Ubojica iz Osla mrzio je sve; muslimane, strance, useljenike...

Neprirodan mir koji se uvukao u Oslo dan nakon krvavog pokolja u kojem su ubijene najmanje 92 osobe – a broj raste – prekinut je jučer u rano poslijepodne.

Evakuiran je trg Suli, jedno od najpopularnijih sastajališta u tom gradu, zbog moguće bombe. U tom trenutku trajalo je ispitivanje Andersa Beringa Breivika, tridesetdvogodišnjaka osumnjičenog da je počinio dva smrtonosna napada u Oslu i okolici, na otoku Utøyi.

Tako se u trenu okrenula prva – a sad se vidi i ishitrena teza – da iza napada stoje islamistički radikali, već da je napad zapravo bio uperen protiv muslimana, useljenika...

Krivci s istočne strane

– Anders Bering Breivik je, iz kako se naglašava, “zapadnog dijela Osla”. Oslo ima neprirodnu podjelu na zapadni i istočni dio – u “istočnom Oslu” geta su doseljenika, obojenih, muslimana, dimija i feredža, džamije... U njemu su svi problem za većinu sa zapadne strane – simpatizere ekstremne desnice – govori nam novinar i društveni analitičar Milan Borojević, koji već dugo živi u Oslu.

– Isključivo je naglašeno da Breivik nije nacist, nego je protiv multikulturnog društva, protiv norveške politike otvorenog naseljavanja, antiislamist…

Bio je simpatizer FRP partije (Partija progresa), koja je druga najjača stranka u Norveškoj i otvoreno se zalaže protiv otvorenih norveških granica i multinacionalnog društva u današnjem obliku, ali je nedavno izjavio da čak ni Partija progresa nije ispunila njegova očekivanja – kaže Borojević.

Anders Breivik je vlasnik tvrtke Breivik Geoform, koja je osnovana prije dvije godine, bavi se uzgojem povrća, lubenica i rijetkih biljaka. Nedavno se preselio iz Osla u mjesto Rena prema švedskoj granici.

Preko svoje tvrtke imao je mogućnost nabaviti velike količine umjetnog gnojiva, a da se to ne poveže sa svrhom za koju mu je ono bilo potrebno.

Naime, bombaški napad na zgradu vlade u Oslu izveden je bombom kakvom su se poslužili napadači koji su izveli pokolj u Oklahomi – bombom napravljenom od umjetnog gnojiva.

– U Norvežane se uvukao strah – govori Borojević o tome kako se živi dan nakon napada. Zastave su spuštene na pola koplja. Masakr je proglašen je nacionalnom katastrofom. Centar grada i dalje je blokiran za građane. Kretanje im je ograničeno, posvuda su crveno-bijele trake s natpisom ”stop-policija”, koje omeđuju prostor kvarta grada u kojem se nalaze zgrade vlade i zgrade ministarstva. Stotine dobrovoljaca i članova civilne zaštite, vatrogasaca i osoba obučenih za borbu protiv vremenskih nepogoda, liječnika i zdravstvenih radnika i dalje je angažirano na terenu.

– Rana nanesena Norveškoj je duboka, iza nje će ostati ožiljak za sva vremena, nakon kojeg ova zemlja najvjerojatnije nikada više neće biti kakva je do petka bila. Nešto će se uskoro morati mijenjati u norveškom društvu, ističe se u svakom podsjećanju na duboku bol koju doživljavaju Norveška i njezini građani, prije svega kada je riječ o organiziranju nacionalne sigurnosti – kaže Borojević.

Previše sloboda

Borojević objašnjava kako je bilo moguće da se takvo što dogodi u zemlji demokracije, koja je pet godina zaredom, po statistikama UN-a, proglašavana za najbolje mjesto za život na Zemlji.

– Ovo je policijska zemlja jer u njoj ništa ne promiče kontroli, odnosno sve je registrirano. No, u okvirima demokracije previše je sloboda u kojima svatko radi što misli da može, a pravila su iznijansirana samo kada je država posrijedi. Pa je tako i policija nezadovoljna, smatra da je preopterećena i premalo plaćena. Ukidaju se policijske stanice u manjim mjestima, odgovornost se veže za najbliži regionalni centar.

Za ozbiljni kriminal, nasilje i silovanje, mora se računati s najmanje pola sata do dolaska policije – objašnjava Milan Borojević. Kaže da postoji tisuću kriznih centara za žene, godišnje bude oko 5000 silovanja, a ne optuži se nijedan silovatelj.

Nedavno je djevojka silovana u centru Osla, na stubama ispred parlamenta, i opet je “vuk pojeo magarca”. Za kriminalne radnje u sferi ekonomskog kriminaliteta, tvrdi on, slučaj se ”ne isplati” podizati za pronevjeru (pljačku) manju od milijun kruna (približan je to iznos i u kunama) jer više novca stoje istraga i pravosudni postupci…