Stara izreka da je “pravda spora, ali dostižna” jako dobro opisuje sve ono što se događalo nakon što je Udba u garaži jednog bavarskog gradića okrutno likvidirala hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića. Trebalo je proći više od 33 godine da se zadovolji pravda. Sud u Münchenu bi trebao 3. kolovoza 2016. donijeti prvostupanjsku presudu Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču koji su optuženi da su organizirali likvidaciju poznatog hrvatskog emigranta.
U optužnici se navodi da je Mustač u vrijeme likvidacije bio jedan od vodećih ljudi jugoslavenske tajne službe te da je dao nalog Josipu Perkoviću za planiranje i pripremu Đurekovićeva ubojstva. U tu je svrhu Perković stupio u kontakt s agentom Krunoslavom Pratesom, kojega je još 2008. godine sud u Münchenu osudio na doživotni zatvor zbog sudjelovanja u ubojstvu Đurekovića, i uputio ga u planove o ubojstvu.
Razotkrivena tajna
Prates je donio Perkoviću kopiju ključa garaže u Wolfratshausenu, koju je Đureković koristio kao tiskaru. Agenti Udbe 28. srpnja 1983. dočekali su i usmrtili Đurekovića. Suđenje je počelo u jesen 2014. godine i trebalo je trajati nešto manje od godinu dana, ali se na kraju razvuklo na dvije godine. Bože Vukušić, koji se snažno zalagao za suđenje i izručenje Đurekovićevih ubojica Njemačkoj, smatra da je proces u Münchenu protekao u skladu sa standardnom njemačkom pravosudnom praksom.
Odužio se ponajviše zbog toga što je prošlo toliko godina od izvršenja zločina. Dodatni je problem bio i taj što je većina svjedoka i dokumenata dolazila iz Hrvatske. Vukušić ističe da je dobro što je suđenje uopće održano, ali je s druge strane problem što se za komunističke zločine nije moglo suditi u Hrvatskoj.
– Ljudi iz bivšeg sustava koji su sudjelovali u tome na bilo koji način, naredbodavno, organizacijski ili izvršiteljski, i dan danas imaju toliku moć u Hrvatskoj da mogu opstruirati istrage i sudske procese – ističe Vukušić dodajući da je upitno hoće li se slični procesi voditi u Hrvatskoj jer oni koji su protiv suđenja Udbinim zločinima tvrde da je sve to otišlo u zastaru.
Anto Nobilo, odvjetnik Josipa Perkovića, nije želio davati ocjene o sudskom procesu jer to želi ostaviti za svoj završni govor koji će možda održati već do kraja ovog tjedna. Nije propustio priliku da optuži hrvatske vlasti da su podlegle velikom pritisku Njemačke i odlučile izručiti Perkovića i Mustača premda nije bilo zakonskih uvjeta za takav postupak. Tvrdi da će zbog toga na hrvatskom pravosuđu uvijek ostati mrlja. Nobilo naglašava da je postupak razotkrio brižno čuvanu tajnu da je Đureković prije svega bio dobro plaćeni agent BND-a, njemačke obavještajne službe, te da je u okviru svoga djelovanja od 1975. do 1983. godine Njemačkoj otkrio neke bitne vojne i gospodarske tajne.
Prognozirati je nezahvalno
– Nije Đureković napadnut zbog nekog svog političkog rada za Hrvatsku. Bio je to klasičan sukob obavještajnih službi za vrijeme hladnog rata – zaključuje Nobilo.
Davor Prtenjača, njemački odvjetnik hrvatskog podrijetla, ističe da je nezahvalno prognozirati kakva će biti presuda, ali naglašava da je u cijelom procesu ključna veza između Krunoslava Pratesa i Josipa Perkovića koji su se sreli neposredno prije ubojstva Đurekovića. Prtenjača ističe da su Hrvati u Njemačkoj zadovoljni što se otvorila ova tema, ali da za komentare cijelog procesa treba sačekati presudu. Za razliku od nekih drugih pravnika koji smatraju da se Perkoviću i Mustaču trebalo suditi u Hrvatskoj, Prtenjača ističe da je dobro što se suđenje održalo u Münchenu zato što je zločin počinjen u Njemačkoj.
– Ako vi ubijete nekoga u Americi, vama će suditi u Americi, a ne u Zagrebu – kaže Prtenjača. Po njemu je puno veći problem što Hrvatska nije na pravi način surađivala s Njemačkom.
Presuda u Njemačkoj može biti poticaj da se u Hrvatskoj pokrenu procesi za neke druge komunističke zločine.
Pa u Hrvatskoj ne postoji niti sada volja za suđenje udbi !