Božić, dan Isusova rođenja, kršćanski je blagdan koji se slavi 25. prosinca po gregorijanskom kalendaru, dok ga crkve koje se pridržavaju julijanskog kalendara obilježavaju 7. siječnja, što je 25. prosinca po starom kalendaru. Do uvođenja Gregorijanskoga kalendara u 16. stoljeću, Božić se smatrao početkom nove godine.
Budući da u Novom zavjetu nije navedeno kada se točno rodio Isus, prvi kršćani nisu slavili Božić, nego samo Uskrs. Božić se počeo slaviti u Rimu u 4. stoljeću. Zanimljivo je kako su protestanti osudili božićno slavlje. Naime, 1647. godine engleski su puritanci zabranili Božić u Engleskoj, a zabrana je nakon desetljeća ukinuta. Istodobno se u kolonijaliziranoj Americi proširilo slavljenje Božića...
To je što se tiče činjenica. A što je s duhom Božića? Maleno djetešce koje se rodilo u štalici u središtu je iskonskog Božića. Ono nas učini nadi, ljubavi, skromnosti. Ohrabruje nas i pokazuje da je sve moguće. S vremenom je pak materijalno zasjenilo pravi duh Božića i njegove vrijednosti, a mnogoj su djeci prva asocijacija na taj blagdan Djed Božićnjak i pokloni. I nisu više dovoljni ni slatkiši, naranče, tople rukavice ili šal, nego se i djeci od sedam ili osam godina poklanjaju visokovrijedni pokloni, od skupe i markirane odjeće, skupih igračaka ili pozamašnih iznosa novca. Roditelji, odnosno odrasli su oni koji djeci trebaju usaditi pravi duh Božića.
Mi smo ti koji im kupujemo skupe poklone, kitimo bor već koncem listopada i natječemo se u blještavilu uređenja našeg doma. Isus se, pak, rodio u štalici. Kapitalizam je sve pretvorio u utrku za novcem. Adventski sajmovi odavno su postali prvorazredni turistički događaj, dok se pravo, duhovno vrijeme pripreme za blagdan potisnulo u drugi plan.
Učimo djecu da sanjaju, maštaju, da vjeruju kako je sve moguće. I da se ne može sve kupiti novcem. Mir i obitelj definitivno se ne mogu platiti, ali se za njih možemo izboriti. Provedimo vrijeme pred blagdane zajedno, bez obzira jesmo li vjernici ili nismo. Zajedništvo i potpora ionako su univerzalni, i potrebni svima, bez obzira na boju kože ili vjersko opredjeljenje. Jer, ako djecu učimo da su pokloni najvažniji, odgojit ćemo ljude koji će sutra možda i sebe i druge mjeriti kroz novac. Posjećujemo li advente, u svome gradu ili inozemstvu, neka nas vodi želja za druženjem i zajedničkim trenucima, stvaranje uspomena, a ne prestiž u koju europsku metropolu ćemo otputovati i što ćemo tamo kušati. U konačnici, bit ćemo zadovoljniji i sretniji.
>>> FOTO Počela je božićna čarolija diljem Hrvatske: Evo kako izgleda advent diljem Hrvatske