Zbog činjenice da se novim Zakonom o udomiteljstvu ne predviđa da udomitelji mogu biti životni i neformalni partneri, u javnom prostoru lome se koplja već danima a da pritom nitko ne govori o tome što taj novi zakon zapravo donosi i što se mijenja po pitanju udomljavanja.
Razgovarajući sa stručnjacima koji rade s djecom bez odgovarajuće roditeljske skrbi i sa samim udomiteljima, možemo zaključiti da zakon jest korak naprijed u području udomiteljstva, ali da ostavlja još jako puno prostora za mjere koje će trebati naknadno utvrđivati kako bi se zaista ovo osjetljivo područje uredilo u najboljem interesu djece.
– Zakon je dobar i vjerujem da će pridonijeti razvoju udomiteljske skrbi – kaže dr. Jasna Ćurković Kelava, ravnateljica Dječjeg doma Zagreb.
Profesionalizacija, specijalizirano udomiteljstvo i intenzivniji razvoj stručne podrške glavne su novosti koje pozdravlja ta bivša pomoćnica ministrice socijalne skrbi.
Mreža socijalnih usluga
Udomitelji već petnaestak godina traže i zagovaraju profesionalizaciju udomiteljstva, odnosno pravo da im se bavljenje udomiteljstvom prizna kao temelj za radni odnos. Godinama je resorno ministarstvo bilo stava da je plaća za udomljavanje djece dvosjekli mač i da bi potencijalno mogla prerasti u glavni razlog zbog kojeg bi se netko odlučio na udomljavanje, da bi sada novi prijedlog, koji će u petak navodno doći na red za saborsko glasovanje, predvidio zanimanje udomitelj što podrazumijeva sva prava iz radnog odnosa i naknadu od 2500 kuna.
Profesionalni udomitelj mogu postati osobe koje nisu u radnom odnosu, nisu obrtnici niti se bave nekom drugom djelatnošću, a najmanje su šest mjeseci pružali uslugu tradicionalnog udomitelja, i to za troje djece ili četvero odraslih korisnika istodobno. Trebaju i imati prebivalište na području grada ili općine “za koje je mrežom socijalnih usluga utvrđena potreba za obavljanje udomiteljstva kao zanimanja te je izabran od strane Povjerenstva za izbor udomitelja za obavljanje udomiteljstva kao zanimanja”.
Galerija - Zakon o udomiteljstvu - Sabor
– To znači da neće moći postati udomitelj svatko tko to želi, već samo oni na području mreže usluga, odnosno tamo gdje udomitelja nema – ukazuje Eva Husak Bačac, predsjednica udruge Oaza iz Rovinja, i dodaje:
– Profesionalnim udomiteljima ne mogu postati oni koji udomljavaju jedno ili dvoje djece, jedino samac udomitelj to može postati ako udomljuje dvoje djece. Svima su puna usta interesa djece, međutim na kraju priče taj interes ostaje na zadnjem mjestu, ovime neće biti stvarno dohvaćen!
Ono što nije dobro jest samo šest mjeseci udomiteljskog staža, mišljenja je Claudia Juranić Klarić, predsjednica Udruge udomitelja djece Primorsko-goranske županije “DAMDOM Rijeka”.
– Taj je rok prekratak i mogao bi pridonijeti padu kvalitete udomiteljstva. Predlagali smo da to bude tri godine. Troje djece prevelik je zalogaj za mladu obitelj, a šest mjeseci, koji brzo prolete, oni neće biti načistu mogu li se s time zaista trajno nositi – objašnjava.
Troje djece velik je korak i moguće je da će u tom dijelu naknadno trebati neke dopune, pretpostavlja dr. Kelava Ćurković.
– U ovom je trenutku važno da ta mogućnost postoji – ističe.
Novim se zakonom nastoji privući više mlađih udomitelja i onih u gradovima, kao i u južnim krajevima Hrvatske, gdje je udomiteljstvo slabije prisutno.
Teže udomljiva djeca
Želi se osnažiti i specijalizirano udomiteljstvo pa se uvode kriteriji udomitelja za teže udomljivu djecu – a to su ona s poremećajem u ponašanju, teškoćama u razvoju i teškoćama mentalnog zdravlja. Udomitelji moraju imati visoku stručnu spremu (i to specijaliziranu) te najmanje tri godine staža u radu s djecom s navedenim problemima, uz naknadu od 5000 ili 6000 kuna.
Stručnjaci tog profila za tu će plaću radije naći posao s osmosatnim radnim vremenom, smatraju udomitelji. Velik problem udomiteljima uvijek je bila nedostatna stručna podrška i savjetovanje. Ako se ona “ojača” samo na papiru, a ne bude više stručnjaka u sustavu koji će zaista moći kvalitetno pratiti i podržavati udomiteljske obitelji, neće biti promjene.
– U procesu deinstitucionalizacije mnogi su domovi krenuli s uslugama savjetovanja i pomaganja. Važno je da dijete koje izdvoje iz obitelji opserviraju stručnjaci, a čim ono bude funkcionalno da se smjesti u adekvatnu obitelj. Jer ako traumatizirano dijete dođe u obitelj koja nema kapacitet da se nosi s njegovom traumom, ona ga vraća i problem postaje veći – poručuje Kelava Ćurković.
Pogledajte i video žustre rasprave Kreše Beljaka i Andreja Plenkovića u Saboru:
Lijepo su one dvije gospođe sinoć kod Šprajca objasnile što znači udomiti dijete, a njih dvije su udomile petero, jedna dvoje, jedna troje. To treba prikazati ovima u Saboru da se malo zbroje sa svoji suludim idejama.