indonezijski borac za ljudska prava Munir Said Thalib. Za njegovo ubojstvo osuđen je pilot zrakoplova koji ga je navodno otrovao po nalogu indonezijskih vlasti, a presudu suda koji ga je proglasio krivim, poništio je dvije godine kasnije indonezijski vrhovni sud.
U studenom 2004. u francuskoj vojnoj bolnici od još uvijek u potpunosti nerazjašnjenog uzroka preminuo je palestinski vođa i čelnik PLO-a Yasser Arafat. Obdukcija je pokazala kako u Arafatovu tijelu nema znakova trovanja, no na osobnim stvarima Yassera Arafata pronađena je visoka koncentracija radioaktivnog polonija pa i dalje postoji teorija kako su ga zapravo otrovali izraelski agenti.
Možda najrazvikaniji i medijski najpoznatiji slučaj ubojstva trovanjem jest onaj bivšeg ruskog špijuna Aleksandra Litvinjenka koji je ubijen u Londonu u studenom 2006. godine. Litvinjenko je otrovan radioaktivnim polonijem 210 koji mu je ubačen u čaj koji je pio u svom londonskom hotel
u. Bivši agent Kremlja bio je na udaru Moskve jer je kritizirao režim i optuživao ga za politička ubojstva, posebno ono Ane Politkovskaje.
Nakon što je završio u bolnici bivši ruski agent preživio je u teškim mukama još tri tjedna, nakon čega je preminuo. Nakon što su britanski istražitelji potvrdili tezu kako je Litvinenko otrovan radioaktivnim polonijem, svi tragovi vodili su prema Kremlju, no ondje nisu bili spremni na suradnju pa je odnos između Moskve i Londona ozbiljno poljuljan.
Za ubojstvo je osumnjičen Andrej Lugovoj, agent KGB/FSB-a, koji je i sam završio u bolnici zbog radijacije. Istražitelji su u njegovoj prtljazi, hotelskoj sobi te u zrakoplovu kojim je doputovao u London pronašli tragove radijacije. Lugovoj je zadržan u Velikoj Britaniji koja ga je odbila izručiti Rusiji.
>> Pritvorena i druga žena osumnjičena za ubojstvo polubrata Kim Jong-una
>> Je li opsjednutost Facebookom stajala života polubrata sjevernokorejskog vođe
Lugovoj je u Moskvi, mislim da Britanija trazi njega, a Rusija ne zeli izručenje nakon obavljenog oosla