Zaobilaženje životnih partnera i neformalnih životnih partnera, odnosno gej parova kao potencijalnih udomitelja, ponovno na Hrvatsku baca mrlju isključivosti i diskriminacije neke skupine građana. Prošlog je tjedna pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić upozorila ministricu Nadu Murganić na problematične dijelove novog prijedloga Zakona o udomiteljstvu.
U javnoj raspravi tijekom lipnja izneseno je niz primjedbi zbog manjkave odredbe da je udomiteljska obitelj “zajednica koju čine udomitelj, njegov bračni ili izvanbračni drug, djeca i drugi srodnici s kojima udomitelj živi u zajedničkom kućanstvu”. Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku na sve je primjedbe, pa i na naš upit, uzvraćalo tvrdnjom kako se udomiteljstvo priznaje temeljem Zakona o socijalnoj skrbi. Ondje pak piše da obitelj čine “bračni ili izvanbračni drugovi, djeca i drugi srodnici koji zajedno žive, privređuju, ostvaruju prihod na drugi način i troše ga zajedno te pojam udomiteljske obitelji prati značenje iz osnovnog Zakona“.
Pravobraniteljica je sada u dopisu ministricu Nadu Murganić upozorila da isključivanje životnih i neformalnih životnih partnera iz definicije obitelji za njih proizvodi nepovoljne učinke onemogućavajući im jednaki status i jednake mogućnosti za ostvarivanje svih prava, što nije u skladu s načelom ravnopravnosti spolova.
– Budući da se u Zakonu o socijalnoj skrbi govori o pružanju socijalnih usluga smještaja u udomiteljsku obitelj koja i nije definirana tim Zakonom, već će biti definirana Zakonom o udomiteljstvu, nema razloga da se u nju ne uključe i životni i neformalni životni partneri. Zakon o udomiteljstvu će u odnosu na Zakon o socijalnoj skrbi u svakom slučaju biti lex specialis, odnosno poseban zakon koji ga po svojoj pravnoj prirodi nadjačava – ističe V. Ljubičić i podsjeća da obiteljsku zajednicu, odnosno obitelj ne čine samo bračni i izvanbračni drugovi, već, prema Zakonu o životnom partnerstvu osoba istog spola, obitelj čine i životni i neformalni životni partneri. V. Ljubičić podsjeća i na priopćenje Ustavnog suda RH iz 2013. godine.
Ustavni se sud tada, u kontekstu referenduma o braku, pozvao na presudu Europskog suda za ljudska prava Schalk i Kopf protiv Austrije, u kojoj je ESLJP prvi put priznao da stabilne veze kohabitacije istospolnih parova potpadaju pod pojam obiteljskog života. Slijedom iskustava niza europskih država, Ustavni sud se tada izjasnio da “smatra neprirodnim zadržati stajalište da istospolni par, za razliku od para različitog spola, ne može uživati ‘obiteljski život’ u smislu članka 8. Stoga odnos podnositelja zahtjeva, kohabitirajućeg istospolnog para koji živi u stabilnom de facto partnerstvu, potpada pod pojam ‘obiteljski život’, kao što bi pod njega potpadao i odnos između para različitog spola u istoj situaciji.“
Hoće li predlagatelj prihvatiti ove i ostale navode pravobraniteljice i niza drugih pojedinaca, udruga i institucija, među kojima i Centra za socijalnu skrb Zagreb, vidjet će se u dogledno vrijeme jer jučer nam ministrica nije odgovorila. Večernji list objavio je u srpnju tri ekskluzivne ispovijesti ljudi koji su spremni udomiti djecu, ali im zakon to ne dopušta jer žive u istospolnim zajednicama. Mladi su, obrazovani, situirani – i svjesni da najvjerojatnije neće imati vlastitu djecu.
– Nije mi važno hoće li me se zvati “mama” ili “Marina”, nije mi bitno hoće li netko imati oči ili karakter na mene, ni hoće li imati moje prezime. Dapače, bila bih sretna da ima redovite i kvalitetne kontakte sa svojim roditeljima jer to je u njegovu interesu – navela je tada Marina Milković, 30-godišnja psihologinja iz Zagreba, koja živi s partnericom Petrom Gluščić Puljek.
Pogledajte video kako su građani jajima gađali Ministarstvo zdravstva
O cemu mi pricamo? Deseci dobrostojecih ljudi u braku ne moze usvojiti djecu a sad bi naglo dozvolili nekolicini ljudi u partnerskim zajednicama usvojenje? I da, naravno da to NE MOZE biti zdravija sredina za odgoj djeteta.