Ubo ga nožem u prsa: Dvije godine djelomično uvjetne zatvorske kazne za Nenada Majstorovića

Zbog usmrćenja Ivice Ivande (45), kojem je 30. prosinca 2017. godine u prsa nakon svađe u kafiću “Kabrio” na zagrebačkoj Kustošiji zabio 32 centimetra dugačak nož, u petak je na Županijskom sudu u Zagrebu na dvije godine djelomično uvjetne zatvorske kazne nepravomoćno osuđen danas 54-godišnji Nenad Majstorović. Konkretnije, Majstoroviću je izrečeno 10 mjeseci bezuvjetnog zatvora te godina i dva mjeseca uvjetnog zatvora koje neće morati odslužiti ako u iduće tri godine ne počini novo kazneno djelo. S obzirom na to da mu se od kazne oduzima vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru, u kojem je bio od 30. prosinca 2017. do 12. travnja 2018. godine, ispada da će, ako presuda postane pravomoćna, iza rešetaka provesti tek nešto više od šest mjeseci.

Zgrabio ga rukama za vrat

Ubojstvu koje se dogodilo tog 30. prosinca oko 5.30 sati prethodili su svađa i naguravanje između Nenada Majstorovića i Ivice Ivande, koji je tada bio u vezi s Majstorovićevom bivšom suprugom, koja je cijelom događaju i svjedočila. Obojica su u kafić stigli između 22 i 23 sata te su pili i međusobno se povremeno psovali i dobacivali si, a sve je eskaliralo nakon što je Ivanda izvrijeđao Majstorovićevu bivšu suprugu i nakon toga krenuo prema zahodu. Nenad Majstorović je krenuo za njim te su se počeli naguravati, a u tom naguravanju Ivanda ga je najprije jednom, a potom objema rukama uhvatio za vrat i odgurao do šanka te ga pritisnuo uza nj leđima. Majstorović je u tom trenutku uzeo nož i zabio ga Ivandi u prsa, a o tome koliko je snažan bio taj ubod, dovoljno govori činjenica da je ubodna rana bila duboka 21 centimetar. S obzirom da je oštrica noža dugačka 19 centimetara jasno je da je Majstorović čak i dio drške noža “ugurao” u Ivandino tijelo. Ivanda se potom srušio na pod.

– Odmah nakon što se to dogodilo okrivljenik je pokušao pomoći Ivandi, zvao je hitnu i davao sve od sebe da ga pokuša oživiti, ali unesrećenom pomoći nije bilo. Isto tako, i prije i za vrijeme i nakon postupka pokazivao je iskreno kajanje, plakao je na sudu, i to ne zato što glumi, nego zato što se doista tako osjeća. Također, redovito odlazi na grob unesrećenog i tamo ostavlja cvijeće, što sve pokazuje da mu je iskreno žao zbog tog kobnog događaja – objasnio je na izricanju presude predsjednik sudskog vijeća Vjeran Blažeković, koji je rekao kako zbog svega navedenog smatra kako bi bezuvjetna kazna od dvije godine zatvora bila prestroga.

Isto tako, treba napomenuti i kako je Majstorović najprije bio optužen za ubojstvo, a riječ je o kaznenom djelu za koje minimalna predviđena kazna iznosi pet godina zatvora, ali je optužnica poslije promijenjena te mu se na teret više nije stavljalo ubojstvo, nego usmrćenje Ivice Ivande, što je znatno blaža kvalifikacija za koje su predviđene kazne zatvora u iznosu od minimalno jedne, a maksimalno deset godina.

Prekvalifikacija težine djela zbila se zato što je prvi vještak psihijatar tvrdio kako Majstorović nije bio u stanju jakog straha u trenutku kad je ubo Ivandu, no psiholog koji je vještačio ubojicu s tim se nije složio. Sud je odredio novo vještačenje na kojem je drugi vještak rekao kako je Majstorović bio u stanju jake prepasti i ugroze za vlastiti integritet, a to je potom potvrdio i treći vještak, nakon čega tužiteljstvo nije imalo izbora te je moralo promijeniti optužnicu. Prema zakonu, usmrćenje je definirano kao događaj u kojem “netko usmrti drugu osobu jer je njezinim napadom bez svoje krivnje doveden u stanje dugotrajne patnje, jake razdraženosti ili prepasti”, a vještaci su utvrdili kako je Majstorović bio u stanju prepasti.

– Nisam kriv, nisam mogao nigdje nakon što me on tamo stisnuo, nisam se mogao nikako drugačije obraniti – tvrdio je optuženik na sudu iznoseći svoju obranu, ali sud njegovim riječima nije povjerovao.

Platit će desetinu troškova

Vijeće je ustvrdilo kako Majstorović, dok ga je Ivanda držao pritisnutog uz šank, nije trebao zgrabiti nož, nego je mogao posegnuti za nekim od mnoštva drugih predmeta, poput čaša ili šalica koje su se tamo nalazile, i Ivandu udariti njima te se tako obraniti. Isto tako, čak i kada je već posegnuo za nožem, nije bilo potrebno da Ivandu, koji ga je držao rukama za vrat, ubode u prsa, nego ga je jednostavno mogao ubosti u ruku ili negdje drugdje i ovaj bi ga onda pustio.

Zbog tih razloga nije prošla teza obrane koja je tvrdila da je riječ o klasičnom primjeru nužne obrane. Na kraju je određeno i kako osuđenik ne mora platiti svih 200 tisuća kuna, koliko iznose sudski troškovi, s obzirom na to da, kada se uzme u obzir njegovo financijsko stanje, tu svotu vjerojatno nikada ne bi skupio. Zbog toga mu je određeno da mora “pokriti” samo troškove psihijatrijskih vještačenja koji iznose 19,5 tisuća kuna.