Premda su Bokšić i Šuker bili sjajni napadači u klubovima, najubojitiji su bili zajedno, u dresu reprezentacije. Nijedan tandem hrvatskih napadača nije se tako dobro nadopunjavao kao njih dvojica.
Šuker je bio kralj kaznenog prostora, hladnokrvni realizator koji je na metar kvadratni mogao okrenuti svaku obranu i poentirati iz nemoguće situacije, dok je Bokšić bio brzanac, sa sjajnim prodorom i driblingom, te je spretno koristio fokusiranost protivnika na Šukera. Nešto slično danas prezentiraju Rebić i Livaja, dvojac koji podsjeća na Bokšića i Šukera.
– Moraju njih dvojica još puno “pure pokusati” da bi ih se usporedilo s Bokšićem i Šukerom, ali nedvojbeno se radi o vrhunskim talentima, koji podsjećaju na njih dvojicu. Možemo se nadati i priželjkivati da su oni budućnost hrvatskog nogometa – nada se Miroslav Ćiro Blažević, koji je vodio Bokšića i Šukera.
– Imao sam sreću da ih vodim, ali i nesreću da Bokšić nije bio s nama na EP-u 1996. i SP-u 1998. Da je, bili bismo i europski i svjetski prvaci.
Bokšić i Šuker postali su imena i prije odlaska u inozemstvo, a ovi mladići će to morati postati vani.
– To im može biti i prednost i nedostatak, pitanje je na koga nalete. Radi se o izuzetno potentnim igračima, kakvih je Hrvatska proizvela jako puno, no neke smo mi treneri “zajebali” – upozorio je trener svih trenera.
Zoran Vulić odlično poznaje taj dvojac. Livaju prati godinama, a baš pod njegovom trenerskom palicom Rebić je najviše napredovao i privukao pažnju velikih klubova.
– Antina kvaliteta je da može igrati u bilo kojem sustavu, na sve tri pozicije u napadu i zato se njih dvojica tako dobro slažu i nadopunjuju. Livaja je također sjajan igrač, hladnokrvni killer. Žao mi je što svoj talent nije pokazao kod nas, nego je rano otišao vani. No, igrama u Interu pokazao je kvalitetu i opravdao dovođenje u tako veliki klub. Obojica su strašno jaki na driblingu, to je njihova najveća kvaliteta, obojica imaju i lijevi i desni gard, a takve je igrače najteže čuvati, oni mogu probiti svakoga – tvrdi Vulić i dodaje:
– I mene ovaj tandem podsjeća na Bokšića i Šukera, premda je rano govoriti da će ih dostići. No sigurno je da imamo dva napadača za koje će čuti Europa i svijet.
U to je siguran i Alen Bokšić, koji je nedavno o Anti Rebiću rekao:
– Meni se čini da je fizički puno moćniji nego što sam ja bio u njegovim godinama. Bit će mi drago postane li mali jednog dana pravi igrač. Čujem da je momak “zdrav u glavi”. Ima i sreću da klub ima strpljenja s njim, da ga dobro i pametno savjetuju, a to je sada najvažnije. Tek mu je 19 godina i treba ga pustiti da se razvija u miru, da postane “originalni Rebić”, a ne “kopija Bokšića” ili nekog drugog.
Ante Rebić složio se s Bokom.
– Glupo mi je govoriti o usporedbama, neka to rade drugi. Meni bi drže bilo da za koju godinu neke mlade igrače uspoređuju s nama dvojicom.
Kaže da mu se Livaja jako svidio.
– Slažemo se i na terenu i u slobodno vrijeme, a kad god igramo skupa, uglavnom zabijamo i pobjeđujemo. Dosta smo različiti tipovi igrača i dobro se nadopunjujemo. On je miran na lopti, zna je sačuvati i tehnički je jak. To potvrđuje i njegova karijera. Ne pruža se svakome prilika da igra u Italiji, a pogotovo da igra dobro i zabija golove kao Marko – kaže Rebić.
Dvojac je bio superuspješan u prve dvije utakmice SP-a do 20 godina u Turskoj. U prvoj je Livaja asistirao Rebiću za jedini gol u pobjedi nad Urugvajem, a protiv Uzbekistana je Rebić uzvratio i asistirao Livaji za izjednačujući gol...