Nakon pet mjeseci uredne trudnoće mladom paru iz Ilčića nedaleko od Opatije liječnici su priopćili kako im dijete neće preživjeti zbog teške anomalije. U riječkom KBC-u pacijentici su rekli kako može čekati termin poroda ili otići u Sloveniju obaviti postupak za 5000 eura. No to je bila laž. Sve što je majci u Rijeci uskraćeno, u Zagrebu nije. Zbog dijagnoze nespojive sa životom, etičko povjerenstvo je odobrilo prekid trudnoće, a slučaj sablaznio zagrebačke kolege.
Na preglede su odlazili redovito. Pet mjeseci trudnoće kao iz udžbenika. Sve do kraja studenog. ''Dolazim na pregled kod ginekologa koji mi govori da ne vidi djetetovu glavu, da mu je čudno i da mu se to još nije dogodilo u karijeri. Da ja trebam ići u KBC Rijeka na anamoli scan i dao mi je uputnicu'', ispričala je Zorica za Provjereno.
"Zaprimaju me i govore mi da dijete ima anomaliju nespojivu sa životom i da se prognozira smrtni ishod. Najčešće umiru već tijekom trudnoće. Ako se rode, prežive nekoliko dana. Dijete nije sposobno samostalno disati, nema razvijen veliki mozak. Ja sam izašla van plačući i jecajući u transu. Jedna sestra je pitala hoću li ući s njom u ordinaciju. Rekla sam da ne želim ući u ordinaciju i sjesti i smiriti se, samo da želim otići od tamo", nastavlja priču Zorica.
Nakon prvog šoka, uslijedio je novi.
''Na moje 'što sada' oni mi navode da odem u Sloveniju, da mi daju mi jasne upute koja je klinika i koji je broj, ali ne pisanim putem nego usmeno'', pojasnila je Zrile i dodala da nisu htjeli ostaviti pismeni trag, da to ne smiju reći. Inducirani porod ili porođaj se ne može obaviti u Hrvatskoj. ''Imate u Sloveniji, tamo je liberalnija država i tamo je to dozvoljeno nakon 22. tjedna'', priča Zorica.
Tražili su i treće mišljenje unutar KBC-a Rijeka. No i taj doktor je potvrdio mišljenje svojih kolega te da to nije moguće u Hrvatskoj napraviti. I tu priča, što se liječnika riječkog KBC-a tiče, staje.''Doslovno su pokazali ono - idite ća! Nije bilo sjednite, riješit ćemo na ovaj ili onaj način. Nisu dali ni uputstva, rješenje, ništa'', uzrujano je kazala Zrile.
Otišli su na HZZO u Rijeku, tražili pravnicu koja im je rekla da su nam male šanse da ćemo uspjeti dobiti subvenciju za zahvat u Sloveniji. No ovdje su dobili i prvu konkretniju uputu. Rečeno im je da nazovu Petrovu bolnicu.
"Po meni je to potpuno neshvatljivo, nerazumljivo s ljudske i profesionalne strane. Naravno da je to za nju jedan stravičan šok, naravno da je neshvatljivo reći ženi idite kući i sad čekajte. Jer čak i ako komisija... svaka ustanova ima donijeti odluku po vlastitoj savjesti, to je njezino pravo. Međutim, ako se odluči ne prekinuti trudnoću, onda trebaju postojati daljnje kontrole, jer takav plod može odumrijeti u maternici i to treba na vrijeme prepoznati kako ne bi nastale određene komplikacije'', kaže doktor Gordan Zlopaša.
'U roku od tri sata su svi papiri bili spremni i za etičko povjerenstvo te je odrađen ultrazvuk i pregled. Samo je na meni bilo da još riješim papire koje moram za bolničko liječenje i za testiranje da bih mogla u rađaonu'', rekla je Zrile za Provjereno.
Onda je uslijedio možda i najgori dio jednomjesečne agonije.
''Rekla mi je samo 'Vedrane, imamo još par dana, još je živo, ajmo mu dati još malo ljubavi''', prisjetio se Buila.
Mazila ga je svaku večer prije spavanja, pričala mu je kao da se ništa ne događa.
''Tu je ta njezina najveća snaga koju ja ne znam. Ja ju nisam imao tada, ali sam se trudio njoj biti podrška koliko mogu. To nas je i ojačalo. Da je u svakom zlu neko dobro. Dobro je što se pokazala ta njezina snaga za koju mislim da mali postotak žena može imati. Da mu unatoč svemu pruži zadnju ljubav'', istaknuo je Buila.
Dana 23. prosinca obavljen je zahvat. U 7:50 sati. ''Porodila sam mrtvorođeno dijete'', rekla je Zrile. Iz bolnice je izašla dan poslije, na Badnjak. Izrazila je želju da prvi i posljednji put vidi svoje dijete.
''Ulazite unutra, iznijeli su ga zamotanog. Odmotali su ga u drugoj sobi, a ja sam prva napravila korak unazad, da skupim hrabrosti pogledati ga. Udahnula sam, napravila korak unaprijed i pogledala ga. Kao da fali pola mene. I dan danas se tako osjećam. Iako je to sve prošlo, idete doma...Prazan zagrljaj. Ja sam mama bez djeteta'', kroz suze je rekla Zrile.
To je sve lutrija sa djecom, kakvo će se roditi, hoće li se roditi u terminu, hoće li biti zdravo..svaka trudnoća je upitna, samo ljudi o tome ne misle, rađaju iz ljubavi i zbog ljubavi, ali dovoljno je da sitnica krene po zlu i cijeli život ti se preokrene u času. Sreća da danas postoje aparati koji pomažu da se vide anomalije ploda, a nekada su ili žene umirale ili se rađala djeca teški invalidi i bolesnici. Ako žena počne duboko analizirati situaciju i svoj gubitak i na tenane se baviti njime, umjesto da prihvati gubitak i svoju nemoć da išta popravi, onda sigurno dolazi do još veće nepotrebne patnje. U našoj kulturi je ugrađeno da moramo patiti za umrlima, nije tako kod svih naroda, mi patimo predugo i preduboko, a to je loše.