Lobo više nije u cvijetu mladosti, teško se kreće zbog artritisa, a ni pamćenje ga više ne služi najbolje. Ništa od toga Špeli Stergar i njezinoj partnerici nije bilo prepreka da ga udome. Stigle su po njega iz Slovenije, a prije nego što je Lobo krenuo u novi dom, prošle su provjere skloništa udruge Šapica. To ih je samo dodatno uvjerilo da su se u skloništu o psu dobro brinuli i da im nije svejedno kako će dalje živjeti. Špela Stergar priznaje da u sklonište zapravo nisu došle zbog Lobe, privukao ih je oglas za udomljavanje jednog drugog psa. No Lobo se pobrinuo za sve ostalo.
– Stigle smo u sklonište, a iz ureda je istrčao Lobo. Odmah su nas privukle njegove oči i osmijeh. Kad smo se izjasnile da smo zainteresirane za Lobu, rekli su nam da on treba lijekove koji su dosta skupi. Demencija je bila očekivana, imao ju je i naš Maj, od kojeg smo se morale oprostiti. On je zapravo i zaslužan da smo se odlučile starijim psima priuštiti lijepe trenutke u posljednjem razdoblju života. Maj je kod nas bio sedam mjeseci, oduzet je vlasnicima koji su ga izgladnjivali, a imao je i veliki tumor na testisima – govori nam gospođa Špela. Kad je Lobo došao k njima, nisu znale koliko je njegova demencija uznapredovala.
– Mislile smo da je bolje da spava u svojoj sobi, da ga ne smetamo, no budio se svaki sat ili više puta noću, kako koji dan. Morale smo onda biti s njim dok se ne smiri i sjeti gdje je te ponovno zaspi. Sada spava s nama u dnevnom boravku. Polako ga navikavamo na spavaću sobu jer nam jako nedostaje krevet – opisuje nam udomiteljica. Kaže, Lobo se kvalitetno hrani, paze na dnevnu rutinu, a trebalo mu je oko tri tjedna da se privikne na svoj novi dom, na nove ljude, okruženje, ali i druge životinje koje žive u istom domu.
– S Majem smo naučile da je vrlo važna svakodnevna tjelovježba pa smo krenule s hodanjem. Prvo sto metara, onda dvjesto, a sad već bez problema prođe barem 500 metara dnevno. Cilj nam je 700 metara. Lobo se budi kad hoće, u 8 ujutro ili u 2 popodne. Onda je vrijeme za doručak. Dobiva brikete namočene u juhu od goveđih kostiju. Nakon toga na redu je koktel tableta, a onda šetnja, koja ovisi o vremenu. Može ići spavati, može s nama u vrt, što god sam poželi. Nakon večere dobije tablete za smirenje. Moramo mu pomoći da ustane i legne, ali i to je sve rjeđe jer dobiva na mišićnoj masi. Voli pojesti i dobar komad mesa pa svako malo dobije svježe meso i iznutrice – opisuje nam. Naravno, bez maženja ne prolazi nijedan dan. Posebno voli kad ga se mazi po glavi i ušima, a voli i ležati na boku. Često Lobo navrati i do susjeda, blizina ljudi puno mu znači, jednako kao i društvo drugih životinja.
– Imamo još jednog psa, dvogodišnji Timi udomljen je iz zadarskog azila. Imamo i tri mačke, od kojih samo najstarija Tank nije udomljena. Dvije mace pronašli smo uz cestu. Lobo se jako dobro slaže sa svima. Najmanja maca jako ga voli, a Timi je njegov zaštitnik. Pomaže Lobi kad se demencija malo pogorša i upozorava nas kad on treba našu pomoć – govori i posebno ističe da je udruga Šapica uvijek otvorena za bilo kakvu pomoć i odgovor na bilo koje njihovo pitanje. Pomažu im i u njihovoj trgovini za male životinje s informacijama o prehrani i dodacima koji bi mogli pomoći Lobi. Veterinar koji ga prati otkad je stigao u Sloveniju odredio je što sve treba kontrolirati i tablete za artritis.
– Sve te informacije jako su nam pomogle, ne znamo što bismo bez te podrške. Svakome tko se odluči udomiti starijeg psa preporučujemo da budu barem tjedan dana stalno s njim, da nauči sve njegove navike. Jednako tako, stariji psi zahtijevaju više strpljenja pri upoznavanju, a nekad i češće odlaske k veterinaru – objašnjava gospođa Stergar. Možda udomljavanje starijih pasa nije za svakoga, ali prednost treba dati onima koji su manje sretni. A Lobo je bio jedan od takvih pasa. U sklonište udruge Šapica je stigao jer je njegova vlasnica završila u bolnici, a o njemu se nije imao tko brinuti.
– Ljudi trebaju imati na umu da je starijim psima to posljednji dom i da im treba omogućiti da im preostalo vrijeme bude što ljepše. Udomljavanje starijeg psa je izazovno, ali ljubav koju dobivamo je neprocjenjiva – zaključuje Špela Stergar. A svima koji imaju bilo koje pitanje vezano uz brigu o starijim psima, ili možda samo žele vidjeti kako živi Lobo u svojoj novoj obitelji, poručuju - potražite nas na instagram profilu flufflove.si!