Raspad sistema, sustava i društva. Tako bi se u najkraćim crtama moglo opisati ono što se događa nakon što je Filip Zavadlav (25) u centru Splita hicima iz kalašnjikova ubio Marina Bobana (25), Juricu Torlaka (38) i Marina Ožića Paića (25). Jer, kako dani odmiču i u javnost isplivava sve više podataka o osumnjičenom Zavadlavu i njegovim žrtvama, sve je jasnije da institucije, koje se često populistički poziva da rade svoj posao, taj posao, kao ni mnogo puta do sada, nisu odradile.
Prebacivanje loptice
Osim toga, kao što je u Hrvatskoj već postao običaj nakon tragedija, zločina i havarija, svi odgovorni, a u ovoj sumornoj priči takvih je poveći broj – od obitelji i susjeda, preko Centra za socijalnu skrb pa do policije, tužiteljstva i sudova – bave se posljedicom, a ne uzrokom. Pri tome prebacujući lopticu odgovornosti s jednih na druge. Tako je splitska policija dan nakon suludog ubilačkog pohoda mirno objasnila da su svi upleteni u priču od ranije bili poznati policiji. Ali ta policija, kojoj su i počinitelj i žrtve od ranije bili poznati zbog raznih kaznenih i prekršajnih djela, kako su pojasnili, ništa nije mogla napraviti da krvoproliće spriječi jer žrtva i počinitelji nisu bili međusobno povezani!? Odnosno nitko od njih policiji nije prijavio ni prijetnje ni ucjene ni zlostavljanja pa policija nije mogla proaktivno djelovati. Uz to će se pravdati i da je Ožić Paić bio na slobodi iako je u listopadu lani uhićen s 300 grama heroina. Policija ga je kazneno prijavila tužiteljstvu, koje za njega nije tražilo istražni zatvor. U splitskom ŽDO-u na tu strelicu iz policije odgovaraju da je Ožić Paić priznao da je heroin posjedovao pa zbog toga nisu mogli tražiti da ga se pritvori zbog mogućeg utjecaja na svjedoke jer se njegovim priznanjem ta opasnost izgubila. S druge strane, imao je čistu kaznenu evidenciju pa ga se nije moglo pritvoriti zbog opasnosti od ponavljanja djela. I sada dolazimo do najvećeg problema cijele priče. I Zavadlav i njegove žrtve su recidivisti, godinama poznati policiji, s malo ili nimalo pravomoćno okončanih sudskih postupaka.
Zavadlav je prijavljivan zbog imovinskih delikata, obiteljskog nasilja te prijetnji. Torlak je prijavljivan zbog neovlaštenog držanja oružja, zbog prijetnji te sankcioniran zbog nošenja noža. Ožić Paić prijavljivan je zbog imovinskih delikata i droge, a Boban zbog imovinskih delikata i višestruko zbog prometnih prekršaja. No problem je što većina tih postupaka nije pravomoćno okončana, što znači da im je kaznena evidencija, pogotovo kada je droga u pitanju, čista. Istina, trojica ubijenih za nešto su i osuđena pa je tako Torlak bio osuđen na tri godine zatvora zbog nesreće sa smrtnom posljedicom, dok su Ožić Paić i Boban, kao maloljetnici na Županijskom sudu u Splitu, osuđeni zbog razbojstva.
Brisana evidencija
Ožić Paić je 8. studenog 2013. osuđen na pridržaj maloljetničkog zatvora u trajanju od tri godine, a određen mu je i psihosocijalni tretman te obveza pohađanja nastave. Boban je 6. srpnja 2012. zbog razbojstva bio poslan u odgojnu ustanovu te je i njemu određena redovita mjera pohađanja škole. No kako su bili maloljetnici te kazne su im, sukladno zakonu, nakon nekog vremena izbrisane iz kaznene evidencije. Jesu li imali kakvih postupaka i na Općinskom sudu u Splitu, sa suda nam do zaključenja broja nije odgovoreno. No, ako ih je policija prijavljivala, a tužiteljstvo optuživalo, pravo je pitanje što se u bespućima hrvatskog pravosuđa s tim postupcima dogodilo? Jer, da sudovi brže dovršavaju postupke zbog prijetnji, nasilja, krađa, dilanja droge..., onda zasigurno stotine recidivista ne bi šetale po cesti niti bi Filip Zavadlav uzeo pravdu u svoje ruke.
Ma dajte molim vas,kod nas je idila.