Tko je u noći na 23. studenoga 1990. na raskrižju cesta Obrovac - Zadar - Žegar - Knin pucao na policijski automobil u kojem su bili pripadnici MUP-a RH Goran Alavanja, Stevan Bukarica i Jovo Graovac, pri čemu je Alavanja ubijen, vjerojatno se neće nikada doznati. Pogotovo nakon što je Županijski sud u Zadru obustavio istragu protiv Luke Ličine, osumnjičenog za Alavanjino ubojstvo.
Nedostupan pravosuđu
Istraga je obustavljena nakon žalbe Ličinina odvjetnika jer je sud smatrao da nema dovoljno osnova sumnje da je Ličina ubio Alavanju. Naime, Ličina, protiv kojeg je istraga prvi put pokrenuta još 1994., nije dostupan hrvatskom pravosuđu, a tijekom svih ovih godina nije ispitan kao osumnjičenik.
Iako su u automobilu nađenom pored mjesta događaja nađene uplatnice na Ličinino ime, to za sud nije dovoljan dokaz da je on počinitelj jer je, po stavu suda, te uplatnice tamo mogao staviti bilo tko.
Nadalje, Ličinu nitko od osoba koje su nazočile tom događaju nije prepoznao, a činjenica da je jedan od policajaca koji je radio očevid naveo kako je "bilo opće poznato da je Ličina sudjelovao na barikadama", koje su u to vrijeme diljem Dalmacije postavljali pobunjeni Srbi, za sud nije bila dostatna jer za takvo što, kažu, nisu predočeni dokazi.
Nakon prve istrage koja je protiv Ličine pokrenuta 1994., tužiteljstvo je 2001. protiv njega proširilo istragu i zbog pokušaja ubojstva. I ta je istraga bila obustavljena zbog nedostatka dokaza, a tužiteljstvo je cijelu stvar pokušalo ponoviti u travnju ove godine, pozivajući se na iskaze svjedoka koji su "Ličinu prepoznali kao osobu koja je sudjelovala na barikadama".
Na to ponovno otvaranje istrage žalio se Ličinin branitelj, a sud je njegovu žalbu uvažio, uz napomenu da tužiteljstvo može nastaviti provoditi izvide te ponovo otvoriti istragu samo prikupi li dovoljno kvalitetne dokaze. Alavanja je ubijen sa dva hica, nakon čega su ubojice izbacili njegovo tijelo iz automobila.
Ranjen je bio i Bukarica, dok je Graovac bio neozlijeđen. Njima su ubojice naredili da iziđu iz vozila, a Graovac je u istrazi kazao da je čuo rafal s lijeve strane.
– Prije pucnjave ništa nisam vidio ni registrirao, a nakon toga opazio sam da Alavanja sjedi nepomično. Potom sam vidio kako je meni nepoznata osoba dohvatila Bukaricu te ga izvukla iz vozila govoreći: Ne mrdaj! Zatim su me neke ruke dohvatile te su mi rekli: Izlazi! – kazao je Graovac. Bukarica je rekao da su napadači bili maskirani potkapama, te da ga glas jednog od njih podsjeća na nekoga, no nije znao reći na koga.
Alavanja je imao 27 godina kada je ubijen i zaveden je u Registru hrvatskih branitelja, sa 111 dana borbenog staža, a njegova obitelj ostvaruje prava prema Zakonu o pravima hrvatskih branitelja. I dok je po jednima Alavanja prva žrtva Domovinskog rata, koja je zatajena jer je bio Srbin, neke braniteljske udruge to osporavaju, navodeći da je on bio pripadnik pobunjenih Srba, te da kao takav i nije smio biti u Registru hrvatskih branitelja. Pobornici te teze navode da je on sam tražio premještaj iz Benkovca u Biograd jer nije htio nositi hrvatski grb te da njegova obitelj nije htjela da na njegovu pogrebu bude netko iz tadašnjeg državnog vrha. Govoreći o tome u studenome 2008. za Večernji list, Alavanjin otac Milan kazao je kako se htio u miru oprostiti od sina, pa nije htio da itko dođe. Kazao je da su ipak došli mnogi te da mu je brzojav sućuti poslao i predsjednik države.
"Zamka kreatora terora"
S druge strane, dan nakon Alavanjina ubojstva Saboru se obratio tadašnji ministar policije Josip Boljkovac te kazao:
– Ovi ljudi nove su žrtve hajdučije i razbojstva i stradali su obavljajući svoju dužnost. Ovaj incident još je jedna potvrda da su oni koji su pravili program razbojstva kao i uvijek kada je hrvatski narod bio pred povijesnim odlukama odlučili da mu stanu na put. Sada su u tom programu žrtve Srbi, i to oni koji se ne žele pridružiti hajdučiji i koji ne žele autonomnu pokrajinu Srbiju. No, nećemo pasti u zamku kreatora ovog terora...
I dok se, kao i oko svega u Hrvatskoj, suprotstavljene strane prepucavaju nudeći samo svoje činjenice i istinu, jedina neosporna činjenica za sada je da ubojica Gorana Alavanje, tko god to bio, 25 godina izmiče ruci pravde.