Njegova je slika o samome sebi dvostruka: doživljava se vitezom koji će spasiti svijet, ali i zombijem. Sam je, odbačen, ima sadističke fantazije. Ključ treba tražiti u odnosu s majkom. Anders Behring Breivik muškarac je koji mrzi žene. Tako u razgovoru za Večernji list govori pisac Aage Storm Borchgrevink, čija je knjiga "Norveška tragedija" izašla prije nekoliko dana. Na 380 stranica govori o formativnim godinama ubojice koji je lani smaknuo 69 ljudi, a sve kroz dokumente psihijatara. Obitelj Breivik, naime, bila je godinama u tretmanima različitih institucija.
>> Objavili knjigu sa 7000 e-mailova masovnog ubojice Breivika
>> Francuski pisac Millet: Breivik je ono što Norveška zaslužuje
Majčina nebriga
– Želio sam pisati o političkoj radikalizaciji na internetu. No nakon razgovora s obiteljima, svjedocima, ljudima bliskih Breiviku, uvida u opsežnu dokumentaciju psihijatara i centara za socijalnu skrb, promijenio sam mišljenje. Pitao sam se odakle tolika mržnja. Iznova sam iščitavao njegov Manifest jer sam znao da u tome leži ključ razumijevanja. Politička agenda, desničarstvo i radikalizam samo su površina – kaže. Indikativna je rečenica kako "uloga žene kao majke treba biti reducirana na davanje jajašca za potpomognutu oplodnju". U dokumentaciji je našao opise majčine nebrige i zapuštanja. Kad je 1983. sa četverogodišnjim sinom primljena u Centar za dječju psihijatriju, kazala je kako ju je mučio još u trudnoći jer ju je "namjerno udarao". Psihijatri su bili jednoglasni: odnos s primarnim skrbnikom, majkom, nikada nije uspostavljen.
– Liječnici konstatiraju reaktivni poremećaj privrženosti – kaže. Breivik je odrastao bez osjećaja sigurnosti i odnosa s drugima. U kasnijim godinama bio je zbunjen i nesiguran. Majka je prema Andresu igrala toplo-hladno. U jednom trenu, piše psihijatar, govori mu maznim glasom, zatim ga udari i kaže mu neka umre. Dijete ostaje mirno, smiješi se, govori da ga ne boli i tako izaziva.
– Breivik je za nju bio odrasla, nasilna osoba iako je bio dijete – objašnjava autor. Dok ga je dojila, govorila bi kako je agresivan, hiperaktivan i koliko se veže za nju. Odnos je imao seksualnu komponentu: "Spavaju u istom krevetu s tjelesnim kontaktima", napisao je psihijatar. "Riječ je o ženi s graničnim poremećajem osobnosti koja projicira primitivne agresivne i seksualne fantazije na dijete." Psihijatar je preporučio izdvajanje djeteta iz obitelji. Kad su se Breivikovi rastajali, otac je tražio skrbništvo. Odbili su ga.
Analiza slučaja
– Centri za socijalnu skrb bili su protiv. Taj je momenat važan: pokazuje kako se prije 30-ak godina država nije željela miješati u odnos majke i djeteta jer je smatrala da na to nema prava – kaže Borchgrevink. No je li knjiga apologetska, prikazuje li Breivika žrtvom i traži li opravdanje?
– Ne, nipošto. Samo dajem uvid kako bismo ga razumjeli. I danas u Norveškoj nije jasno kako se pokolj mogao dogoditi. Ne krivim ni majku – kaže te zaključuje: – Ovo je analiza Breivikova slučaja. Generalizacija da bi netko drugi, koji dolazi iz slične situacije, postupio jednako, ne stoji.
kamo li sreće da te nije ni rodila!