Plemenita skrb

Udomili smo je sa 17, danas smo joj vjenčani kumovi

Foto: Tomislav Miletić/PIXSELL
Udomili smo je sa 17, danas smo joj vjenčani kumovi
27.11.2010.
u 09:00
Često udomitelji čekaju, a dijete po 2,3 godine ostaje u rizičnoj obitelji dok sud ne odluči. To se mora mijenjati, kaže T. K. Stanić.
Pogledaj originalni članak

Trebalo ju je udomiti kad joj je bilo 17, a nije bilo mjesta. Mislila sam na to dijete, pa smo muž i ja pitali kćeri bi li pristale da živi s nama. Odmah su se složile i nikad nismo požalili i danas smo joj vjenčani kumovi – kaže Mladenka Ravenski iz Ivanca.

Bilo je to prije deset godina, toliko je djece otad udomila, a trenutačno ih ima troje. Biološki roditelji te djece uglavnom ih posjećuju i s njima obitelj Ravenski ima dobre kontakte, rijetki ne pitaju za dijete. Udomljenoj djeci posvete se jednako kao i svojoj.

Čokolada svakome
– Ne možeš dati čokoladu svom djetetu, a ne i ovom drugom. Dapače, katkad se vlastita djeca moraju strpjeti i čekati jer udomljena su posebno osjetljiva, nerijetko traumatizirana. Ali svi smo mi na dobitku s njima. Kada dobiješ curicu koja je u 4. razredu polupismena, a u 8. bude odlikašica, pa i biološki roditelji budu sretni zbog toga, to ispunjava, daje snagu. Vlastita djeca u toj zajednici uče se empatiji, nauče cijeniti obitelj i ljubav kad vide u kakvim su uvjetima živjela druga djeca – navodi M. Ravenski.

Marija Igrec iz Beretinca ima udomljenih petero braće u dobi od 4,5 do 10,5 godina. Prije 7 godina udomila je prvo dijete jer kći joj se igrala s udomljenom djecom te su ona i muž pri gradnji kuće odlučili: napravimo koju sobu i za tu djecu. Ne ulazi se u to zbog financija, kaže M. Igrec. Obje su članice Foruma za kvalitetno udomiteljstvo djece, koji je jučer održao 7. konferenciju o temi "Mogućnosti specijaliziranog udomiteljstva djece u RH".

Biološka obitelj
U tijeku je kampanja za promicanje tog plemenitog oblika skrbi za djecu koja zbog bolesti ili gubitka roditelja, siromaštva, nasilja i zanemarivanja ne mogu biti sa svojim biološkim roditeljima. Najviše je udomitelja u dobi od 50 do 60, a udomljene djece od 7 do 15 godina. Za manju djecu poželjni su mlađi udomitelji kako bi se simulirao život najsličniji onom u biološkoj obitelji, kaže Tatjana Katkić Stanić, ravnateljica Uprave za socijalnu skrb u Ministarstvu.

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 4

Avatar hoblic
hoblic
11:23 27.11.2010.

BRAVO !!! Hvale vrijedan članak - napokon da se govori i o pozitivnim primjerima jer ih ima i to vise nego onih losih. Ja i supruga smo u procesu udomljenja dvoje djece, nemamo svoje nakon deset godina braka i zelimo svoje blagoslove podijeliti sa tom djecom koja su bez obiteljskog okruženja. Odličan primjer koji nas treba potaknuti na akciju. Kada posjetite tu djecu srce vam se lomi kako vas gledaju, koliko pažnje i ljubavi trebaju, da njima ne fali nista materijalno ali emocijalno im trebaju bliski odnosi, briga, pažnja. \"Zlo pobijedimo dobrim\" :)

KA
Karla
11:30 27.11.2010.

Divan primjer! Svi koji nemaju vlastite djece a i oni koji imaju, trebaju razmisliti bili mogli udomiti tu djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Čovjek je najsretniji kad nešto dobro radi, kad nešto daje i dijeli i stvara - zaista je blaženije davati nego primati!

TI
tintilinic100
12:11 27.11.2010.

Kada bi samo bilo malo više članaka na ovu temu, a manje članaka o našim \"zvijezdama\" tipa Gotovac, njegova bivša žena, big brother, i slično, u hrvatskoj bi se puno ugodnije živjelo.